Majko, sahrani tuđe kosti
Piše: Jagoda Savić
Renata Gilibrand (Gillibrand), rođena Glumbić, je nestala prije skoro pet godina i još uvijek se ne zna je li živa ili mrtva. Trenutno je nema u Nacionalnoj evidenciji nestalih lica MUP-a Republike Hrvatske, i ili nikad nije bila ni upisana ili je iz nje naknadno izbrisana.
Majci Mariji je dat nečiji skelet da ga sahrani, četvrti po redu koji su joj podmetali, ali je majka po obliku lobanje, po obliku zuba i po dva suprotna tumačenja DNA nalaza ubijeđena da to nije bio skelet njene ćerke i traži eshumaciju leša i ponovnu obdukciju. Na tom slučaju je u Županijskom državnom odvjetništvu Bjelovaru radila odvjetnica Martina Semeraj i kad je taj četvrti skelet obrađen na Šalati, rekla je majci Mariji da to nije Renata Gillibrand. I drugi dan joj je glavni županijski državni odvjetnik Darko Žegarac oduzeo slučaj i imenovao sebe, pa je odmah naredio policiji da obavjeste majku da je to Renata, da imaju papire sa Šalate i naredio da moraju preuzeti tijelo i sahraniti ga pod imenom svoje ćerke. Majka je odgovorila da želi vidjeti te papire, jer su joj na Šalati rekli da to nije Renata Gillibrand, a on joj je odgovorio „ Ne možete to vidjeti“. Sve što je odvjetnik Žegarac trebao da uradi, bilo je da se obrati sudu sa zamolnicom za ehshumaciju. Majka Marija kaže: „On ne želi čak niti razgovarati sa mnom. Užasno je bezobrazan, derao se na mene i rekao mi je „Prije ćeš ti babo krepati nego ti ja dozvolim ehshumaciju“. Odvjetnik Žegarac je bio ljubazno zamoljen da da komentar za naš portal, ali je i meni uskratio odgovor.
Majka Marija mi je rekla : „To je bol od kojega već postaje neizdrživo. Ako je ubijena, da mi je bar znati gdje su joj kosti. Ne želim imati tuđe kosti u grobu na kojem piše ime moga Anđela“. Zato postavljamo pitanje da li je Renata živa ili mrtva?
Treba znati da je Renatina majka Marija teško bolesna, ali da ne odustaje od potrage za svojom ćerkom. Imala je infarkt i dva karcinoma, a trenutno ima upalu bubrega i teško hoda koristeći štaku. Stavlja tabletu za srce pod jezik i kada naveče gleda Renatine papire po noći joj pozli. Obraćala se svim mogućim institucijama, potrošila preko 30.000 eura za detektiva, za advokata i za pravnike. Sada više nema novaca, suprug i ona žive od 330 eura penzije i više su gladni nego siti. Nadam se da će barem neki nadležni organ smilovati ovoj borbenoj, upornoj a teško bolesnoj ženi.
Renatin nestanak:
Renata je nestala u naselju Prekopakra u Pakracu u Hrvatskoj 12 marta 2020 godine. Renata je nakon ručka oko 12: 30 sati otišla da prošeta jer je bio lijep dan. Uza se nije imala ni mobitel niti ikakva identifikacijska dokumenta već samo nešto malo sitnine i dvije bankovne kartice. Tog kobnog dana Renata, visoka 165 cm, je na sebi imala crnu jaknu, plave farmerke i sive tenis patike a smeđa kosa joj je bila vezana u rep. Kad se nije vratila do pet popodne, otac je policiju obavijestio o njenom nestanku.
Nakon Renatinog nestanka njena najbliža prijateljica Vlatka je organizovala potragu u koju se uključilo dvadesetak stanovnika Prekopakre, Pakraca i Lipika. Oni su se podijelili u četiri grupe i obišli livade, voćnjake i šikare ali je nisu uspjeli naći. I hrvatska gorska služba spašavanja HGSS je vršila potragu po terenu gdje je zadnji put viđena, ali je i njihova potraga bila neuspješna.
