Piše: Jagoda Savić
Da bismo uopšte mogli razgovarati o prirodnom imunitetu, potrebno je da prvo riješimo tri psihička defekta, koja smo stekli nakon početka p(l)andemije. Zašto? Zato što nam je mozak dvije godine bio bombardovan ciljanim informacijama i što je to bombardovanje na našem misaonom sklopu uzrokovalo razorne posledice.
Faktički, naš mozak je bio udaran pesnicama medijskog „pranja mozga“ o korona virusu i vakcinaciji. Kad se obilnom izvoru „pranje mozga“ doda još i dejstvo faktora „autoritarno društvo“ u kom su građani naučili da slušaju i izvršavaju naredbe umjesto da se pobune, komanda „vakciniši se“ djeluje kao kad se ljudima na mozak prilijepi flaster.
Prvi psihički defekt je fiksacija, mentalna tvorevina koja nalegne na naš mozak i ne dozvoljava nam da se od nje oslobodimo. P(l)andemija je imala fokus na iglu, pa je njen logičan rezultat fiksacija na vakcinaciju. Tužno je što se mora javno reći, ali fiksacija je isključivo proizvod uticaja medija. Nastala je učestalim ponavljanjem komande „vakciniši se“ kroz duži vremenski period, ima suženu vizuru na jednu tačku koja blokira podsticaj da sebi i drugima postavimo pitanje „Zašto da se vakcinišem“.
Drugi psihički defekt je tzv. retroaktivna inhibicija, odnosno potiskivanje ili zaboravljanje prethodno naučenih informacija duboko u podsvijest pod prilivom novih informacija. Ova potiskivanje je u normalnim uslovima jedna sasvim normalna psihička pojava ali se pod dejstvom medija izvitoperila i razvila patološke osobine. Bombardovanje informacijama o broju zaraženih, oboljelih i umrlih i komande „vakciniši se“ uzrokovalo je stalni priliv novih informacija o korona virusu , „guranje“ starog naučenog znanja u magacin za skladištenje informacija i potiskivanje u najudaljenije prostore naše podsvijesti. Da bismo shvatili koliko je naše prethodno znanje o prirodnom imunitetu duboko ugurano u našu podsvijest, prostor gdje se smjestilo ćemo nazvati podrum memorije.
Mediji su napravili združeni efekat fiksacije i retroaktivne inhibicije koja se protiv naše volje nametnula našem mentalnom sklopu. Sada je potrebno da ga nagrizemo kako bismo se od njega postepeno oslobađali.
Treći psihički defekt je pucanje „veza“ u našim mislima. Nakupljanje našeg znanja je organizovano tako da se informacije spajaju jedne sa drugima. Bombardovanje medijskim porukama je dovelo do pucanja veza između pojedinih usvojenih spoznajnih predodžbi (kognitivnih koncepata). I povezivanje informacija i pucanje veza među njima su složeni procesi, i, obzirom na to da puno osoba bez naobrazbe iz te oblasti treba da ih shvati, objasnićemo ih pomoću primjera.
Potiskivanje spoznajne predodžbe o prirodnom imunitetu je bilo dodatno otežano odlukama kriznih štabova koji su nam mjerama „zaključavanja“ skoro dvije godine zabranjivali kontakt sa prirodom kako bismo izgubili spoznajnu predodžbu o prirodnom imunitetu i koristi koju iz prirode možemo izvući. Faktički, došli smo do nivoa u kom nam je mozak toliko zagađen medijskim porukama, da nam je naprije potreban reset „paketa“ informacija koje smo pohranili pod prisilom, kako bismo ponovo izgradili slomljenu kritičku distancu prema nekim ključnim pojmovima.
Zato ćemo danas napraviti jedan izlet tamo gdje nas krizni štabovi najmanje očekuju. Cilj nam je da se posjetimo opštepoznatih činjenica koje su nam mediji skoro dvije godine potiskivali u donje slojeve mozga. Dakle, idemo u prirodu! Da skidamo flastere s mozga! U inat kriznim štabovima! Očekivani efekat koji želimo postići je da sami organizujemo tuširanje našeg mozga jakim mlazom, tj. gomilom drugačijih informacija koje će da potisnu efekte bombardovanja našeg mozga brojem zaraženih, oboljelih i mrtvih i komandom „vakciniši se“ .
