Era Mila Đukanovića je završila. Na predsjedničkim izborima doživio je poraz i nakon više od trideset godina vladavine silazi s vlasti, a Crnu Goru očekuju teška i turbulentna vremena s neizvjesnom završnicom. Milo Đukanović izgubio je od skoro duplo mlađeg kandidata (imao je samo pet godina kad se ovaj uspeo na crnogorski tron), 37-godišnjeg Jakova Milatovića, a razlika čak nije ni tako tijesna kako su svi očekivali. Izašlo je oko 71 posto glasača.
Milatović, (umjereni) prosrpski kandidat iza kojeg je stala Srpska pravoslavna crkva (SPC), koja je agitirala za njega (svećenici su praktički išli od vrata do vrata i pozivali ljude da glasaju za njega) te Srbija – provučićevski mediji i Vojislav Šešelj otvoreno su ga podržavali (odmah nakon izbora srbijanski mediji pišu “Milo Đukanović nokautiran”), ali navodno i zapadne ambasade, ostvario je uvjerljiviju razliku nego što se to očekivalo – više od 15 posto, mada se mislilo da će borba biti posve neizvjesna. Svoju kampanju, pokazalo se uspješno, gradio je na poruci: “Samo ja mogu pobijediti Đukanovića”. A pobjedu slavi uz srpske trobojke koje dominiraju njegovim izbornim štabom i uz srpske nacionalističke pjesme. Slično je bilo i kad je pobijedio na lokalnim izborima u Podgorici kad su procrnogorski mediji pisali da je od “Europe sad” postao “Srbija sad”.
Milo Đukanović pao je jer u sve vrijeme svoje višedecenijske vladavine nije uspio osigurati nekog prihvatljivog i jakog nasljednika, niti dovoljno ojačati procrnogorsku suverenističku struju koja bi se mogla suprotstaviti prosrpskoj i proruskoj opciji, koja je zadnjih godina ojačala, pogotovo kad su na njihovo čelo stale crkvene strukture SPC-a, odnosno Crnogorsko-primorske mitropolije. Konačno, iako se Milatović zaklinje u Europu, bio je jedan od “apostola” u vladi Zdravka Krivokapića (bilo je 12 ministara), koja se “stvorila” u manastiru SPC-a Ostrog i čija je siva eminencija bio tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. Dobio je resor ekonomskog razvoja, a “proslavio se populističkim mjerama” – s jedne strane je povećao mirovine i plaće, ali je zato, kažu, uništio zdravstvo i obrazovanje, kojima je ukinuo doprinose. Proveo je i poreznu reformu, nakon koje je crnogorski proračun imao rupu od 200 milijuna eura, što je oko osam posto planiranog proračuna.
Milo Đukanović zamjerio se i Europi, premda je njegova politika, pogotovo zadnjih godina bila izrazito proeuropska i oslanjala se na euroatlantske integracije, a Crna Gora je uspjela uči u NATO i zasad, učiniti najveći korak prema članstvu u EU od svih zemalja zapadnog Balkana. Što će učiniti mladi Jakov Milatović, čiji se pokret zove Europa sad!, tek ćemo vidjeti, ali njegovom pobjedom svakako su ojačale prosrpske opcije, koje su međusobno u suparničkom i konkurentskom odnosu, ali im je ovoga puta uspjela zajednička nakana – rušenje Mila Đukanovića, piše Jutarnji.hr.