Piše: Jagoda Savić
U Bosni i Hercegovini je za liječenje dozvoljen kokain, a kanabis nije! Da nije bilo poslanika Saše Magazinovića, koji se godinama bori za legalizaciju medicinskog kanabisovog ulja za potrebe liječenja raznih teških neuroloških oboljenja, vjerovatno ovu tužnu istinu nikada ne bismo saznali. U ovakvu tvrdnju niko ne bi povjerovao, ali nam ju je Saša Magazinović dokazao kopijom Službenog Glasnika BiH od 07.02.2006 godine. Naime, na stranici 645 , u tabeli broj II koja sadrži tvari i biljke pod strogom kontrolom, a koja je u suštini popis opojnih droga, pod rednim brojem 52 stoji upisan kokain!
Ovo Sašino otkriće je vrijedno svakog pomena, ali istovremeno otvara i niz pitanja ko je to u našoj zemlji godinama kočio odobrenje medicinskog kanabisovog ulja u svrhu liječenja i ko to ne želi dobro našim oboljelim sugrađanima?
Organ ovlašten da rješava ovo pitanje je državna Komisije za suzbijanje opojnih droga. Posljednja sjednica Komisije u starom sazivu je održana 15. 04. 2019 godine. Tadašnja Komisija je svoj nerad objasnila „izmjenama članova Komisije, pandemijom i smrću jednog člana“ ( Vjekoslava Mandića, federalnog ministra zdravstva), iako je cijela država u vrijeme pandemije funkcionisala online, pa ne vidimo razlog zašto se tome Komisija nije mogla prilagoditi.
Pri Ministarstvu sigurnosti BiH postoji odjeljenje za droge koje ima svoja zaduženja u okviru te pomenute Komisije. Na moj upit o sjednicama novog saziva, Ministarstvo mi je juče odgovorilo da je Komisija za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga održala dvije sjednice, Prvu konstitutivnu sjednicu 04.07.2022. godine i Drugu sjednicu 05.07.2022. godine. Po članu 11. Poslovnika o radu Komisije stoji da podatke i obavještenja o radu Komisije, nakon usaglašenog stava Komisije, sredstvima javnog informisanja putem Službe za informisanje Savjeta ministara BiH, daje predsjednik Komisije ili član Komisije kojeg ovlasti Komisija. Trenutna predsjednica ovog saziva Komsiije je Ankica Gudeljević, ministrica civilnih poslova BiH.
Šta sve treba uraditi da bi se u Bosni i Hercegovini legalizovala upotreba kanabisa?
Faktički, potrebno je uraditi samo tri koraka. Prvi korak je da se kanabis sa liste iz Tabele 1 „Zabranjena tvar i biljka“ prebaci u Tabelu 2 „Tvar i biljka pod strogom kontrolom“, u kojoj se već nalaze mnogi lijekovi koji se koriste u medicinske svrhe. Iza ovog prelaza iz prve tabele u drugu stoji Međunarodni odbor za kontrolu narkotika (INCB) koji je obavijestio nadležne organe u BiH da je njihova Komisija CDN ( Commission on Narcotics and Drugs) donijela odluku da kanabis izbriše sa spiska zabranjenih tvari i biljaka i olakšati njihovu primjenu u medicinske svrhe.
Drugi korak je da državna Komisija za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga dostavi Vijeću ministara BiH prijedlog koji bi trebao uvrstiti na dnevni red neke od sjednica i glasati. Nećemo prejudicirati da ove krajnje jednostavne proceduralne korake koči stara narodna izreka „Gdje je puno babica, kilava su djeca“. Naime, ako već postoji Međunarodni odbor za kontrolu narkotika koji na sebe preuzima odgovornost za odluke koje donosi, zbog čega je potrebno u BiH angažovati devet osoba da bi se ta međunarodna odluka uobličila u prijedlog? Naime, tih devet osoba moraju uskladiti termine za zajednički sastanak, a njihovo usklađivanje stavova se može uraditi online u roku od najviše pola sata. Nećemo prejudicirati ni da većini predloženih članova naše Komisije percepcija problema upotrebe kanabisa za liječenje uopšte nije u vidnom polju, a ministri i zamjenici ministara koji su članovi Komisije zbog svojih obaveza možda nisu ni u mogućnosti da se sastanu.
Treći korak je obavezna konsultacija sa Agencijom za lijekove i medicinska sredstva BiH zbog nadležnosti za liste lijekova koje se prometuju u BiH.