Napravimo prvi reset mozga! Napunimo ga sadržajima iz prirode! Ja sam za ovu priliku odabrala primjere u kojima postoji veza između životinja i tehničkih dostignuća jer su mi zanimljivi, a vi možete iz bilo koje oblasti uzeti koje god želite i koji se vama više dopadaju, od heklanja do robotike. Ali, prije nego što krenemo potrebno je da napravimo mali test pažnje i koncentracije jer su bombardovanjem mozga i one pretrpjele oštećenja. Dakle, treba da vidimo do koje rečenice možemo čitati tekst koji je totalno van našeg trenutnog zatvoreničkog plandemijskog životnog iskustva. Hoćemo li sve rečenice prvog primjera moći pročitati a da se udubimo u njih ili nas sopstvena pažnja ne sluša?
1.) Pogledajmo u nebo i vidimo ptice. Sjetimo se da su konstruktori aviona prihvatili mnoge od osobina ptičijih krila kako bi olakšali let aviona. Kod leta aviona, dva cilja su posebno bitna. Prvi cilj je kontrolisati strujanja vazduha i preduprijediti pad. Kod ptica, zakrivljenost njihovih krila daje toliki potisak koliki je potreban da se nadvlada sila teže koja vuče ka dole. Ali kad su krila previše ukošena, u kretanje se uključuju nizovi pera koji se nalaze na prednjim rubovima svojih krila, i koji djeluju poput zakrilaca koja se uzdižu kako se nagib krila povećava. Ta zakrilca podržavaju uzgon tako što omogućavaju da se glavna vazdušna struja ne odvoji od površine krila.
Drugi cilj kod leta aviona je onemogućiti vrtloge koji usporavaju let. Kod ptica se vrtlozi stvaraju na vršcima krila. Neke, poput albatrosa, imaju dugačka i tanka krila s malenim završecima , a druge, kao kobac i strvinari, rašire letna pera na krajevima svojih krila. Zakrivljenost krila daje potisak za dizanje, a različita zakrilca služe kao spojleri ili sredstva za kočenje.
Sad će neko reći je li ova Savićka prolupala, kakve veze imaju avioni i ptice sa prirodnim imunitetom i vakcinacijom? Savićka samo hoće da vam kaže da je proizvod prirode nastao prije proizvoda čovjeka, da je ptica nastala prije aviona a prirodni imunitet prije vakcinacije.
Evo još nekih primjera:
2.) Naša spoznajna predodžba o prirodnom imunitetu se već primakla „poklopcu“ podruma memorije u koji je bila pohranjena, s ciljem da bi krenula prema nama. Zato hajde da joj pomognemo da nam se približi pa posmatrajmo još neke sadržaje iz prirode. Npr, neke bakterije posjeduje izdanke koji su obavijeni jedan oko drugog i oblikuju čvrstu spiralu poput vadičepa. Bakterija okreće taj vadičep poput brodskog propelera i kreće se prema naprijed, i može postići brzinu od 50 kilometara na sat. Tačnije rečeno, taj vadičep izgleda kao rotacioni motor sa vezom i rotirajućom osovinom, ležajevima i rotirajućim pokretnim prenosom.
3.) Naša spoznajna predodžba o prirodnom imunitetu je sada stigla do „poklopca“ podruma memorije memorije u koji je bila pohranjena i sada će pokušati da ga otvori. Za otvaranje nam je potrebno napuniti naše misli još nekim sadržajem iz prirode. Tako npr., hobotnice i lignje se kreću na mlazni pogon, usisaju vodu u posebnu komoru, a zatim je snažnim mišićima istiskuju što ih gura prema naprijed. Na isti način se kreću i indijska lađica, školjka jakobova kapica, meduze, larve vilinog konjica i neki okeanski planktoni.
