Kod djece stradale od vakcina u krvi pronađena velika količina aluminijuma

Podijelite ovaj članak:

Sa engleskog prevela i priredila: Jagoda Savić

Američka nevladina organizacija Roberta Kenedija “Children Health Defence“ (Odbrana dječijeg zdravlja) se duži niz godina bavi  zaštitom zdravlja djece od vakcina. Ova organizacija za te potrebe ima i svoje elektronsko glasilo „The Defender“, (Branilac) kao i svoj TV kanal. Ovaj medij je 14.09.2023 godine objavio tekst o bebi koja je umrla 34 sata nakon vakcinacije, čiji autor je Džon Majkl Dima ( John-Michael Dumais), pokazuje na koliko ozbiljan i odgovoran način „Children Health Defence“ pristupa borbi za istinu o teškim vakcinacijskim reakcijama, kao i koje sve radnje i postupke poduzima kako bi se postavio kvalitetan dokazni postupak. Ovaj sadržaj će svakako biti koristan našim tužiocima  sudijama. Poseban značaj ove organizacije je što je uvezao sve ostale organizacije koje mogu da pomognu u otkrivanju istine.

       Džon Majkl Dima piše da je bračni par iz Mejna (Maine)  prošle sedmice konačno dobio odgovore koje su tražili skoro godinu dana, otkako je njihov sin Sojer (Sawyer) star 62 dana umro 28 oktobra 2022,  34 sata nakon što je primio obavezne  vakcine za svoj uzrast. Prema toksikološkom izvještaju, Sojerova krv je sadržavala 95 mikrograma po litri aluminija, nivo koji bi bio toksičan i za odrasle. Toksikolog je rekao paru da su nivoi aluminijuma i antigena u krvi posljedica vakcina. Takođe je rekao da je virusna infekcija od koje se Sojer liječio mogla biti faktor koji je tome doprinio.

Sojerovi roditelji, Melisa (Melissa), medicinska sestra,  i njen vjerenik Nik (Nick), su podelili su svoju priču prošle nedelje sa novinarkom Dženifer Margulis (Jennifer Margulis).U intervjuu za „The Defender“, par je detaljno opisao svoju potragu za istinom, počevši od toga kako je medicinski istražitelj u Mejnu (Maine) odbio ponovljene zahtjeve za obavljanje laboratorijskih testova koji bi mogli pokazati krivicu vakcina – i umjesto toga u početku je presudio da je Sojerova smrt “gušenje uzrokovana neprikladnim položajem za spavanje i okruženjem.”

Priča o bebi Sojeru:

Melisa je 20 oktobra 2022 odvela Sojera doktoru zbog upornog osipa po grudnom košu. Doktor je dijagnosticirao virusnu infekciju, dao Melisi neku ljekovitu kremu i rekao joj da prati Sojerovu temperaturu zbog moguće groznice. Tačno nedelju dana kasnije, Melisa je otišla kod istog pedijatra na pregled bebe, gde je doktor insistirao da Sojer, uprkos Melisini rezervi jer je beba još uvek imala osip, primi obavezne vakcine. U kalendar vakcinacije spadaju:  RotaTeq (za rotavirus), Hib (za Haemophilus influenzae b), Prevnar 13 (za 13 vrsta pneumokoknih bakterija) i Pediarix (za difteriju, tetanus, pertussis, hepatitis B i dječju paralizu), ukupno 20 antigena. Dr Lorens Palevski, pedijatar, je rekao  za „The Defender“: „Ne znam ni za jedno zvanično upozorenje protiv vakcinisanja bolesne dece“, ali „nema prednosti vakcinacije bolesnog deteta. Postoje samo nedostaci.” Dodao je: “I, nema prednosti vakcinacije nijednog djeteta.”