Renatine prethodne aktivnosti:
Renata je bila natprosječno inteligentna, vrlo svestrana i posjedovala je niz vještina važnih za uspješnu karijeru. U Hamburgu je magistrirala germanistiku, engleski i novinarstvo a pod B istoriju umjetnosti i političke nauke. Kasnije je kao novinar sarađivala sa „Hamburger Abend Blatt“ , sa televizijom RTL, sa radio stanicama Radio Hrvatske i Katolički radio, sa televizijom BBC, za koji je izvještavala s najvećih teniskih turnira kao što su londonski Vimbldon (Wimbeldon), „Australian Open“ i intervjusala najpoznatije tenisere kao što su Boris Beker (Becker) i Goran Ivanišević. Na kraju je radila u uredu za odnose s javnošću u londonskoj podružnici multinacionalne naftne kompanije Šel (Shell).
Izvještaj o smrti:
Renatinim roditeljima je izdat nečitak i jedva vidljiv Izvještaj o smrti, koji je 04. 03. 2021 godine potpisao dr. Pero Bubalo sa Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu, a kao uzrok smrti je stavio komentar „Nakon dovršenih analiza“. Dr. Bubalo nije zaokružio niti jednu bitnu rubriku kao što su rubrike 22 i 24 niti je precizirao na koje je analize mislio, a u svom obdukcijskom nalazu od 08.12.2021 godine je uzrok smrti označio kao nepoznat.
Lobanja je označena kao cjelovita bez vidljivih tragova traume, kosti lica i obje čeljusti. Fale neke kosti na desnoj strani, šaka, podlaktica i nadlaktica, a na lijevoj kosti šake i palčana kost, ali su njih mogle da raznesu i životinje. Izvršilac obdukcije dr.Bubalo je napisao da je nađeni skelet imao obje vilice ali je roditeljima data samo gornja. U opisu je takođe navedeno da su za života izvađeni neki zubi iz gornje i donje vilice. Dr. Bubalo svoj opis nije uporedio sa Renatinim stomatološkim kartonom u kom je mogao naći suprotan podatak da Renata nije izvadila niti jedan zub osim umnjake jer je jako je vodila brigu o svojim zubima, a na jednom video snimku sam vidjela da se kod Renate jedan zub preklapao sa drugim, što je vrlo prepoznatljivo obilježje koga u obdukcijskom nalazu nema.
DNA nalaz:
Za Renatinu DNA analizu su izuzeti zubi i dio desne natkoljenične kosti, a od njenih roditelja kasnije uzorci krvi. Voditelj DNA laboratorija i direktor Zavoda za sudsku medicinu prof.dr. Milovan Kubat je dao mišljenje da u DNA postoji vjerovatnoća od 99, 9%da se radi o Renati. Ne bih da komentarišem ničiju stručnost, ali uz stručno mišljenje nije bio priložen kompjuterski isprint DNA analize već su numerički rezultati napisani na memorandumu Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a na takav detalj mi se pali neka crvena lampica. Majka Marija je nudila Renatinu četkicu za zube i četku za kosu zbog možda zaostalog DNA materijala , ali su u Zavodu rekli da im to ne treba. Ne bih se upuštala u previše stručne detalje kao što su uporedivost Renatinog zubnog i natkoljeničnog materijala sa krvnim uzorcima njenih roditelja jer nemam koga da pitam za stručno mišljenje. Kako što svi znamo, genetičari su tokom Covid cirkusa potpuno izgubili svoj moralni kredibilitet, pa šta god genetičari rekli, čitaoci im ne bi vjerovali.
