Na sjednici HNS-a govorio o demografskoj situaciji Hrvata u BiH
U sjenci posjete hrvatskog premijera Andreja Plankovića i usvojene deklaracije na jučerašnjoj sjednici HNS-a, ostalo je izlaganje predsjednika Glavnog vijeća ove nevladine organizacije Bože Ljubića. Tema njegovog izlaganja bila je demografija, odnosno brojnost Hrvata u BiH. Na njegovom izlaganju pozavidili bi mu i najveći velikosrpski nacionalisti, koji i danas Bošnjake islamske vjeroispovjesti nazivaju poturicama, želeći ih tako lažno predstaviti kao izdajnike “vjere pradjedovske”.
Ljubić je u svom govoru poslao iste poruke. On je kazao da su prije otomanske okupacije katolici činili 90 posto stanovništva BiH.
RAZBIJANJE CJELINA
-Poznato je da je u ranom srednjem vijeku preko 90 posto stanovništva BiH bilo katoličke vjere. Povelja Kulina Bana počinje riječima: „U ime oca i sina i duha svetoga“ a završava „neka mi Bog pomogne i sveto Evanđelje …„Ja Radoje banov pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta dvadeset i deveti dan(na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.“ Poznato je koji narod u Bosni i Hercegovini danas slavi 29. augusta/kolovoza kao svoj blagdan – mučeništvo Svetog Ivana Krstitelja. To je hrvatski narod. Da nije bilo progona i prevjeravanja na islam pod otomanskom okupacijom i da nije bilo pravoslavnog doseljavanja, potaknuto različitim razlozima a opet najčešće od strane različitih okupatora, danas bi čitava Bosna i Hercegovina bila većinski katolička i hrvatska. Koliko bi nas bilo, 3 ili 30 milijuna to danas nitko ne može odgovoriti, kazao je Ljubić, te nastavio:
-Nakon otomanske okupacije dolazi austrijska uprava pa potom prva Jugoslavija i postupni demografski oporavak hrvatskog naroda. Tako popis stanovništva iz 1931. bilježi blagi procentualni udio Hrvata u BiH od 22,5 posto, da bi popis iz 1948., nakon uspostave druge Jugoslavije pokazao udio od 23,9 posto. Ovi podaci zorno pokazuju kako je demografska situacija u uskoj vezi s političkim položajem naroda, koji je nesumnjivo nakon prestanka otomanske okupacije išao nabolje. Nažalost, Hrvati su na samom kraju rata od Bleiburga i križnog puta nadalje, doživjeli zločin razmjera genocida što se uz se, što se događalo u drugoj Jugoslaviji, negativno odrazilo na sve naredne popise, kazao je on.
-Drugi vid planirane dekroatizacije je smišljeno administrativno razbijanje velikih zemljopisnih cjelina s većinskim hrvatskim stanovništvom i njihovo pripajanje većinskim srpskim ili muslimanskim općinama. Zoran primjer je mostarska općina. Prilikom komunalne reorganizacije, općini Mostar se pripajaju naselja Gornje Drežnice, mahom nastanjena tada Muslimanima, koja su tri puta bliže Jablanici nego Mostaru a naselje Ljuti Dolac koje je na „cigar hoda od Mostara“, kako su govorili naši stari, pripaja se općini Široki Brijeg. Na taj način Mostar prije rata postaje većinski muslimanski. Na isti način Ravno je pripojeno Trebinju, kazao je Ljubić, prenosi Oslobođenje.