Začarani birokratski krug
Ako je na ovaj postupak zaista primjenjiva narodna izreka „Gdje je puno babica, kilava su djeca“, onda treba da se pitamo kako su do sada funkcionisale glavna babica i ostale akušerke iz državne Komisije? Vlada FBiH je na 298 sjednici održanoj 12.01.2022 imenovala Snježanu Bodnaruk u mjesto umrlog ministra Vjekoslava Mandića. Ministarstvo civilnih poslova BiH je ovu odluku dostavilo Ministarstvu sigurnosti BiH na dalje postupanje kako bi se provela procedura za donošenje odluke o izmjenama i dopunama Odluke o formiranju Komisije, koje je zatražilo mišljenje od Ureda za zakonodavstvo i Ministarstva finansija BiH, nakon ćega će prijedlog biti dostavljen Vijeću ministara BiH na usvajanje.
Eto, to je taj začarani birokratski krug koji oduzima previše vremena da bi se ostvario neki javni interes. Ta usaglašavanja su nepotrebna. U građanskoj državi, u kojoj se javnom interesu daje dužni prioritet, postavke i mehanizmi sistema bi bili jednostavniji, brži i efikasniji, a u ovoj našoj etničkoj klackalici se dragocjeno vrijeme gubi na natezanju između različitih institucija. U našoj državi, ovakvoj kakva jeste, logika usaglašavanja daleko nadilazi logiku zdravog razuma, pa zbog vladavine ideje o usaglašavanju nema pojednostavljenja procedura koje se trebaju voditi. U krajnjoj liniji, BiH se obavezala poštovati sve međunarodne konvencije, pa se po automatizmu obavezala i na poštovanje međunarodnih odluka u vezi sa opojnim drogama. Hvala Bogu da za legalizaciju kanabisa u BiH nije potrebna izmjena postojećih zakona, inače bi na rješenje čekali još dvadeset godina.
Benefiti od konoplje
Nikad nisam mogla da razumijem zašto se brani uzgoj konoplje ( lat. Cannabis sativa ) i upotreba njenog derivata medicinskog kanabisobog ulja. Evo samo nekih od koristi koje sa sobom nosi ova biljka. Tako na primjer, jedan hektar konoplje proizvodi kiseonika kao 25 hektara šume. Dalje, od jednog hektara konoplje se može proizvesti ista količina papira kao i od 4 hektara drveta. Papir napravljen od konoplje se može reciklirati osam puta, a od drveta samo tri puta. Zatim, konoplja izraste za četiri mjeseca mjeseca, a drvo za 20-50 godina. Konoplja se može uzgajati bilo gdje u svijetu i zahtijeva vrlo malo vode. Proizvodnja konoplje je čak jeftinija od soje.
Šta nadležni zapravo znaju o kanabisu?
Prije nekoliko godina sam razgovarala sa jednim od nekadašnjih direktora Federalnog zavoda za javno zdravstvo, inače epidemiologom po struci. Usred razgovora sam shvatila da on nije imao pojma o tome kako se širi virus hepatitisa b, što je profesionalno dno dna. Poučena tim iskustvom, postala mi je navika da svaki put kad pred sobom imam neku birokratsku strukturu, postavim pitanje da li te birokrate posjeduju minimum potrebnih stručnih informacija o predmetu kojim se bave. To bi značilo da je logično i da se zapitam da li članovi državne Komisije za suzbijanje opojnih droga uopšte znaju šta je THC i kolika je dozvoljena granica njegove koncentarcije u konoplji, jer bi te informacije značajno uticale na njihovu motivaciju da podrže legalizaciju kanabisa u svrhu liječenja.
Hajde da pogledamo profesionalne profile članova te komisije i činjenicu da materija o kojoj odlučuju zahtijeva istovremeno i balansirano poznavanje i medicine i prava. Ne možemo od članova Komisije imati optimistična očekivanja sve dok ih ne čujemo da javno kažu: „THC ili delta-9-tetrahidrokanabinol se u marihuani nalazi u količini od 2-5 %, a u konoplji od koje dobijamo sjeme i ulje manje od 0,3 % THC-a. Po dipl. ing. Mirji Jošić, redovita konzumacija sjemenki ili ulja sjemenki konoplje ne može rezultirati pozitivnim testom na THC, jer da bi se prešla granična koncentracija iznad koje je test pozitivan za metabolite marihuane (50 ng/ml), potrebno je unijeti 0,6 mg THC-a, što odgovara količini od 125 ml ulja ili 300 g oljuštenih sjemenki konoplje. Uvaženi članovu državne Komisije za sprečavanje zloupotrebe droge treba da znaju samo to, ali mi ih još nismo čuli da je neko od njih to javno rekao.
