Kruha i igara (latinski: panem et circenses, doslovno: “kruha i cirkusa”) je popularna metafora za metode kojima neka vlast osigurava podršku stanovništva tako što obilno zadovoljava njegove kratkoročne interese i nevažne potrebe, a nauštrb dugoročnih interesa, odnosno da bi mu skrenula pažnju s daleko važnijih problema…
Ta metafora datira još od Rimskog carstva. Kod nas je ona čak i evoluirala. Daj nam samo igara, kruha ne treba 
Ova izreka, kao što rekosmo, potječe iz antičkog Rima i pripisuje se rimskom pjesniku Juvenalu. On je u svom djelu “Satire” (Satire X, 77–81) kritizirao političke vođe svog vremena, posebno rimskog cara, sugerirajući da su ljudi postali zadovoljni i pasivni, te da su im potrebni samo osnovni zadovoljstva poput hrane i zabave kako bi zadržali mir. Stoga je izraz “kruha i igara” postao simbol korumpiranog sustava u kojem vlasti koriste površne zadovoljstva kako bi odvukle pažnju ljudi od ozbiljnih političkih pitanja. Ova izreka i dalje se koristi kao kritika političke manipulacije i pasivnosti društva.
Za vrijeme Nerona, rimskog imperatora, već dvije sedmice po ulicama Rima rulja je nekontrolirano divljala. Privreda najvećeg svjetskog imperija se raspadala poput stare krpe.
Situacija je bila van kontrole. Jedan od zabavljača je prišao Cezaru:
-Tvoj položaj u carstvu ovisi o nama kako ćemo zabaviti rulju.
Mladi car mu odgovori:
-Narod koji je pokorio cijeli svijet sada zanimaju samo dvije stvari: kruh i igre.
I nakon gladijatorskih borbi na izlazu je dijelio kruh da umiri rulju
Čini li vam se ova priča slična današnjim događajima? Liči li vam ko od ovih naši careva na Nerona?