Nakon što su Renatinim roditeljima uzeli uzorke krvi u bolnici Šalata, neka doktorica je 04.03. 2021 godine telefonskim putem rekla da u uzorcima nema poklapanja i da nađeno tijelo nije Renatino. U prikazu o DNA rezultatima ima i jedan pikantan detalj. Majka Marija je zamjenika načelnika policije od jada slagala da njen muž nije Renatin otac, a on je na njenu priču nasjeo i rekao „Da, da to smo vidjeli“. A nisu mogli vidjeti jer je njen muž zaista Renatin otac.
Lokacija skeleta:
Tijelo su našli lovci 07.12.2020 godine u šumi u mjestu Korita, udaljeno desetak kilometara od kuće Renatinih roditelja. „Selo ispred Korita se zove Jagma, tu ljudi žive i kad su nam rekli da je tijelo tamo iskopano mi smo odmah išli tamo. Jedna stanovnica nam je rekla „da je tu išta bilo ja bih vidjela, svaki dan sam tu. Istražni organi su nam tvrdili da je lobanja bila nađena van, a da je tijelo bilo zakopano deset metara dalje. Međutim, tamo smo našli da ništa nije kopano, tamo žive ljudi koji svakodnevno čuvaju ovce i posvuda se vide tragovi ovaca i ti ljudi se čude i kažu „Da je to tu bilo mi bi primjetili“ . A zamjenik načelnika policije nam je rekao da nismo smjeli ići tamo i bijesnio je od muke i kad sam mu pokazala sliku lubanje. Počeo je bacati po stolu neke papire i ponavljao kao mahnit: „Vi to niste smjeli vidjeti“.
Odjeća nađena na lešu:
U obdukcijskom izvještaju je navedena odjeća kakvu su roditelji prijavili policiji , ali ta odjeća uz kosti roditeljima nije bila uručena jer je na njoj navodno bilo puno mulja. Suprotno mulju i lešu zakopanom u zemlju, majka Marija kaže da su joj donijeli neke sive tenis patike koje su bile čiste i nove kao da su tek izašle iz trgovine, i da su joj se učinile prevelike pa ih je htjela izmjeriti ali su uposlenici rekli „ne“. Dalje, majka Marija tvrdi da crvene gaćice sa bijelim tufnama opisane u nalazu Renata nikada nije kupovala i da ih nije niti imala u svom ormaru. Dalje, zbog tog navodnog mulja su kovanice iz njenog džepa bile neprepoznatljive a hemijska olovka je pozelenila od vlage. Međutim, čudno je da taj isti mulj nije ni na koji način pokvasio niti oštetio ceduljicu na kojoj je pisao broj telefona uposlenice jednog doma za stare osobe, gdje je Renata išla na praksu za njegovateljicu, iako je poznato da se papir najbrže raspada i da tragovi hemijske olovke ili flomastera brzo postanu nečitljivi. (???)
Bračni problemi:
Renata i Krejg Aleksander Gilibrand (Craig Alexander Gillibrand) su se razišli 2013 godine, ali je on obećao da će se popraviti pa su se pomirili. 2014 godine im se rodila kćerka Izabela (Isabella Kristina Gillibrand). Krejg je bio nasilan pa je Renata sa svog hrvatskog mobilnog telefona više puta zvala policijski broj 00442072301212 da prijavi nasilje u porodici i pozivala se na broj njegovog dosjea u policiji 7500.
Neke od situacija koje je za života u svom cirkularnom pismu navela nesretna Renata su sljedeće:
Krejg ju je opljačkao uzevši sav njen novac, uključujući i bonus od 5000 funti koji je dobila od svog poslodavca.
Kontakti majke sa djetetom : Zatim, iako mu je uplatila 100 funti za razgovor sa Izabelom za rođendan, njegova majka nije dala da je vidi na rođendan preko what's app-a pa joj je snimila video. Da bi imala kontakt sa djetetom Renata je morala finasirati još i njegove želje, jer ju je uvijek ucjenjivao da neće vidjeti malenu. Krejg je bez Renatine dozvole iznajmljivao njihovu zajedničku kuću jer se nalazila u lijepom južnom dijelu Londona, tako da je Renata morala plaćati privatni smještaj za sebe i za Izabelu. Kad je dijete bilo kod oca, vrištalo je za mamom i reklo tati da će se sama spakovati i ići u Hrvatsku, Krejg joj je razbio glavu. Izabela je pitala mamu „Kad ćete ti i baka prestati da budete opasne, ja bih došla u vašu kuću da budem s vama“. Kad ju je Renata pitala „otkuda ti to?“ Izabela je odgovorila „Pa, rekli mi tata i baka Džoan“.