Melisa je za „The Defender“ rekla da je, uprkos medicinskoj obuci, postala skeptična prema vakcinama samo dva dana ranije kada je pogledala video toksikologa koji govori o opasnostima vakcina za djecu. Sa svojim vjerenikom je razgovarala o predstojećim vakcinacijama i oni su odlučili da nastave sa njima. „Bojali smo se da će medicinski sistem osuđivati i nas i dijete i da ga neće pustiti u školu“, rekao je Nik. “Jednostavno nismo radili nikakvo istraživanje o tome.” Nik ima dvije kćeri iz prethodnog braka, od 11 i 19 godina, koje su primile sve vakcine iz djetinjstva i rekao je “i ništa se nikada nije dogodilo”.

Nakon posjete ljekara, Sojer je stigao kući vrišteći i Melisa mu je  dala „Tylenol“ za bebe koju je preporučio doktor. Do sljedećeg dana, beba se donekle smirila, ali se i dalje ponašala “nemirno i neugodno”, pa mu je Melisa dala još „Tylenol-a“ i malo iscijeđenog mlijeka. Kada se Nik tog dana vratio kući s posla, oko 17:30 stavili su Sojera u njegovu kolijevku da odspava. Do 18:15 beba se uznemirila i uz malo pomoći je mogla da zaspi. Spavao je još četiri sata, dok su ga roditelji pratili preko monitora za bebe u njegovoj sobi. Posljednji put kada je Melisa provjerila Sojera, on se nije micao niti disao. Podigla je njegovo mlohavo i beživotno tijelo i počela da vrišti. Nik je pritrčao u pomoć, ali  je bilo prekasno.Tehničari hitne medicinske pomoći, koji  su stigli po pozivu roditelja, su pokušali, ali nisu uspjeli oživjeti Sojera.

Okružna  i državna policija su takođe reagovale i, budući da je riječ o smrti dojenčeta, otvorile službenu istragu i naredile obdukciju. Glavni medicinski vještak Mark Flomenbaum je sljedećeg dana obavio obdukciju. Iako je smatrao da je Sojer „dobro razvijen“ i bez znakova povreda ili modrica, Flomenbaum je u smrtovnici naveo da je ugušen usljed „neoptimalnog okruženja za spavanje“ – u suštini okrivljujući roditelje.

“Bilo je blizu Božića kada smo dobili rezultate obdukcije”, rekla je Melisa za „The Defender“. “Čitali smo ih na Badnje veče. … Nismo radili ništa cijeli vikend.”Upitani da li su ikada saznali šta je medicinski vještak vidio da bi donio odluku, odgovorili su ne. “Jedina stvar u njegovoj korpi bilo je ćebe na koje je ležao.”Policija je tražila dokaze o zlostavljanju djece ili alkoholizmu, ali je brzo zaključila da se radi o nesretnoj smrti. Melisa, shrvana tugom, je svima rekla da istraže moguću ulogu vakcina u Sojerovoj smrti. Prvo je nazvala medicinskog istražitelja da vidi hoće li on uraditi testiranje kako bi utvrdio da li je sindrom iznenadne smrti dojenčadi (SIDS) odgovoran, ali se prisjetila da joj je rekao da nema potrebe “jer to neće pokazati uzrok njegove smrti”.

Potraga za odgovorima

Tada je par počeo da traži odgovore. “Tražio sam ljude na internetu, na društvenim mrežama. Zvala sam bilo koji broj koji sam mogla pronaći”, rekla je Melisa. Na kraju je otkrila  niz patoloških testova koji bi mogli utvrditi jesu li vakcine igrale ulogu u Sojerovoj smrti, testove C-reaktivnog proteina (koji ukazuje na upalu mozga), enzime jetre, aluminij i živu u mozgu i krvnom tkivu, formaldehid i panel citokina koji bi takođe identifikovao različite krvne faktore i nivoe titra vakcine.

Melisa je poslala mejl i pismo  Flomenbaumovoj kancelariji, kako bi zvanično zatražila punu bateriju testova. Doktor je to odbio, odbacivši njenu zabrinutost i rekao joj da teški metali ne izazivaju SIDS.

