Kradu li se bebe u BiH?

Proteklih nekoliko godina afera nestalih beba trese susjednu državu Srbiju, ali postoji sveopća cenzura u medijskom javnom prostoru.

Zahvaljujući aktivaciji gospođe Ane Pejić iz Udruženja roditelja nestalih beba Vojvodine, mnogi roditelji, braća, sestre i rodbina mogu da vide da njihova iskustva nisu bila samo mašta godinama zidana u njihovim glavama.

Prema nezvaničnim podacima, koje je gospođa Pejić iznijela u svojim javnim nastupima, u Jugoslaviji te Srbiji od 1960. godine do danas, preko 500.000 beba je mrtvorođeno ili proglašeno mrtvim nekoliko dana nakon rođenja. Od toga broja vjerovatno nikad neće biti objelodanjeno koliko ustvari ima nestalih beba.

Razlozi zbog kojih mnoge bebe nestaju su mnogostruki, od učestvovanja Centara za socijalni rad, ljudi u bijelim mantilima, papirnatih imućnih roditelja, matičara, te drugih službenika u državnim institucijama. 

Teško je odrediti jedan put koji je karakterističan za sve nestale bebe, ali ono što je većina roditelja iskusila jeste: “Mladi ste. Imat ćete još djece.”

Gdje je BiH u svemu tome? Ima li kod nas ovakvih slučajeva? Sigurno ima, ali ljudi šute. Dugogodišnje vjerovanje doktorima i njihovim hladnim riječima – dijete je mrtvo i spaljeno u furuni ili bačeno u medicinski otpad te samim tim nema ni sahrane i ljudi su se pomirili sa tim.

Roditelji, majke i očevi, braće i sestre nemojte se pomiriti sa tim. Ako imate i zrno sumnje, vjerujte svojoj intuiciji i ne odustajte, iako će Vas mnogi proglašavati neuračunljivim zbog toga. Ko će vjerovati u Vašu priču da mislite da Vam je dijete živo, iako je “mrtvo” već 30 godina? Samo Vi jer krv “zove i privlači”, nemojte proživjeti život i da shvatite da ste trebali probati i pokušati naći svoje dijete.

Za preporuku pogledajte film Šavovi iz 2019. godine redatelja Miroslava Terzića sa Snežanom Bogdanović u glavnoj ulozi koji prikazuje jedan od mnogih načina kako je došlo do nestanka i pronalaska jednog djeteta.

Saradnik J.H.