Milice Zavetnice, je li beba oteta ili nije?

Piše: Jagoda Savić

          Nova srbijanska ministrica za porodicu i demografiju Milica Đurđević Stamenkovski je bila tzv. preletač iz opozicije u vlast. Ministrica Milica je sama  objasnila zašto je ušla u vlast: „Pitaju se neki zašto smo donijeli odluku da budemo dio ove koalicije?! Odgovor je jasan, zato što je to u interesu Srbije. Zato što znamo, hoćemo i umijemo da sprovedemo svoj program. Zato što umjesto kritike, biramo da pomognemo svojoj državi. S vjerom u Boga, srpski narod i otadžbinu sam preuzela odgovornost da vodim Ministarstvo za brigu o porodici i demografiju“.

          Pitanje od javnog interesa koje bih postavila je da li će ministarstvo Milice Đurđević Stamenkovski moći uspješno da se nosi sa otmicama beba u Srbiji? Neki tvrde da su otmice vrlo uzele maha, neki potpuno negiraju da takav problem u Srbiji postoji,  nekima je ova tema rak-rana a neki joj ne  pridaju nikakav značaj. Međutim, jedno je sigurno, centri za socijalni rad, koji su ključni alat za otimanje djece, potpadaju pod nadležnost Ministarstva za porodicu i demografiju i to ministarstvo im je nadzorni organ.

            Gledano u cjelini, u  okviru moguće otmice beba, uočljivo  je  da ministrica Milica ne umije da pere obraz svog ministarstva kad postoji sumnja da je on zaprljan i time šteti svom ministarstvu. Za ovu tvrdnju ću navesti primjer u koji sam lično bila uključena i tri pokazatelja koja smatram relevantnim. Naime,  21.05.2024 godine sam se obratila Odjeljenju za porodično-pravnu zaštitu, a njegov sadržaj se ticao jedne novorođene bebe za koju je postojala sumnja da će biti oteta od majke. Zato je moj mejl imao naslov „Smještaj u hraniteljsku porodicu“.

I.)Nepostupanje po hitnosti:

           Tekst koji sam poslala u Ministarstvo je sljedeći: Poštovani, Želim da Vam signaliziram slučaj koji sam vidjela juče u Centru za mentalno zdravlje u Nišu. Obzirom da se radi o novorođenoj bebi kojoj je  nasilno onemogućeno dojenje majčinim mlijekom, ljubazno molim da se ovom slučaju da prioritet, jer je majčino mlijeko nenadoknadiv faktor građenja  imunološke zaštite male djece.

          Meni je taj slučaj djelovao nezakonito pa Vam ga zbog toga i šaljem. Majka S. R., rođena 1996 godine, mi je juče rekla da joj ne daju da uzme bebu iz bolnice, da je bila kod psihologa, da je dobila nalaz i da su je poslali kod socijalnog radnika na razgovor. 

            Socijalni radnik  mi likom nije ulivao povjerenje i upravo njegova pojava je bila okidač da Vam uopšte i pišem. U majčinoj situaciji je bilo elemenata za procjenu socijalnog radnika jer ta majka živi sa svojom majkom, a rodila je vanbračno dijete kome otac još uvijek nije upisan u Matičnu knjigu rođenih. Romskog je porijekla i vjerovatno je siromašna. Međutim,  djelovala je koherentno i stabilno, bez elemenata psihotičnosti ili dezorijentacije, i sa velikom tugom u očima zbog oduzimanja djeteta. Ne znam da li je u bolnici imala neku epizodu posleporođajne psihoze, da li je dobijala neke lijekove i ako jeste kada je počela da ih pije, što bi moglo uticati na kvalitet majčinog mlijeka.

          Kad smo moja komšinica i ja  ušle u ordinaciju, ta mlada majka nas nije sačekala pa sam bila u nemogućnosti da prikupim ostale relevantne podatke. Mene još zanima i koliko se moj lični utisak o toj majci razlikuje od izvještaja psihologa, jer bi lažna procjena ličnosti majke sa prijedlogom da joj se oduzme dijete, imala umišljajni krivično-pravni okvir. Ja sam tom socijalnom radniku Mihajlu Jovoviću rekla da pišem za portal “Senzor.ba” i on me je uputio na direkciju Kliničkog centra, hoću reći da je shvatio da se neko zanima za tu mladu majku.

