Piše: Jagoda Savić
Svaka domaćica zna da zaprška s alevom paprikom nekim jelima da odličan okus. Međutim, postoji još jedna vrsta paprike koja se zove kajenska paprika, i koja je toliko jaka i teška za varenje da vam od nje odmah pođu suze na oči, nos prosvira a želudac se zgrči. Nadam se da ovo zaključno razmatranje nikom neće izazvati efekte kajenske paprike.
Ovaj tekst se fokusira na pitanje ko su zapravo neprijatelji djece u BiH?Ukratko, ko god nije javno podržao izradu laboratorijskih analiza djece koja su umrla ili ostala teško oštećenog zdravlja nakon vakcinacije, taj je neprijatelj naše djece. Hemijsko-toksikološke i mikrobiološke analize bočica vakcine i humanih uzoraka tkiva, cerebro-spinalne tekućine, krvi i urina su mogle pomoći da se utvrdi uzrok teškog neurološkog invaliditeta i doprinesu da se ono zaustavi. Kad su u pitanju stručna lica iz oblasti medicine, mnogi od njih su bili javni zagovarači vakcinacije, mnogi su lično intervenisali da se blokira ispitivanja činjenica, a mnogi su odgovorni su samo za sopstveno ćutanje kojim se prikrivala istina. Svima njima je sopstveno ponašanje donijelo status saučesnika.
.
I.)Međunarodna zajednica u BiH
Predstavnici međunarodne zajednice takođe nisu ništa učinili da se ispitaju stvarni razlozi stradanje naše djece. Ured Visokog predstavnika OHR je više puta odbio inicijative za rasvjetljavanje činjenica. Prvi put je to uradio George Mills, kao šef odjela za borbu protiv korupcije 2004 godine, napisavši da nije bilo osnova za istragu. Odbijanje Visokog predstavnika Valentina Incka da nam pomogne je bilo pretužno, jer je uvijek bilo zasnovano na mišljenjima Nade Zukić iz pravne službe OHR-a. Mi smo od V. Incka u više navrata tražili zauzimanje za vladavinu prava, za šta je visoki predstavnik nadležan, a Nada je i njega i nas ubjeđivala da V.Incko nema ovlaštenja za sektor zdravstva i tako saplitala svaku pomoć koju smo mogli da dobijemo.
.
Zatim, tu je i Delegacija Evropske unije koja je imala alate da podrži naše zahtjeve za vladavinom prava i ispitivanjem stvarnih razloga zdravstvenih oštećenja djece. U vrijeme dok je u sektoru zdravstva bila dr. Jadranka Mihić, mi smo delegaciji EU uručili dosta obiman materijal sa vakcinacijskim reakcijama, i očekivali smo od nje da ga barem pročita i da reaguje kao čovjek i kao ljekar. Pravni odjel delegacije EU takođe nije podržao naše napore da se imunizacijski krivični predmeti u pravosuđu postave na zdrav temelj.
U Delegaciji EU je bio i konkurs za male grantove za korupciju u zdravstvu. Mi smo se željeli fokusirati na patologe koji nisu zahtijevali nikakve hemijsko-toksikološke i mikrobiološke analize da bi pravilno utvrdili uzroke smrti djece nakon vakcinacije. Takvim patolozima je definitivno bila potrebna edukacija pa smo kao predavače predložili nobelovca Luc Montagniera i virusologa Giulio Tarro. Za njihove putne troškove je trebalo oko 2200 eura a ostatak su bili troškovi organizacije seminara ali je naš prijedlog odbijen. Projektne prijedloge je prikupljao CCI, a u konkursnoj komisiji su bili Meldina Kokorović Jukan, dekanesa Ekonomskog fakulteta u Tuzli, dr. Adisa Fakić iz Tuzle, predsjednica Nezavisnog strukovnog sindikata radnika zaposlenih u zdravstvu, Emsad Dizdarević iz Transparency International i Vladimir Pandurević iz Delegacije EU u Sarajevu. Krassimir Nikolov, šef Sekcije za europsku integraciju, politička i ekonomska pitanja, nam je uskratio odgovor na javno postavljeno pitanje da objasni kriterije za ocjenu benefita kojima je odbijena edukacija za patologe.
.
