Lijepa Dženeta u pohodu na Ajvatovicu: Želim dati svoj mali doprinos da se ova tradicija ako Bog da, nastavi i dalje.

Podijelite ovaj članak:

Veliki broj konjanika svake godine dolazi u Donji Vakuf i Prusac na „Dane Ajvatovice“ kako se zove tradicionalna, najveća vjerska i kuturna manifestacija Bošnjaka koja obilježava dolazak vode u naselje Prusac.

Tada se, po legendi Ajvaz-dedo molio 40 dana i noći kraj stijene da voda prođe kroz pukotine do Prusca koji do tada nije imao vode. Prvi vodovod bio je od drvenih cijevi (tomruka) i išao je po površini zemlje. Obnavljan je više puta, a 1931. godine je napravljen moderan vodovod. U znak zahvalnosti Bogu narod pohodi ovo mjesto već pet vijekova…

Emin Bektić i njegove kćerke iz sela Jasenova kod Srebrenice su redovni jahači u koloni koja pohodi Ajvatovicu. Ovog puta tri starije kćerke izostaju zbog obaveza na poslu i fakultetu ali najmlađa Dženeta ide redovno već šesti put, a sa sobom vodi i drugaricu Merjem iz Srebrenika. Emin je čovjek veselog duha i voli zasvirati šargiju a piše i pjesme seoske, čobanske – kako on kaže. Objavio je jednu zbirku pjesama pod nazivom ‘Čobanica’.

“Ranijih godina išlo nas je iz ovog kraja petnaestak-dvadeset, kako kad, i kretali smo iz Momorijalnog centra u Potočarima. Ove godine se to nešto poremetilo i ja idem sam sa najmlađom kćerkom i njenom drugaricom. Imam namjeru, dok god mogu odlaziti na Ajvatovicu”, kaže Emin pokazujući nam „Zahvalnicu za učešće najstarijem konjaniku“ koju je dobio 2019. godine od Organizacionog odbora manifestacije 509. Dani Ajvatovice.

Emin za sebe kaže da je istinski vjernik. Puno drži do tradicije i kaže da zbog toga pohodi Ajvatovicu. Kaže da se mnogo toga „pokvarilo“, da mnogi ne poštuju tradiciju i i dodaje…

“Kažu nećemo u prošlost, pa kako ćeš ići u budućnost ako ne znaš o'tkle si do'šo”, kaže čovjek koji je proveo veliki dio života radeći u njemačkim rudnicima prije rata. On je prvi Bošnjak koji se vratio u Srebrenicu nakon 1995.godine.

Emin je nadaleko poznat kao veliki šaljivdžija i mada on za sebe kaže da je nepismeni seljak u njegovim šalama ima puno zbilje i gorke satire, pa tako kaže da je na ovom pohodu nateže biti barjaktar.

“Danas barjaktar mora biti vanzemaljac i imati četiri ruke. U jednoj da nosi barjak, u drugoj mobitel da se slika i još dvije da drži uzde i jaše konja”, kaže Emin kroz smijeh.

Eminova najmlađa kćerka Dženeta je upravo završila srednju školu i kaže da će slijediti tri starije sestre i upisati fakultet. Nije još odlučila šta će studirati a o svom šestom pohodu Ajvatovici kaže ovako:

“Idem svake godine sa ocem i uvijek je to neki novi osjećaj, svaki put sve ljepši i ljepši. Želim dati svoj mali doprinos da se ova tradicija duga već 513 godina, ako Bog da, nastavi i dalje. Moj otac puno drži do tradicinalnog načina života i na nas prenosi. Od njega smo moje sestre i ja naslijedile ljubav prema konjima”, kaže najmlađa od „četiri šumske vile“ kako ih nazvaše u medijima prije koju godinu kada je svijet je obišla fotografija njih četiri kako kroz snježnu mećavu galopiraju na konjima.

Njena drugarica koja ove godine po prvi put pohodi Ajvatovicu je četrnaestogodišnja Merjema Suljić iz Špionice kod Srebrenika.

“Ne mogu vam riječima opisati koliko je ovo za mene veliki doživljaj i koliko mi je drago što idem. Previše sam uzbuđena da bilo šta više kažem”, govori kćerka Eminovog prijatelja.

Ceremonija pohoda Ajvatovici počinje klanjanjem sabah-namaza na otvorenome, zatim se polazi do mjesta okupljanja gdje se uči kur'anska sura Ja-sin, pije se kahva ili čaj… Nakon toga se formira kolona konjanika na čijem čelu je bajraktar koji nosi bajrak Ajvaz Dede. Uče se ilahije i uzvikuje tekbir (Allahu ekber – Bog je najveći).

Kolona prolazi kroz stijenu, uče se kur'anske sure Feth (Pobjeda). Na kraju se na livadi drži vaz (predavanje) i klanja se podne-namaz.

Ko je bio Ajvaz-dedo još uvijek nema čvrstih istorijskih dokaza. Istoričari se jedino slažu u tome da je bio istorijska ličnost. Prema nekim mišljenjima Ajvaz-dedo je nakon turskog osvajanja Bosne došao iz Anadolije i nastanio se u Pruscu gdje je djelovao kao islamski naučnik i derviš. Smatra se da je on stvorio modernu Ajvatovicu.

Po drugima Ajvaz-dedo je bio je bogumil, te da je Ajvatovica kod bosanskih muslimana, nastala iz tradicije Crkve bosanske i bogumiliskih molitvi za kišu, plodnost i zaštitu usjeva. Zanimljivo je da se “pohod Ajvatovici” obavlja zadnje nedjelje u junu tako da početak Ajvatovice pada sedmoga ponedjeljka po Jurjevu, umjesto određivanja početka po hidžretskom kalendaru.

Nakon 1947. godine održavanje Ajvatovice bilo je zabranjeno, a tradicija je obnovljena 1990. godine i obilježava se u vidu manifestacije “Dani Ajvatovice” širom Bosne, a posebno u opštinama Gornji Vakuf- Uskoplje, Donji Vakuf, Bugojno, Travnik, dok se centralna manifestacija održava u Pruscu. Prije 13 godina (2010) održana je 500. jubilarna manifestacija. Ovogodišnja 513. Ajvatovica se održava u nedjelju 25. juna 2023. godine.

N1

Subscribe
Notify of

2 Komentari
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments

[…] Lijepa Dženeta u pohodu na Ajvatovicu: Želim dati svoj mali doprinos da se ova tradicija ako Bog d… […]

[…] Lijepa Dženeta u pohodu na Ajvatovicu: Želim dati svoj mali doprinos da se ova tradicija ako Bog d… […]

2
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x