U sadržaju ovog poznavanja materije, smatram da bi Komisija još trebala da zna da je : „Proteinska vrijednost sjemena konoplje vrlo visoka, a dvije masne kiseline koje se nalaze u njemu nema nigdje drugdje u prirodi. To su omega – 6 masne kiseline koje se zovu gama – linolenska (GLA) i linolna masna kiselina, i omega – 3 alfa – linolenska masna kiselina. Enzim delta-5, kojeg nazivaju i desaturaza, konvertira GLA u arahidonsku kiselinu, zbog čeka organizam proizvodi više protuupalnih supstanci.“
Građani trpe zbog neaktivnosti vlasti
I dok glavna babica i ostale akušerke rade na dobijanju kilave djece, jedan broj građana trpi svoju muku zbog nemogućnosti da dobije lijek koji pomaže. Svako odlaganje rješenja legalne nabavke ovog lijeka ugrožava zdravlje nekog oboljelog stanovnika naše države. Najpoznatiji zagovornik legalizacije medicinskog kanabisovog ulja je Mahir Očuz, koji je bio uhapšen zajedno sa njegovom suprugom Džejlom Glavović u akciji „Meta“ zbog prometa i zloupotrebe kanabisovog ulja. Mahir Očuz je sportista obolio od multiple skleroze, pa je njegovo hapšenje izazvalo gnjev i ljutnju velikog broja građana. Svi moji prijatelji i ja smo tada reagovali rečenicom „Pored tolikih tajkuna koji lopatom kradu i pljačkaju državu, i koje niko ne smije ni da pipne, oni našli da hapse bolesnika koji pokušava da se liječi“ i „ Fuj! To samo u našoj državi ima.“
Mahir je za naš portal rekao: „ Kada sam 2016. godine dobio dijagnozu multiple skleroze, nisam ni slutio da ću već par mjeseci poslije biti prinuđen da lijek tražim na crnom tržištu kao ilegalnu supstancu prema zakonu BiH. Kako sam tada saznao da za multiplu sklerozu zvanicna medicina nema lijek, odnosno da se za lijecenje jedino koriste imunomodulatori i kortikosteroidi bio sam ubijeđen da ću spas morati tražiti u prirodi.
Već par sati nakon istraživanja moje nove dijagnoze i liječenja iste, sam došao do informacije da se mnogi u svijetu liječe uljem kanabisa. Odmah sam znao da mogu sebi pomoci da ublazim svoje simptome! Sljedeći problem koji se javio bio je dostupnost. Pročitate na internetu da je u zemljama EU legalno dostupno, a da je kod nas kriminogena radnja… teško je odlučiti šta u takvim trenucima napraviti ali kada je u pitanju zdravlje, tu nema dileme, izabrao sam da pomognem sebi. Cijeli svoj život sam bio sportski aktivan, nikada nisam mogao pretpostaviti da ću se buditi sa spazmom i bolovima i sa njima leći u krevet. To vas ponekad dovede i u stanje depresije, da li će ikad prestati. Kada sam počeo koristiti ulje kanabisa vrlo brzo simptomi su nestali, osjećao sam se ponovo zdrav i sposoban za život. Mogao sam ponovo da živim normalno, krećem se, treniram, planinarim, uživam u odrastanju mog sina i igri sa njim.
Komisijo, poslušajte Mahira i njegovu borbu za zdravlje. Mahir je glasnogovornik svih ostalih građana koje spaja ista muka, a to je kako doći do medicinskog kanabisovog ulja a ne završiti u zatvoru. Mahirov sin ima pravo na zdravog tatu, kao i sva ostala djeca čije mame i tate imaju teška neurološka oboljenja kao što je multipla skleroza. Mahir i ostali imaju pravo na zdravlje, a država im ga onemogućava. Komisijo, kanabis je lijek, a vi ga bolesnicima ne pružate! Nemojte da vas na ovaj tekst podsjetim dan prije izborne ćutnje! Ili, da počnemo da čačkamo po tome kojem političaru smeta kanabis ?! Bilo bi mi puno draže da me preteknete i da iduće nedelje objavite da ste donijeli prijedlog o legalizaciji i da ste ga poslali Vijeću ministara BiH na usvajanje.