4.) Naša spoznajna predodžba o prirodnom imunitetu već pokušava da otvori „poklopac“ podruma memorije u koji je bila pohranjena kako bi došla do naših misli. Dajmo joj još malo snage da ponovo dođe do nas sa još malo primjera iz prirode. Tako npr., životinje uspješno regulišu dubinu uronjavanja pa mikroskopski zrakaši (radiolarije) u svojoj protoplazmi posjeduju uljne kapljice kojima regulišu svoju težinu i kreću se gore ili gole, ribe imaju plivajući mjehur i primaju ili otpuštaju plin i tako mijenjaju dubinu uronjavanja, indijska lađica (nautilus) unutar svoje ljušture ima komore ili rezervoare za plutanje, mijenjajući omjer vode i plina u njima reguliše dubinu uronjavanja, kod sipe je sipina kost ispunjena šupljinama, kad sipa ispumpava vodu iz svog skeleta plin ulazi u prazne šupljine koje djeluju kao tankovi za vodu u podmornici.
Puno je knjiga u kojima se pominju ovakvi primjeri. Svi navedeni, i svi koje ću navesti u ovom tekstu potiču iz knjige“ Life-How Did It Get Here? By Evolution or by Creation?“ jer su u njoj najcjelovitije opisani. Prije prvog primjera nam je rečeno da pokazuju vezu između životinja i tehnoloških dostignuća. Ukoliko se čitajući o drugom, trećem, i četvrtom primjeru nismo odmah sjetili rotacionih motora, mlaznog pogona i podmornica, to znači da nam „poklopac“ još nije dobro dignut.
Napravimo drugi reset mozga! Sad nam je možda još malo jasnije koliko je bio okoštao oklop oko naše spoznajne predodžbe o prirodnom imunitetu . Tom oklopu treba da skinemo „poklopac“ a onda i da zgulimo ljušture s našeg mozga. Zato ćemo naš mozak dodatno nahraniti informacijama iz prirode kojima nas je bogato obdarila. I ovdje je važan samo princip tuširanja mozga jakim mlazom, a vi opet možete uzeti primjere koje god želite iz bilo koje oblasti koja se vama više dopada, od heklanja do robotike.
5.) Vratimo se slikama kojih se sjećamo iz mladosti. Šišmiši mogu da lete u zamračenoj prostoriji , isprepletenoj tankim i unakrsno postavljenim žicama i u letu nikada ne dotaknu ni jednu žicu jer se njihovi ultrazvučni signali odbijaju od žica , vraćaju im se i orijentišu ih da izbjegnu žice, južnoameričke uljane ptice (guačaro)eho lokacijom ulaze u mračne pećine gdje noće i orijentišu se pri pokretima tako što prodorno zveče.
6.) Primjeri kojima se sada bavimo ili koje ćete sami odabrati treba da budu brojni kako bi potrli efekat postiskivanja spoznajne predodžbe o prirodnom imunitetu u podrum memorije. Zato ćemo sada navesti i primjere bakterija koje sadrže nit magnetnih čestica upravo toliko velike da sačine kompas i pomoću njega odlaze u za njih povoljnu okolinu. Pokusi sa golubovima pismonošama pokazuju da se oni vraćaju kući tako što za orijentaciju koriste zemljino magnetno polje, dok ptice selice iznalaze svoj put između ostalog pomoću magnetnih kompasa u svojim glavama.
7.) Zanimljive su i informacije da kad je oseka, mikroskopske biljke dijatomeje dolaze do površine vlažnog obalskog pijeska, a plimom ponovo ulaze dublje u pijesak. Prilikom pokusa u laboratoriju, bez plime i oseke, njihovi satovi im još uvijek javljaju kada da se dižu ili spuštaju kao da su u moru. Rakovica klimavka mijenja svoju boju u tamniju i izlazi kad je oseka, a izbljeđuje i povlači se u svoje prebivalište nadolaskom plime. U laboratoriju, daleko od okeana, ona još uvijek u pravilnim razmacima mijenja boju u tamniju i svjetliju u skladu s izmjenom plime i oseke. Ptice se upravljaju Suncem i zvijezdama koji se mijenjaju kako vrijeme prolazi. One moraju imati unutrašnje satove kojima se usklađuju s tim promjenama, kao da imaju biološke satove.
8.) Korisno je znati i da se sa bocama sa kiseonikom može ostati u vodi i do sat vremena. Neke vodene bube zagrabe mjehurić zraka i zarone, mjehurić im služi kao pluća, preuzima ugljen dioksid iz bube i ispušta ga u vodu, a kiseonik otopljen u vodi prenosi bubi za njenu upotrebi i tako stvara radnju jednostavniju od boca sa kiseonikom a duže ostaje u vodi.