Melisa je rekla „Dali su mi razlog zašto svaki test ne treba da se radi“, a daljnji mejlovi oba roditelja, upućeni kancelariji državnog ljekara, od tada su se vraćali kao „nedostavljivi“. Melisina prijateljica ju je obavijestila o „ Health Choice Maine“ (zdravstveni izbor Mejna), državnu neprofitnu organizaciju koja radi na zaštiti zdravstvene slobode i roditeljskih prava. Tamo je upoznala Tifani Krek (Tiffany Kreck), izvršnu direktoricu te organizacije, koja je pomogla Melisi u organizaciji vlastite istrage.

„Porodice koje doktor maltretira ili im prijeti  Službom za zaštitu djece CPS  ili bilo šta drugo, mogu se obratiti, a mi ćemo im, koliko god možemo, pomoći da se snađu u tome“, rekla je Krek za „The Defender“. Melisa je rekla da joj je Tifani dala spisak stvari koje su morali da urade, „kao što su dobijanje izveštaja i informacija o naplati, ljudi koje treba kontaktirati, i to sam uradila”.

Njihov primarni cilj bio je pronaći kompetentnog patologa koji će obaviti laboratorijske testove koje je Melisa tražila. Pretražili su cijelu zemlju – čak su zatražili pomoć od Laure Bono, potpredsjednice Dječije zdravstvene zaštite, rekla je Krek za „The Defender“ , ali su ostali bez odgovora.  Krek je rekla Melisi da budućim patolozima neće spominjati ništa o vakcinama, tako da će biti manje vjerovatno da će odbiti njen zahtjev. Najveća prepreka je bila pronalaženje doktora koji je bio spreman zatražiti laboratorijske  pretrage. Njen ginekolog joj je rekao da je to „izvan opsega njegove prakse“.Nazvala je svog ljekara primarne zdravstvene zaštite i rekla mu da misli da su vakcine igrale ulogu u smrti njenog sina “a on je to negirao”, rekla je. Njen pedijatar je takođe rekao ne.

Toksikološki izvještaj i sljedeći koraci:

Konačno, pronašli su nekoga u državi koji je, reagujući na Melisinu tugu, 21 juna prošle godine pristao da izvrši testove. Iako su se neki od uzoraka Sojerovog tkiva razgradili, patolog je uspio izvršiti dovoljno testova da prošlog mjeseca izda svoj konačan izvještaj. Izvještaj je bio tehnički i nije bio popraćen nikakvim smjernicama ili preporukama. Melisa je rekla: „Nikada me nisu pozvali i rekli: ‘O, slušaj, ovo je visoko. To bi moglo biti zbog njegovih vakcina.’ Napravit ćemo izvještaj VAERS-u [Sistem za izvještavanje o neželjenim događajima], znate, i zalagati se za drugu novorođenčad koja premine. Ne, nismo dobili ništa od njih.”

Stoga su morali unajmiti privatnog toksikologa koji bi mogao protumačiti izvještaj. Taj drugi izvještaj stigao je prošle sedmice. „Ona nas je nazvala pre neki dan i rekla nam da su njegovi nivoi aluminijuma veoma visoki“, rekla je Melisa, „i da moramo da potražimo neke pravne usluge.“ Izveštaj je pokazao da beba Sojer ima 95 mikrograma aluminijuma po litri krvi, nivo koji bi bio toksičan za odrasle. Toksikolog je paru rekao da su nivoi aluminijuma i antigena u krvi posledica vakcina. Takođe je rekla da je bebina bolest mogla biti faktor koji doprinosi. Krek je rekla novinarki Margulis: “Ovaj dodatni izvještaj o patologiji pokazuje koliko naši medicinski istražitelji ne znaju jer neće pogledati.” Izveštaj je takođe pokazao visok nivo olova, što ne bi bilo zbog vakcina, rekao je toksikolog i pitao o nivoima olova u njihovoj kući ili vodi. Ali s obzirom na to da je beba konzumirala samo majčino mlijeko i da još nije bila dovoljno stara da puzi po podu, ovo pitanje je  ostalo otvoreno. Nakon što su dobili potvrdu o aluminijumu, par se osjećao “oslobođenim” od implikacije da su odgovorni za to što je Sojer umro od gušenja, “ali se i dalje osjećamo kao da smo iznevjerili našu bebu”, rekla je Melisa za „The Defender“.“Kao što sam medicinska sestra”, rekla je, “osjećala sam se kao da sam ga iznevjerila i kao medicinska sestra i kao majka.” Nik je dodao: “Sa očevog stajališta, ti bi trebao zaštititi svoju porodicu, a ja nisam uspio u tome. Teži me svake sekunde u danu.”

