Najgore je kad čovjeka spopadnu teške misli prije spavanja, ali baš to me snašlo sinoć, a razmišljao sam o ovome što je otprilike sažeto u naslovu.
Ljudi u Bosni i Hercegovini se u nekim stvarima razlikuju, ali je mnogo više sličnosti nego razlika, pa opet političari uspjevaju te razlike držati u fokusu i plašiti svoje krdo s drugim krdom, kako bi oni od te priče živjeli lagodno i obezbjedili svojih deset generacija, a većina članova krda jedva kraj krajem sastavlja. Kako to uspjevaju pokušat ću ukratko napisati svoja razmišljanja u sitne sate.
Oni su političku scenu postavili tako, da u vlasti trebaju biti predstavnici krda i da su svi oni zaduženi da se bore jedni protiv drugih. Od samog tročlanog Predsjedništva, je sve naopako. Svi mi mislimo da tu treba da sjede trojica poglavica plemena, koji se između sebe trebaju boriti za naša prava, a osnovna njihova funkcija je da vode vanjsku politiku i da predstavljaju, državu, dakle sve nas u svijetu!
Pa tako njihove međusobne borbe za “naša prava” oni su dužni nastaviti u Predsjedništvu, po direktivi stranaka koje ih izaberu, a njihov osnovni posao njih ne zanima.
Tako je u tim bezbrojnim parlamentima i vladama. Svi oni nama pokazuju da su na tim pozicijama, kako bi što jače porazili one druge, a ne zato da bi svima bilo dobro, jer ideje o opštem dobru nailaze na osude i dobija se etiketa izdajnika.
A kako će biti dobro jednom narodu, ako to nije dobro za druga dva, ili ako je dobro za dva, a nije za onog trećeg? Nikako! Država je malo veća porodica i možeš ti imati pet članova porodice koji su složni, rade i vuku zajdeno za dobro cijele porodice, ali ako imaju šestoga koji ide za njima i ruši, svađa ih s komšilukom i opstruira na sve načine, nema tu selameta!
Dakle, osnovno je pitanje, kad će svi u BiH shvatiti da oni koji su njihove vjere ili etničke grupe, nisu u vlasti da se bore PROTIV ostalih, nego im je zadaća da zajedno s njima rade na opštem dobru? Zvuči prejednostavno, ali su velike stvari u principu jednostavne.
Kad ćemo mi prestati se diviti onima “našima”, što su “oštro odgovorili” onima “njihovima”, a teme i naših i njihovih nisu ekonomske prirode, niti bilo čega što nama svima svakodnevno treba, njihova svakodnevica je srbovanje, bošnjaštvo, hrvatstvo, jevrejstvo, albanstvo…I da neko od njih pokuša predložiti nešto što je dobro za sve nas, odmah će oni drugi nas ubjeđivati da je to upereno protiv našeg nacionalnog interesa, makar se radilo o autoputu, kojeg ćemo svi rado koristiti ili zakonu o pranju novca. Tako se desilo da HDZ i SNSD obore inicijativu “Amber alert”, koja ima za cilj da što prije alarmira javnost o nekom nestalom ili kidnapovanom djetetu! Kako nešto takvo smije oboriti bilo ko, a da i dalje ima našu podršku i da smo mi ubjeđeni da se najbolje on bori za nas?
Što je meni kao Bošnjaku draže da je na čelu federalnog MUP-a, Ramo Isak, koji zbrinjava bližu i dalju rodbinu, voza ih helikopterom i nemilice troši naš novac, a nejma pojma od posla s kojim se bavi, samo zato što ga je neko vidio u džamiji, nego profesionalac i gospodin Zlatko Miletić?
Zašto mi imamo razumjevanja za njihove bespoštedne borbe oko toga, koji će tačno Srbin, Hrvat ili Bošnjak biti u Ustavnom sudu? Ko će biti glavni policajac u državi ili entitetima i kojoj etničkoj grupi pripada itd.? Zar ne bi sudija trebao da sudi po Ustavu, zakonu i zakonskim propisima, bez obzira ko je na suprotnoj strani ili policajac da se bori za provebu zakona, da hapsi kriminalce, a štiti žrtve kriminala, bez obzira na vjeru, naciju ili nešto treće?
Hoće li nas uskoro ubjediti, kako bi samo ljekar koji je Bošnjak trebao liječiti Bošnjake, Srbin treba da liječi Srbe, a Hrvat, Hrvate?
Jesmo li mi ikako normalni ljudi, uzvikuje nam svakodnevno Izet ef. Čamdžić?
Pisac, Muhamed Mahmutović
Vraćanje na fabričke postavke nije moguće, razbijena čaša se ne može sastaviti i to ne treba ni pokušavati.
U životu je sve nekako u oscilacijama, stvari se ponavljaju ili kako bi rekli „Tekla voda od brijega do brijega“ pa se treba prepustiti promjenama i prihvatiti konfederalno uređenje, pa nekada, kada politička svijest uznapreduje, postat ćemo svjesni da nam je čvršća povezanost bolja i onda napraviti promjene u tom pravcu.
Niko Pejić.