Zlostavljanje: Jednom je jako vikao na dijete i od bijesa ju je zatvorio u WC u kom je cijelu noć provela u mraku. Kada se pred jutro vratio sa provoda, našao ju je u nesvijesti pa je onda zvao mamu Džoan, ali nisu dijete odveli doktoru. Cijeli taj događaj je bio na what's app-u koji je policija obrisala.
Majka Marija kaže da je Krejg mučio Renatu i da ju je po hladnoći tjerao bosu iz kuće. Trovali su je i zatvarali u sobu samu bez hrane i vode. I jednom sam i sama išla vidjeti, jer policija ništa nije htjela poduzeti, i čudno mi je bilo što se Renata dva mjeseca nije javljala. Našla sam je zatvorenu u sobi . Samo je pila onaj napitak koji joj on davao, a ako bi odbila on je prijetio da će malenu ugušiti jastukom i reći da je to ona uradila. Tako ju ucjenjivao a malena je bila i gladna i odvojena od mame.
„Tada je mene htio ubiti, bacio me niz stepenice sa sprata i ozlijedila sam nogu, ali sam ih obje spasila. Pokrao mi je i novac iz torbice i izbacio me je van iz kuće, ali me je Renata vratila unutra. Nahranila sam i Renatu i Isabelu, Renata je bila kao da je izašla iz logora a Krejg joj je prijetio da će je ubiti jer mu to najviše odgovara. I ta prijetnja je bila je i na njenom what's app-u ali je policija sve to obrisala, a ja nikada nisam shvatila razloge tog brisanja“.
Briga o djetetu: Krejg nikada nije dozvoljavao da malena ide doktoru, pa bi je Renata kradom odvodila kod privatnika i plaćala. Možete misliti koliko je plakalo žensko dijete da je sa 16 mjeseci dobila bruh veličine oraha infekciju pluća i upalu uha, a bila je i u ranama. Krejg je rekao da je vodi u Hrvatsku, Renata ju je dovela kod nas i malena je bila hitno operisana, operisao je doktor Bahtijarević, poznati hirurg koji je tada bio ravnatelj bolnice u Klajićevoj u Zagrebu.
Prodaja organa: Zatim, Krejg je često prijetio da će prodati Renatine i Izabeline organe i gledao je po Internetu koliko novaca bi mogao dobiti za njih.
Odgoj: Mama i ja smo ju učile moliti a dijete se žalio da ona je baka Džoan udari po rukama kada vidi da se moli i govori da Isus ne postoji.
Povjeravanje djeteta: Renatin muž je podnio tužbu protiv svoje supruge i njene majke Marije na Visokom sudu pri Kraljevskom sudu u Londonu, odjeljenje za porodična pitanja. Njegov advokat je pred sudom izrazio strah od rizika ponovne otmice djeteta pa je majka Marija na Renatin nagovor morala vratiti dijete u London. Međutim, kad se analizira odluka sudije Mecdonalda, vidi se da u njoj ima puno propusta i da je pristrasna.
