Kada je ovako mala i ništavna kapljica vode napravila udubinu u ovako jakom kamenu, pa ko si ti, Halide, da ne uspiješ i ne ostvariš svoj san?

Priča se da je rahmetli, hafiz Halid ef. Hadžimulić, dok je učio hifz u svojoj kući, napravi pauzu i odmor od svog učenja, i izađe napolje da se odmori. Kako je počela kiša da sipi, sklonio se pod strehu u svojoj avliji. Razmišljajući o svom hifzu, zabrinu se kako će moći i uspjeti zapamtiti svih šest stotina i nešto stranica.

Potom mu dođe na um, kako će sve to da sačuva, da u glavi ostane, pa se još više zabrinu. A kad se sjeti da valja sve to što je naučio i u životu primijeniti, hladan znoj ga obli.

U tom trenutku, opazi jedan kamen ispod strehe sa primjetnim udubljenjem. Udubljenje, koje je majušna kapljica napravila kapajući sa strehe iznad kamena. Nasmija se i sam sebi reče:

“Kada je ovako mala i ništavna kapljica vode napravila udubinu u ovako jakom kamenu, pa ko si ti, Halide, da ne uspiješ i ne ostvariš svoj san?”