Melisa i Nik planiraju da podnesu tužbu Nacionalnom programu za kompenzaciju povreda od vakcine (VICP). Rekla je da se još uvijek osjeća skeptično “jer znam kakva je vlada i medicinski sistem”. Krek pomaže paru da se pripremi za VICP sastanak. Par je rekao za „The Defender“ da su dobili pomoć da prijave slučaj VAERS-u prošlog novembra, ali nikada nisu primili  nikakvu naknadnu akciju. Oni su, međutim, potvrdili da je Sojerov slučaj u njihovoj bazi podataka. „Health Choice Maine“ također istražuje mogućnosti za tužbu kojom se osporava nalaz u smrtovnici državnog medicinskog istražitelja.

Suočavanje sa tugom:

Samo tri mjeseca nakon tragičnog iskustva, terapeut je rekao Melisi, koja je još uvijek tugovala za svojim djetetom i tražila odgovore, da ima “poremećaj prilagođavanja”. „Prilično mi je govorila da se ne prilagođavam dovoljno brzo da izgubim sina i preporučila mi je terapiju traume“, rekla je Melisa.

Izašla je iz kancelarije plačući, pitajući se da li nešto nije u redu sa njom ili ne može da se oslobodi tuge. “Nisam imala sreće sa terapeutima”, rekla je za „The Defender“.“Sve sam prolazila kroz ovo, pokušavajući da prođem kroz izvještaje i sve informacije o životu moje bebe i njegovu medicinsku dokumentaciju. I sve to radim dok pokušavam da prežalim njegov gubitak i to je užasno bolno – rekla je. “To je nešto kroz šta nijedan roditelj nikada ne bi trebao proći.”

Jedan terapeut je rekao Melisi da uzima stabilizatore raspoloženja i antidepresive. “Sistem zaštite mentalnog zdravlja uopće nije bio od velike pomoći u ovome”, dodao je Nik. On je otkrio da je povratak na posao i zauzetost bio najbolji terapeutski pristup za njega. „Samo držim um fokusiran na druge stvari, znate, dok nosim sve to okolo“, rekao je. Nick se pridružio Melissi na nekoliko njenih terapijskih sesija, koje su mu bile od velike pomoći. Par je pronašao grupu za podršku žalosti pod nazivom „Empty Arms“ (Prazne ruke) za roditelje koji su izgubili dijete, što je bilo “nevjerovatno”, rekla je Melisa. Grupa radi puštanje leptira za preminule na Dan sjećanja i godišnju šetnju sjećanja. Podršku su našli i kod članova porodice, iako je Melisa rekla da je bilo teško razgovarati sa njenom porodicom o povezanosti vakcine. Par je rekao da ih je gubitak zbližio. „Ne bih mogao da nastavim, da se borimo u borbi koju trenutno vodimo, bez nje“, rekao je Nik. “I ne shvataš koliko nekoga voliš i koliko je život dragocen i šta imaš pred sobom.” “Čuvaj to i voli, ne puštaj je”, rekao je. “Izgubili smo najveći i najbolji dio nas oboje i ako ne bismo ostali zajedno, osjećala bih se kao da gubim još jedan komad”, rekla je Melisa.

Putovanje para da upozori druge:

„Samo želim da osvijestim druge ljude i želim ovo zaustaviti“, rekla je Melisa. Ona je takođe rekla da upozorava majke bolesne djece da otkažu svoje termine za vakcine barem dok se dijete ne oporavi. dodala je: “Djeci ne trebaju vakcine. A ako bi ih dobili, ne trebaju im dok ne napune najmanje dvije godine. Problem je u tome što imaju krvno-moždanu barijeru koja se ne zatvori sve dok ne napune dvije godine ili kasnije. “A ako se vakcinišete prije nego što napuni dvije godine, aluminijum može preći tu krvno-moždanu barijeru. Zato su nivoi tako visoki i zaustavlja disanje i uzrokuje srčani zastoj.”