Pravna služba OSCE-a takođe ni na koji način nije pomogla rasvjetljavanju razloga stradanja djece niti uspostavi vladavine prava . Francesco de Sanctis, nekadašnji šef pravne službe je na sastanku u četiri oka podržao izradu laboratorijskih analiza, ali je na našu konferenciju poslao saradnika kom nije dozvolio da to javno kaže. Tadašnji šef misije OSCE-a , ambasador Johnatan Moore je pred kraj mandata bio upoznat sa problemom laboratorijskih nalaza, ali je i njegova podrška izostala.
U globalu gledano, međunarodna zajednica nije imala namjeru da čačka oko UNICEF-ovih aktivnosti.
.
II.)Lokalni kolateralci
1.)Univerzitetske katedre
Umjesno je zapitati se gdje su u cijeloj ovoj priči oko vakcina Katedra za krivično pravo Pravnog fakulteta u Sarajevu i Katedra za patologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu? Obzirom da udarni vještaci ne znaju kako se obrađuju vakcinacijski krivični predmeti, a Ego im ne dozvoljava da ih jedan sociolog uči i pravu i medicini, pokušali smo tzv. zlatni standard u vakcinacijskim krivičnim predmetima uvesti u pravosuđe. Najprije smo se obratili Katedri za patologiju, prof.dr. Nerminu Sarajliću , napisali opširan dopis i zamolili za sastanak, ali prof. Sarajlić skoro nikad nije bio u svojoj kancelariji na fakultetu, na ostavljene poruke nije odgovarao pa nam je faktički uskratio nam odgovor. Ukratko, prof. Sarajlić, glavni akter teksta „Aljošina beba“ je ignorisao potrebu da se neophodni koraci u ispitivanju uzroka smrti nakon vakcinacije definišu pravnom procedurom i da se po njima postupa. Prof. Sanja Vegar se namračila na pomen mog imena a da me nikad prije toga nije srela. Prof. Nurija Bilalović je na našem prvom sastanku billa vrlo suportivna, a pokazala je da je i obrazovana i ažurirana u struci, odnosno da prati najnovija dostignuća, međutim, naprasno je prestala da odgovara na naše mejlove, kao da joj je neko zaprijetio giljotinom ako nam da podršku.
Sa druge strane, na katedri za krivično pravo najvažnija osoba je zakleti vaxxer. Kad sam je upoznala djelovala je razborito, i ne mogu da objasnim kako razboritost može preko noći da se pretvori u nekritičnost? Šta se dešava sa unutrašnjim vezama upamćenog sadržaja u glavi neke profesorice kad više nije u stanju da dovede u međusobni odnos informacije koje se već nalaze u njenoj glavi? Zašto se u njenoj glavi nisu mogli spojiti medicinski i pravni koncepti koji komponuju naučnu disciplinu koja se zove medicinsko pravo?
.
2.)Tužioci
Kad govorimo o tužiocima, njima smo se detaljno bavili, a propustila sam spomenuti samo postupajućeg tužioca Rasima Radovovića, i kao odgovorna lica koja su propustila monitoring nad našim predmetima. To su bili Branko Šljivar, Sanjin Bogunić i Dalida Burzić. Njima se pridružuje Alena Kurspahić iz Ureda disciplinskog tužioca VSTV-a, kojoj je problem laboratorijskih analiza bočica vakcine i humanih uzoraka bio objašnjen u direktnom kontaktu, koja je objašnjenje razumjela ali uprkos tome je njen ured donio oslobađajuće mišljenje za prijavljene tužioce. Ovi, i svi prethodno pomenuti postupajući tužioci, su pozicije dobili reformom pravosuđa kojom se dosta bavila američka ambasada u Sarajevu, pa su možda došli na vlast nekom negativnom selekcijom, izazvanom nedostatkom analitičkih vještina onih koji su ih „pogurali“.
.
3.)Svjetska zdravstvena organizacija
Na početku treba obavezno spomenuti GACVS, Globalni savjetodavni odbor o sigurnosti vakcina pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji u Ženevi i Ured Svjetske zdravstvene organizacije u BiH. Odgovornost ovog ureda u Sarajevu je posebno velika. Šefovi ureda SZO su bili jako netransparentni u javnosti pa se sjećam samo dr.Zlate Ruždić iz početnog perioda i Harisa Hajrulahovića.
.