U sudskom spisu je zapisano da je od 26 jula do 23 avgusta 2016 godine Renata boravila u psihijatrijskoj bolnici jer je bila pronađena da šeta između automobila sa torbom i pasošem u vidno psihotičnom stanju. Nakon toga su je smjestili u bolnicu „Giulford“ a zatim u psihijatrijsku bolnicu „Springfield Psychiatric Hospital“. Sudija Mecdonald, koji je vodio postupak za vraćanje djeteta ocu prije svega nije naveo Renatinu dijagnozu zasnovanu na Međunarodnoj klasifikaciji bolesti ICD, već samo da je dobio izvještaj od dr. Čarlsa Mustersa (Charles Musters), čak je u spisu naveo i da ima „ograničene informacije“ o njenoj istoriji bolesti, dijagnozi i prognozi i da nema jasnoću o njenom sadašnjem mentalnom stanju. Sudija Mecdonald bez ovih relevantnih informacija nije smio donijeti svoju sudačku odluku. Renatina majka Marija kaže da je ona taj dan imala kartu za avion za Zagreb i da se radovala da ide na avion jer se u Hrvatskoj malena oporavljala od operacije bruha. Sa majkom je pred polazak bila u kontaktu pa ju je nazvala sa tog hrvatskog broja i rekla „Majčice, mene voze u bolnicu a ne znam zašto. Izgubiću avion za Zagreb“. Sudija koji je vodio postupak datum Renatine avionske karte nije provjerio. Počev od mene, i većina nas kad kasni na avion djeluje sumanuto, pa je ove okolnosti trebalo puno pažljivije rasvijetliti.
Krejg je znao sve razbacati po kući i bjesniti , a Renata ga je smirivala. Onda je iznenada dolazio sanitet i on im je fino ljubazno govorio „Evo vidite šta Renata radi, meni ju je žao“. I oni joj ubrizgavaju injekcije i oduzimaju mobitel. Majka Marija za doktora Mustersa kaže da ju je uvijek zaprimao i držao u posebnoj sobi, sa njim je bila i jedna sestra. Doktor čak nije dozvoljavao da kontaktiram sa njom, pa kada sam mu priprijetila policijom onda bi malo dozvolio, ali je Renata bila kao u komi, teško je govorila i ubrzo je prekidala razgovor. Renata je bila ubijeđena da je doktor radio za novac jer joj je Krejg rekao „da mu on radi što poželi, i da nije niti skup“. Ovo je ozbiljna optužba i ne bih htjela naškoditi ugledu ovog doktora dok se svi njegovi kontakti sa Renatom pažljivo ne ispitaju. Pogotovo ne bih potezala pitanje oduzimanja licence za rad , samo kažem da mi sledeći komentar liči na doktorovo prekoračenje ovlaštenja: „Renata je u Hrvatskoj bila godinu i pol dana i jako je bila dobro i psihički i fizički, a došla je polu živa i sva ukočena od toga što su joj na silu davali, čak su je isti doktor i sestra zvali u Hrvatsku da mora doći tamo da je oni liječe“.
Moguće je i da je Renata zaista imala psihičkih problema i da ima dužu istoriju bolesti. Ukoliko je tako, moglo bi se raditi samo o indukovanoj psihozi, koju su joj svojim ponašanjem izazvali Krejg i njegova porodica.
Obzirom da je Renatin suprug bio nasilan i imao dosta prijava, ostalo je nejasno zašto nije provjeravan njegov mogući ulazak u Hrvatsku u danima kad je Renata nestala. Osim toga, kako to da sud u Londonu pored velikog broja Renatinih prijava nije ni pitao ima li problema sa nasiljem u porodici a dijete je bez provjere takvih bitnih činjenica i bez ažurirane provjere majčinog zdravstvenog stanja dodijelio ocu na brigu i staranje.
Renatini pasoši:
Renata je imala i hrvatski i engleski pasoš. Obzirom na izlazak Velike Britanije iz UE, ona je svoj crveni pasoš trebala zamijeniti plavim Njen crveni pasoš je ostao u roditeljskoj kući i prisilno je mogla biti prebačena preko granice samo sa plavim pasošem. Istrazi nedostaje podatak da li se Renata prethodno podnijela zahtjev nadležnima u Londonu ili engleskoj ambasadi u Zagrebu da dobije novi plavi pasoš i da li ga je dobila.
