Merjema Hodžić, buduća mlada hadžinica iz Sarajeva koja je planski izdvajala sredstva za ovo putovanje života, tvrdi kako je nemoguće opisati prvi susret s Kabom.
Iako je imala nijet prije četiri godine da s babom obavi petu islamsku dužnost, u tome je, kao i milioni vjernika iz cijelog svijeta pa i Bosne i Hercegovine bila spriječena zbog pandemije korona virusa, jer su saudijske nisu dozvolile dolazak međunarodnih hadžija
Želja joj se ostvarila ove godine, a kako kaže, od dolaska u Mekku, susreta s Kabom ne postoji ništa vrjednije i ljepše na ovom svijetu.
„Zbog korone 2020. godine nisam otišla na hadž. Poslije sam promijenila posao, došle su i neke druge stvari tako da više nisam ni razmišljala o tome. Međutim, prošle godine, kada je od mog babe rodica krenula na hadž išli smo u Fahdovu džamiju da je ispratimo. Navečer, dva sata poslije ponoći bila sam u džamiji i gledala hadžije kako se spremaju da idu, nose kofere. U meni se opet probudila velika želja. Bila je zadnja trećina noći pa sam uputila Allahu, dž.š., dovu da dođem i ja do godine. Evo me tu, Allah mi je uslišao tu dovu“, priča Hodžić.
Njoj je dolazak na hadž podrazumijevao i planiranje štednje potrebnih sredstava, ali, kako kaže, njoj su se nafaka i bereket povećali od kada je počela da odvaja novac.
„Imam osjećaj kad sam odvajala taj novac za hadž da mi je Allah davao bereketa u onome što mi je ostajalo. Nisam se nešto previše odricala nečega, mislim da mi je Allah, dž.š., povećao bereket u ostatku imetka koji sam ostavljala“, ističe Hodžić.
Prvi susret s Kabom opisala je kao najljepši momenat u životu. Kazuje da tu ljepotu, doživljaj, osjećaj, niko ne može osjetiti dok tu ne dođe.
„Kad nam je vodič rekao ispred vas je Kaba, kada sam pogledala, sve sam zaboravila što sam htjela učiti. Stajala sam pet sekundi, nisam znala uopšte šta da izgovorim, iako su mi rekli da se tada uči dova, da se ta dova ne odbija. Ja kad sam Kabu ugledala, sve sam zaboravila“, kaže Merjema.
Prisjeća se da je dove počela učiti nakon što se malo dozvala.
„Kada hadžije kažu da ne mogu da opišu taj susret, a svi većinom to kažu, zaista vjerujte da je to tako, jer se to ne može opisati i to treba doživjeti. Kad dođe čovjek pred Kabu, stane da klanja, a oko vas su osobe iz Uzbekistana, Indije, Kanade, Njemačke…svi kad stanemo u saf smo kao jedno, nema razlike. Podsjeća me na Sudnji dan“, kaže Hodžić.
Zadovoljna je ovogodišnjom organizacijom umre i hadža i za rukovodstvo Ureda za hadž i umru Islamske zajednice ima samo riječi hvale. „Organizacija je dobra, na vrhunskom nivou. Veliki je broj ljudi, različitih mentaliteta. Naši vodiči iz drugih grupa pomažu ako šta treba. Sve je bez greške, Nemam nikakve zamjerke na organizaciju“, istakla je Hodžić.