Pitanja o državnom ljekaru:

Krek je za „The Defender“ rekla da je državni vještak Flomenbaum došao iz Masačusetsa (Massachusetts)  gdje je otpušten kao državni medicinski istražitelj. “Izgleda da je pokušao da ih tuži za nezakonit raskid i izgubio”, rekla je Krek. Prema članku u Portland Pres Heraldu (Portland Press Herald), Flomenbaum je stekao nacionalnu reputaciju vrhunskog ljekara kroz svoj rad na identifikaciji tijela u Nju Jorku (New York)  nakon napada 11. septembra 2001. godine. Otpušten je sa pozicije u Masačusetsu zbog gubitka tijela i zaostatka tijela koja su čekala na pregled. Ured državnog tužioca Mejna  je 2019 godine istražio i kasnije oslobodio Flomenbauma zbog kritika da je vodio sporedni posao kao konsultant u slučajevima smrti izvan države. Članak Portland Pres Heralda detaljnije opisuje Flomenbaumovu kontroverznu istoriju, koja uključuje pismo tužioca iz Konektikata tadašnjoj državnoj tužiteljici Džejn Mils (Jane Mills) u kojem joj se govori da je sudac utvrdio da njegovo svjedočenje u slučaju ubistva djeteta “nije vjerodostojno”. Flomenbauma je Mils, guverner Mejna 2021 godine, opomenuo zbog neprimjerenog i neprofesionalnog ponašanja na radnom mjestu, nakon čega je najavio da neće tražiti preraspodjelu na tu poziciju. “Tada mu je trebalo preostati još samo mjesec dana do kraja mandata, a on je još uvijek na funkciji. Sve to zvuči vrlo čudno i sumnjivo”, rekla je Krek. Melisa je za „The Defender“ rekla da je Flomenbaum nedavno napustio kancelariju medicinskog istražitelja, dovodeći u pitanje raspolaganje Sojerovim posmrtnim ostacima.

Par, uz pomoć „Health Choice Maine“-a, nastojao da preuzme Sojerovu krv i uzorke tkiva iz ureda ljekara. Nick je rekao: „Ne bih nikome rekao ‘Nemojte vakcinisati svoju djecu.’ Ali bih definitivno rekao: ‘Radite svoje istraživanje. Idite na Internetu do kraja,  uvjerite se da je ono što radite ispravno, da znate sve moguće ishode.” “Budite obrazovaniji i budite snažan zagovornik svoje bebe”, dodao je. “Zato što je to vaša beba, a ne doktorova.” Upitana zašto više medicinskih stručnjaka ne progovori, Melisa je jednostavno rekla da je to  “samoubistvo u karijeri”. „Ne želim više ni da budem medicinska sestra“, rekla je. „Ljekari nemaju bolje obrazovanje o vakcinama od većine učenika desetog razreda“, rekla je. „Čak i kao medicinska sestra, ne dobijamo obrazovanje.” Ona je takođe rekla da bi ljekari trebalo da imaju pravo da testiraju povrede od vakcine tokom obdukcije i da ih identifikuju kao uzrok u smrtovnici. “Vakcine ubijaju ljude i bebe i oni to pokušavaju  prikriti”, rekla je.

Iako je par rekao da im je bilo od pomoći da podijele svoju priču, oni su također priznali da žele ostati skriveni. Na pitanje šta im daje snagu da ustanu i podijele svoju priču, uprkos negativnim reakcijama koje bi takav aktivizam mogao izazvati, Melisa je rekla: “Ovo je jedini način na koji se osjećam kad više ne mogu biti majka svoje bebe. I moja beba zaslužuje pravdu. I zaslužujemo da znamo istinu. “On je naš razlog zašto trenutno živimo. I on je naša motivacija.”

Subscribe
Notify of

0 Komentari
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x