Dvije piste kod nestanka neke osobe:
Kad neko nestane, istražne radnje se provode kao da je ta osoba živa i kao da je mrtva. Za žive se raspisuje tzv. INTERPOL žuta potjernica za lociranje osobe i ne znam je li takva potjernica za Renatom nije bila raspisana ili je povučena bez poduzimanja svih potrebnih istražnih radnji. Ova potjernica je mogla biti proslijeđena u INTERPOL Velike Britanije i da se zatraži provjera mogućeg Renatinog boravka u psihijatrijskim bolnicama, u bolnicama zatvorenog tipa za prisilno psihijatrijsko liječenje po nalogu suda, u domovima za mentalno invalidna lica i običnim domovima raznih vrsta, u kući njenog muža ako ju je prisilno odveo iz Hrvatske i u kući muževih roditelja.
Procedura za mrtve bi trebala poći od prijetnji upućenih žrtvi. Krejgova majka Džoan je prijetila Renati da će je ona maknuti i uzeti dijete a muž Krejg je u londonskoj policiji bio prijavljivani nasilnik. U obradi Renatinog nestanka nedostaju izjave Krejga i njegove majke. Pored toga, jedan krim policajac je rekao „Renatu je udario jedan pijani vozač, a njihov je dečko i štite ga. Kada ju je udario spalio ju je“. Koliko mi je poznato, ni ova izjava nije ozbiljnije razmatrana.
Šta majka Marija zamjera službenim organima Hrvatske?
Policija mi je prijetila da ako nastavim tražiti Renatu da ću nestati kao i ona, ali ja se ne bojim, samo nemam čime ići dalje. Mene su sada predali sudu u Bjelovaru sa prijetnjom da ću u zatvor zbog vrijeđanja policije preko društvenih mreža. Jedan policajac je došao u našu kuću bez naloga, ja sam burno reagovala ali ga nisam napadala. Počeo mi je stavljati lisice na ruke a drugi mu rekao „Šta to radiš kolega?“
Bol za unukom:
Majka Marija sa suzama u očima govori o svojoj unuci „Od kada je Renata nestala, a to je skoro punih per godina, ne znamo ništa o njoj. Malena sada ima deset godina. Puno mi nedostaje“. Imala sam prilike vidjeti jedan video snimak djevojčice Izabele na čijem licu se vidio teški grč. On najubjedljivije pokazuje kako se dijete osjeća sa tatom i njegovima. Zato je objava ove priče moj vapaj da se hitno pomogne toj djevojčici da se iščupa i iz kandži te mračne porodice i iz šaka nestručnog londonskog sudije Mecdonalda.
Da li se ova zapetljana i komplikovana situacija može riješiti? Da, mogao bi najprije da je riješi engleski ili hrvatski sudski nalog da se utvrdi gdje se djevojčica sada nalazi, kod oca ili kod njegovih roditelja, jer po sudskoj odluci otac koji živi u Londonu treba da je čuva, a njegovi roditelji žive na sjeveru Engleske. Zatim, sud bi trebao izdati nalog za psihijatrijsko vještačenje oca i njegovih roditelja na psihijatrijska oboljenja i bolesti ovisnosti. Faktički, trebalo bi da se utvrdi jesu li njih troje sposobni za brigu i staranje o jedanaestogodišnjoj djevojčici, a provjera takvih činjenica zahtijeva i nepotkupljivog psihijatra. Naravno, uz vještačenje se podrazumijevaju i analize krvi, urina i jetre kako bi se provjerile i priče o drogi i alkoholu koje je u svom pismu navela Renata.
Državo, čuvaj svoju djecu jer im je vrijednost nenadoknadiva. Ako ti je stalo, pokreni svoje mehanizme i ako treba pošalji sto protestnih diplomatskih nota, samo spasi to jadno dijete. Njemu niko drugi ne može pomoći osim majčinskog odnosa države, kad je već svoju majku izgubilo.