4.)Agencija za lijekove BiH
Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH je formirana 2009 godine, pa ne treba zaboraviti ni dr.Natašu Grubišu, dr.Aleksandra Zolaka, dr.Biljanu Tubić, dr. Aliju Uzunovića i dr.Sašu Pilipovića, šefa laboratorije koji se nikad nije javno izjasnio o tome pod kakvim okolnostima sastojci vakcine mogu postati toksični, šefove svih referentnih odjeljenja u toj agenciji. Jedina osoba koja se uvijek korektno ponašala je bila Tatjana Ponorac.
.
5.)Rukovodioci u zdravstvu
Što se tiče rukovodilaca u zdravstvu, nemamo ni jedan svijetao primjer zaštite dječijih prava, i treba spomenuti hronološkim redom prethodne ministre zdravstva dr.Željka Mišanovića, dr.Tomislava Lučića, dr.Rusmira Mesihovića, dr.Vjekoslava Mandića, pomoćnike dr.Gorana Čerkeza i dr.Pašana Šehovića, dr.Zlatka Čardakliju, dr.Zlatka Vukovića, pomoćnicu ministra kantona Sarajevo dr.Almu Kadić, dr.Milorada Balabana, dr.Ranka Škrbića i dr.Slobodana Stanića, ministarske komisije za zarazne bolesti sa svakim članom ponaosob, i direktore zavoda za javno zdravstvo dr.Zlatka Vučinu, dr.Željka Lera, epidemiologe dr.Jelenu Ravliju, dr. Sanjina Musu, dr.Mitra Tešanovića i dr.Jelu Aćimović. Zatim, ne treba zaboraviti tadašnje federalne inspekcije i dr.Nijaza Uzunovića i dr.Indiru Šarkić.
.
6.)Ostala stručna lica:
Kad su u pitanju ostala stručna lica, mogu da kažem da je „Prijavi svog pedijatra“ je definitno bila najbolja akcija koju smo ikad organizovali. Da pomenem samo pokojnog dr. Smaju Zubčevića, dr. Ferihu Ćatibušić i kompletnu ekipu odjela neuropedijatrije dječije bolnice „Jezero“, dr.Amru Kaljić Junuzović, dr. Amiru Skaka, dr.Fahriju Skokić, dr.Lutvu Sporiševića , dr.Jasminku Smlatić, dr. Mirjanu Remetić, dr. Nadu Mladinu, dr.Vesnu Jahić i druge. Onda slijedi čitav niz doktora koji nisu bili direktno vezani za vakcinacijske punktove, ali su na ovaj ili onaj način zaprljali obraz. To su prije svega dr. Aida Pilav, prof. Miroslav Šober, toksikolog, čija riječ je mogla da bude presudna da je progovorio, dr. Esma Ćemerlić- Zečević, dr.Zarema Obradović, dr. Bećir Heljić, dr.Sadžida Telalbašić, dr. Ekrem Ajanović, dr. Ivo Curić, dr.Ekrem Jusufović, dr.Dželal Imamović, dr.Fahrudin Kulenović, dr.Nada Koluder Ćimić , dr. Pierre van Damme, dr. Dragoslav Popović i još neki.
Kad je u pitanju Ginekološka klinika KCUS-a, na kojoj je vakcina protiv hepatitisa b počela da se daje bebama u prvi dan po rođenju, a o čijim nedostacima smo opširno pisali u nekoliko nastavaka, kao javni zagovarač vakcinacije se posebno istakla dr.Jadranka Dizdarević. Za razliku od nje, prof.dr. Sebija Izetbegović je bez ijednog znaka protesta dopustila da se na njenoj klinici novorođene bebe bodu tom vakcinom a da uopšte nije željela saznati sve njene nedostatke.
.