Da li smo odmah po čitanju petog, šestog, sedmog i osmog primjera imali asocijacije na sonarni uređaj, kompas, satove i podvodno disanje ili nismo? Trebamo li još tuširati mozak ili ne?
Napravimo treći reset mozga! Što više čitamo primjere iz prirode , u nama se stvara sve veći osjećaj ugod jer počinje da nam puca krljušt oklopa kojom su mediji opteretili naš mozak. Bombardovanje porukama koje smo preživjeli se ublažavaju suprotnim sadržajem, izvlačenjem informacija iz podruma naše memorije, kao što serum protiv ujeda zmije uzimamo kad nas ujede. I ovdje je važan samo princip tuširanja mozga jkim mlazom, a vi opet možete uzeti primjere koje god želite iz bilo koje oblasti koja se vama više dopada, od heklanja do robotike.
9.) Posmatrajmo prirodu i punimo se njome, što više to bolje. Tako npr., gnijezdo termita se gradi u središtu velikog humka. Odatle se topao zrak podiže u mrežu zračnih kanala blizu površine humka. Tu kroz šupljikave površine izlazi iskorišteni zrak, a svježi hladni ulazi i spušta se u zračnu komoru na dnu humka. Odatle struji u gnijezdo. Neki humci posjeduju otvore pri dnu kroz koje ulazi svježi zrak, a pri toplom vremenu voda koja dolazi iz zemlje isparava i hladi zrak.
10.) I ovaj primjer je korisno znati. Morske kornjače i neke ptice liježu jaja u topao pijesak kao u inkubator. Krokodili ponekad prekrivaju svoja jaja strunutim biljnim materijalom da stvore posebnu toplinu. Ovo posebno dobro radi ptica australijski tukac.On kopa velike rupe, ispunjava ih biljnim raslinstvom i prekriva pijeskom. Fermentiranjem bilja zagrijava se humak na koji ženka u periodu od šes mjeseci leže po jedno jaje nedeljno. Kroz cijelo to vrijeme mužjak provjerava temperaturu zabadajući kljun u humak. Dodajući i odmičući pijesak , čak i kad je temperatura ispod tačke smrzavanja ili je jako vruće, on svojim trudom održava temperaturu u svom inkubatoru na 33 stepeni Celzijusovih.
11.) Možemo upotrijebiti i ovaj primjer. Mravi rezači lista za hranu uzgajaju gljivice na kompostu koji prave od lišća i svoje balege. Neki mravi drže buljne ušence kao stoku, muzu slatku medljiku iz njih i čak im grade staje za zaštitu. Mravi sjemenari spremaju sjemenje u podzemne ambare, kukci kornjaši obrezuju mimozine stabljike a zviždari i svici kose, suše i spremaju sijeno.
12.) Sada uočimo da ose i stršljeni žvaću isušeno drvo i stvaraju sivi papir za gradnju svojih gnijezda. Stršljeni svoja velika gnijezda objese o drvo, njihov vanjski pokrov se sastoji od mnoštva naslaga žilavog papira koje su međusobno odijeljene praznim prostorima, što tako dobro izoluje gnijezdo od hladnoće i toplote kao i zid od cigle debeo 40 centimetara.
Da li smo se odmah po čitanju devetog, desetog, jedanaestog i dvanaestog primjera odmah sjetili klimatizacije, inkubatora, organizacije skupljanja zaliha i papira ili nismo? Da li je bombardovanje mozga agresivnim porukama o broju zaraženih, oboljelih i umrlih i komandom „vakciniši se“ poremetilo neke unutrašnje veze u našem mentalnom sklopu ili nije? Svaki problem je rješiv, samo treba dodatno raditi na njemu.
Životinje iz primjera koje smo spomenuli imaju osjećaj za zajednicu u kojoj žive. Naša spoznajna predodžba o zajednici je najdublje potisnuta u naše misli od svih spoznajnih predodžbi koje imamo, i skoro dvije godine smo sebe vidjeli kao izolovanog pojedinca koji sluša naredbe kriznog štaba i koji je izgubio niti koje su ga vezivale za zajednicu u kojoj smo do tada živjeli. Plandemijskom filozofijom smo dobrobit pojedinca stavili daleko iznad dobrobiti zajednice, a zdravlje zajednice daleko iznad zdravlja pojedinca, iako niko nije smio javno reći da se na ovoj tezi o zdravlju temeljila i doktrina nacizma.