Glas običnog građanina:
Kao građanin ove zemlje koji ima pravo slobode govora, želim da iznesem i moj lični stav. Moj prvi susret sa konopljom se desio davne 1972 godine kad se pred kućom moje bake parkirao plavo-bijeli policijski auto.
-Baba, šta ti je ono na livadi?
-Travuljina.
-A što je siješ?
-Ne sijem, sine, to raste samo.
-Baba, to sve da počupaš, to ne smije da se sije. Moraćemo da dođemo opet i ako vidimo da nisi počupala , moraćemo da ti naplatimo kaznu, rekao je inspektor glavne policijske stanice u Nišu. Dvanaestogodišnjem djetetu se takva policijska scena trajno ureže u sjećanje i ja je još nisam zaboravila.
Moj drugi susret s kanabisom se desio prije nekoliko godina kad sam otišla na jednu konferenciju u Trst. Doputovala sam sa eskalacijom hroničnog velikog kašlja, Pertussisa, koji cijepa pluća i jako zamara mišiće cijelog tijela, pa sam se svo vrijeme puta preispitivala da li sam uopšte trebala krenuti na put ili je bilo bolje da sam odustala od učešća i ostala kod kuće. Taj veliki kašalj sam poklupila u ratu kad sam volontirala u ambulanti Crvenog krsta Italije, i on se kasnije svake treće godine javljao u hroničnom obliku. Ušla sam u jedan kafić između crkve Svetog Spiridona i poznate pijace Ponte Rosso da pojedem kolač. Za sat vremena sam trebala držati govor, a kašalj me toliko gušio da mi se činilo da će mi pluća popucati. Konobar me je pitao može li da mi predloži čaj od kanabisa i ja sam u onoj muci pristala. Dok sam ga pila, bilo mi je cool da se nudi tako ležerno i u lijepoj porculanskoj šolji. Popila sam čaj i kašalj je nakon pola sata stao kao da ga nikad nije ni bilo. Na konferenciji se nisam ni zakašljala.
Moj treći susret sa kanabisom se desio prije četiri godine kada su mi se pojavile neke maligne ćelije koje sam izliječila sa 30 tableta kanabisa koje mi je prijateljica nabavila u Holandiji. To je zapravo bilo medicinsko kanabisovo ulje upakovano u plastiku za pilule. Pila sam po dvije tablete dnevno, jednu ujutro a drugu naveče. Dvanaestog dana uzimanja sam na konferenciji u Rimu na trgu San Giovanni držala govor pred 8000 ljudi . Bila sam malo bolje raspoložena nego obično, misli su mi bile malo sporije, a ni koncentracija mi nije bila baš na visini. Zato sam za riječ konzervans vakcine umjesto „conservante“ rekla „preservativo“, prezervativ, pa su mi se mnogi smijali zbog te greške. Snimak tog mog govora se još uvijek nalazi na Youtube-u i nisam htjela da ga skidam.
Da sam znala holanski jezik, drugačije bih dozirala te tablete, pila bih po jednu dnevno umjesto dvije , i mislim da mi ne bi uticale ni na raspoloženje ni na misaoni tok. Kad sam pitala jednog talijanskog ljekara mogu li se tablete od kanabisa nabaviti u Italiji, rekao je da mogu, ako imam ljekarsko mišljenje da mi treba, koje je sudski tumač preveo na talijanski jezik. Još je rekao da su ljekari koji prepisuju lijekove od kanabisa pod stalnom strogom kontrolom karabinjera i da ih mogu uhapsiti ako prekorače svoja ljekarska ovlaštenja.
Moj četvrti susret sa kanabisom je bio kad me pitao jedan roditelj čiji nepokretni sin je obolio od subakutnog skleroznog panencefalitisa SSPE imam li nekoga u Americi ko bi mogao da pošalje kanabisovo ulje. Nisam imala nikoga, a otac je to ulje uspio nabaviti sam kako bi pokušao liječiti to najteže neuro degenerativno oboljenje koje postoji. Nakon tri mjeseca mi je rekao da je njegov sin puno bolje, da mu se smanjio osjećaj jakog bola u mišićima, da je puno smireniji i da nema više epizoda velike uznemirenosti koju je bilo teško kontrolisati. Poznavajući dobro medicinsku dokumentaciju tog djeteta, tada sam shvatila svu vrijednost medicinskog kanabisovog ulja.