7.)Političari:
Među političarima najveću odgovornost snosi nekoliko kadrova HDZ-a i SDP-a koji su pomenuti u prethodnim tekstovima. Naši ministri i svi ostali su između zvučnog imena UNICEF-a i naše stradale djece uvijek žrtvovali djecu i birali UNICEF, sa kojim naša država ima potpisan međunarodni ugovor, i UNICEF-ove pare. Što se tiče SDP-a, vrijedi pomenuti naš prijedlog od 25.04.2012 da se post vakcinacijski encefalitis uvrsti u listu post vakcinacijskih komplikacija koje je zakonom obavezno prijavljivati, kao što je uvršten u američki zvanični popis „Table of reportable events“. Naš prijedlog je obradila dr. Aida Pilav, pa ga je ministar Rusmir Mesihović odbio. Isto tako, treba spomenuti i Segmedinu Srnu, predsjednicu komisije za zaštitu javnog zdravlja u kantonalnoj skupštini. Povod da je kontaktiramo 15.03.2019 je bila smrt jedne bebe nakon prijema MMR vakcine. Gđa Segmedina je uprkos ključnim nepoznanicama te smrti stala na stranu bijelih mantila, koji su joj očito bili draži od istine. Jedva sam uspjela da prihvatim da jedna građanski orijentisana stranka, koju sam godinama podržavala, ne želi da zaštiti djecu i to veliko i nepopravljivo razočarenje u SDP me još uvijek boli.
Snimke stradale djece su vidjeli nekadašnji član Predsjedništva države Nebojša Radmanović iz SNSD-a i Sakib Softić, zastupnik u državnom parlamentu iz SDA, ali od njih nikad nismo dobili ni glasa. Milorad Dodik nije podržao izradu laboratorijskih analiza u dijagnostičke svrhe već je dao podršu Ranku Škrbiću koji je zataškao stradanje djece, a Sredoje Nović kao resorni državni ministar civilnih poslova se priklonio pedijatrici koja mu je bila šef odjela za zdravstvo. Mladena Ivanića smo zamolili da posreduje kod svog stranačkog kolege Zolaka da pomogne djeci na način da je našu molbu dobio u ruke, ali nije mrdnuo ni trepavicama. Almir Džuvo je u doba izbijanja prve afere bio ministar MUP-a KS, koji je nakon toga imao meteorski uspon u političkoj hijerarhiji, a novinara Tomislava Đurića ću pamtiti po tome što je jednom isjekao ključne dijelove mog komentara o dokazivanju neuroloških oštećenja kako bi umanjio njegovu dokaznu snagu. Ni u kome od pobrojanih osoba čija podrška je izostala nisam vidjela ni dovoljno empatije da se potrese slikama dječijeg oštećenja zdravlja niti dovoljno dobrote da prema djeci zauzme zaštitnički stav.
.
Jedina tri izuzetka koja unose svjetlo u zaštitu dječijih prava u BiH su tadašnji ministar pravde KS Mario Nenadić, zastupnik u državnom parlamentu Šemsudin Mehmedović i advokat Mirnes Ajanović, predsjednik stranke BOSS. Mario Nenadić je hrabro javno podržao pristup da se u ispitivanju uzroka stradale djece koriste laboratorijske analize. Šemsudin Mehmedović je takođe podržao isti pristup. Advokat Mirnes Ajanović je bljesnuo za vrijeme plandemije Corona virusom kada je podnio nekoliko tužbi koje su do te mjere zastrašile vlast da je povukla planirane prinude, a jedna apelacija je okončana pozitivnim ishodom za građane FBiH.
.
III.)Klima straha:
Od prije dvadeset godina, otkako su počeli projekti sa doniranim vakcinama, postojao je neki čudni strah među ljekarima koji je imao sva obilježja opšte fobične klime. Ljekarima je NEKO nepoznati djelovao kao hobotnica koja vas omota svojim pipcima i ne dozvoljava vam ni da viknete prije nego što vas proguta, zbog čega su bježali od vakcinacijskih tema kao od kuge. Taj strah nikako nisam uspjela da razumijem. Direktorica jedne od klinika sa Koševa se povjerila jednom roditelju rekavši da joj je dr. Goran Čerkez prijetio da će je otpustiti ako bude loše govorila o vakcinama.
.
Po federalnom ministarstvu zdravstva je prvih godina afere centralna tema bila pikanterija da je proizvođač vakcine prije dobijanja licence organizovao splavarenje Tarom na kojoj je učestvovao i ministar. Kad smo računali koliko love je u igri, bilo je oko 24 miliona eura za BiH a oko 164 miliona eura za nerazvijenije zemlje Evrope i zbog tih pi**ivih miliona, da se akademski izrazim, se nije smjelo čak ni pitati za uzroke smrti, ni dobiti informaciju o vrsti vakcine, njen komercijalni naziv i ime proizvođača. Zato je i dolazilo do tragikomičnih situacija da je npr. dr. Zlatko Vučina, tadašnji direktor Federalnog zavoda za javno zdravstvo i istaknuti član stranke HDZ, javno tvrdio da je vakcinacija protiv hepatitisa b dokazano djelotvorna a kad mu se zadrmala fotelja uzvikivao je da je „zabrljao UNICEF !“
.