Napravimo četvrti reset mozga! Napunimo još glavu onim što nam je plandemija oduzimala, a to je prisustvo prirode u našim mislima.
13.) Eto, u inat kriznim štabovima razmišljajmo i o komarcu koji može osjetiti promjenu temperature od 1/150 Celzijusa, zmija čegrtuša postraničnim udubljenjima na glavi i do 1/300 Celzijusa, udav za 35 milisekundi reaguje na promjenu temperature od samo djelića stepena.
14.) Brišimo broj zaraženih, oboljelih i mrtvih i komandu „vakciniši se“ iz naše glave razmišljanjem i o krijesnicama. Naime, sijalica koju koristimo gubi energiju u obliku topline. Krijesnice svoje svjetlo pale i gase i stvaraju hladno svjetlo koje ne gubi energiju. Mnoge spužve, gljivice, bakterije i crvi tinjaju svjetlošću.
15.) Vratimo naš prirodni imunitet na mjesto koje je dugo zauzimao u našim mislima. Postavimo ga ponovo među sadržaje prirode koji su ga uvijek okruživali. Podsjetimo se naših udžbenika u kojima je pisalo da nekih 500 riba sa elektricitetom posjeduju baterije. Afrički munjeviti som može proizvesti strujnu napetost od 350 volti. Divoska električna raža sjevernog Atlantika stvara strujne udare od 50 ampera i 60 volti. Udari južnomeričke jegulje dostižu i do 886 volti. Poznato je 11 porodica riba u čijem sastavu su vrste s električbim organima.
16.) Svašta u prirodi možemo vidjeti, pa i da morske ptice, poput galebova, pelikana, kormorana, albatrosa i burnica piju slanu vodu i posredstvom žlijezda u glavi uklanjaju višak soli koja im ulazi u krv. Osim njih i pingvini, morske kornjače i morski legvani piju morsku vodu uklanjajući višak soli iz nje. Mangrovo drveće ima korijenje koje upija morsku vodu pa je filtrira preko membrana koje odstranjuju so.
17.) U našem zadnjem primjeru možemo vidjeti da se u hladnjacima se glikol koristi kao sredstvo protiv smrzavanja. I neko mikroskopsko bilje upotrebljava hemijski sličan glicerol u zaštiti od smrzavanja u antarktičkim jezerima. On se nalazi i kod kukaca koji preživljavaju hladnoću od -20 C. Postoje i ribe koje stvaraju vlastiti antifriz da mogu da žive u ledenim vodama Antarktika.
Da li smo ovaj put nakon čitanja pet posljednjih primjera imali brzo paljenje lampice o toplomjeru, osvjetljenju, elektricitetu, desalinaciji ( odstranjivanju soli) i antifrizu ili nismo? Sporo ili nikakvo uspostavljanje veze između kognitivnih predodžbi u našim mislima znači da je puno takvih veza puklo i da ih trebamo ponovo zašiti.
Mnogi od nas vjeruju u Stvoritelja koji je bukvalno svaku stvar na zemlji napravio u njenom najboljem i najrazvijenijem obliku a neki vjeruju da su se živa bića razvijala po teoriji evolucije. Evolucioniste ćemo pozvati da nam pokažu skeletne ostatke prethodnih razvojnih oblika, jer su im takvi dokazi Ahilova peta.
Za one koji vjeruju u Stvoritelja, postavljamo jedno logično pitanje, ako je naš Stvoritelj osim nas stvorio još milion savršenih biljaka, životinja i vodenih bića, zašto bi zakazao jedino kod imunog sistema? Milion savršenih djela naspram jednog jedinog nesavršenog i da to bude baš imunološki sistem ?! Umjesto da se divimo tom savršenstvu, mi ga uništavamo vakcinacijom, a svako uništavanje prirode je okretanje protiv Stvoritelja. Šejtanski pos'o, kako bi se reklo u Bosni.