Ah, da, da ne zaboravim. Gospođa zbog koje je počelo kočenje prve istrage za problematične vakcine prije 20 godina se zvala Helen Eversole i bila je direktorica ureda UNICEF-a u BiH. Za nju mi je jednom jedan uposlenik ambasade SAD-a u lice rekao „Šta Vam je, gospođo Jagoda? Pa, naravno da će američka ambasada pružiti konzularnu i svu ostalu pomoć svom državljaninu, kad se nađe u problemu. I Vi biste uradili isto“. Shvatam potrebu podrške, ali to nije morao da bude razlog prekomjerne upotrebe sile samo zato što sam preko televizije pozvala roditelje na bojkot te vakcinacije.
Ova prekomjerna sila se ispoljavala i u sitnim bezobrazlucima i u značajnoj javnoj stigmatizaciji. Od onih sitnih mogu da spomenem nekadašnjeg dekana Pravnog fakulteta prof. Borislava Petrovića, koji nam čak nije htio besplatno dati salu za javni razgovor o izmjenama jednog zakona. Zatim, kad smo pripremali seminar o vakcinama u Centru za edukaciju tužilaca i sudija CEST, bilo je planirano da nakon ostalih predavača predstavim konkretne slučajeve, ali mog imena uopšte nije bilo na programu rada pa su ga upisali dva minuta prije početka seminara i isprintali mi nekoliko kopija. Onda, Isabelle Docherty, supruga jednog zvaničnika Delegacije EU u BiH me je nekoliko puta ugostila u svojoj kući, a onda me bez ikakvog povoda i bez ikakvog objašnjenja na vrlo ponižavajući način izbacila iz kuće na ulicu. Ko zna šta se sve plelo oko mene i u šta je gospođa Docherty povjerovala. Dobijala sam i telefonske poruke tipa „Bio sam pred Vašim kućnim vratima, na njima ne piše Savić već Švigir. Htio sam da vam dam nalaze kičme i zglobova Vašeg sina“ …iako moj sin uopšte nije išao doktoru. Pored toga, moj sin je bio i praćen nekoliko dana po više sati dnevno.
Od krupnijih stigmatizacija bih napomenula da me je javno zdravstvo optuživalo da sam mojim neosnovanim saopštenjem svjesno izazvala paniku, da svesno ugrožavam imunizaciju djece u BiH, a 01.04.2009 godine me je direktor FZJZ Zlatko Vučina izbacio iz sale u kojoj je sjedilo 40 doktora. Tadašnji ministar Željko Mišanović je o mom „društveno-negativnom ponašanju poslao informaciju predsjedniku i dopredsjedniku Federacije BiH i premijeru Vlade FBiH sa zamolbom da bude prezentirana informativno na jednom od narednih zasjedanja Vlade FBiH, a na sjednici federalnog parlamenta 24.02.2002 je tvrdio „da mi je cilj da diskreditujem neke osobe i neke programe, što može izazvati nesagledive štete. Možda je ministar mislio da mi, slikajući me u ovako crnom svjetlu, udara žig užarenim žaračem, ali to ne isključuje mogućnost da se taj žig pretvori u pečat dara Duha Svetoga.
.
-Kraj serijala-
.
Ovaj serijal je obuhvatio dvanaest tekstova, od kojih je deset fokusiralo tužilačke greške u istražnom postupku i greške sudskih vještaka. Nazivi tekstova su „Tri pedijatrijske greške“, „ Procvat korupcije spojem tužioca i vještaka“, „Priča iz naftalina postaje hit sezone?“, „Mali grobovi opominju“, „ Ja pedijatar, ja funkcioner“, „Kad tužioci ne znaju matematiku“, „Tužioče, čuj onu doktoricu“, „ Sekunde otkucavaju, smrt dolazi“, „Aljošina beba“ , „Merisa, đe su pare ??“ , „Neka ostane zapisano“ i ovaj zaključni tekst.