            Drugo što sam htjela reći je da taj princip koji forsiraju Centri za socijalni rad u Srbiji, da se dijete oduzme od bioloških roditelja i da u hraniteljsku porodicu koja dobija novac za čuvanje djeteta, umjesto da se majka finansijski potpomogne, u mnogim slučajevima sulud i neprihvatljiv kao mjera socijalne zaštite. Ovom rečenicom se završava  cijeli tekst mog mejla.

          Mogu da kažem da je ta romska beba  po svim mjerama socijalne zaštite zbog dojenja trebala potpasti pod hitne intervencije ministarstva, ali princip hitnosti nije primijenjen. Ja podržavam borbu Roma za ljudska prava, smatram ih jednakim ostalim stanovnicima Srbije i očekujem da ih i država tako tretira.

II.)Raskorak između verbalnog i prakse:

           Kad se suoče verbalne javne izjave ministrice Milice sa praksama u Ministarstvu za porodicu i demografiju, uočava se da postoji jaz između deklarativnog i stvarnog. Evo najbitnijih izjava ministrice Milice o porodici, skinutih iz objava sa njene zvanične Fejsbuk stranice: „Za porodicu, vjeru i tradiciju! Briga o porodici je briga o budućnosti Srbije. Budućnost naše nacije neposredno se crpi iz porodice. Koliko je snažna porodica, toliko je snažno i društvo. Porodica je kičma našeg naroda. Snažna porodica je najviši nacionalni interes. Porodica je polazna stanica svakog čovjeka, to je temelj društva, to je nukleus svake nacije. Porodica je zajednica koja nema alternativu“,“

           „Srbija se suočava sa izazovom „bijele kuge“ i kao ministarka ću se truditi da u Srbiji „pobijedi život“. „Borba da imamo još više djece, da jačamo naše porodice i porodične vrijednosti biće prioritet rada ovog ministarstva. Naša obaveza je da učinimo sve da nam se u Srbiji rađa više djece“. Ministrica je i javno promovisala jednu porodicu sa 12 djece. 

          „Ništa nije preče od naše djece i ništa nije važnije od života. Bitka za život, bitka za rađanje je bitka koju Srbija ne smije da izgubi. To je danas najvažnija bitka koju vodimo. Slavimo porodicu, život, slavimo rađanje. Da li postoji išta moćnije od rođenja i uzvišenije od rađanja? Išta svetije od života?  Taj talas dekadencije koji dolazi sa Zapada je namjerio da porodicu kao najvažniju ćeliju našeg društva potpuno dezintegriše, da je relativizuje i izopšti“.

          „Za stabilnost i nastavak prosperiteta našeg društva ključno je ekonomsko osnaživanje porodice. Zato je potrebno podsticanje porodičnog poduzetništva. Poseban akcenat smo stavile na podršku samohranim roditeljima i porodicama sa više djece“.

           Mislim da je podrška samohranim roditeljima u slučaju mlade majke S.R. najblaže rečeno upitna. U njenom slučaju je  prekršeno obećanje ministrice o pomoći samohranoj populaciji  . Svi znamo da neke romske porodice žive na ivici siromaštva, da neke od njih bukvalno jedva preživljavaju, pa je vjerovatno i porodica majke S.R. u velikim finansijskim poteškoćama. Ali to nije razlog da se dijete otima od majke i daje drugom , ko ga sigurno neće voljeti kao prava majka, i da će taj neko  za brigu o djetetu dobijati državni novac.

III.) Osnov za sumnju:

          Kada sam 21.05. poslala mejl, on je bio proslijeđen u resorno Odjeljenju za porodično- pravnu zaštitu, osobi koja je sada na godišnjem odmoru. Tu osobu  mijenja  kolega koji nije želio da se predstavi, ali je sa mnom ipak razgovarao preko telefona. Taj službenik mi je najprije rekao „Taj mejl nije došao“, ali ja više vjerujem sekretarici koja mi je potvrdila da je moj mejl odmah poslat tom odjeljenju nego njemu, jer je njen glas ulivao više povjerenja.  Zatim je rekao „Moja iskustva sa onima koji pišu su loša, obično su imali nečasne namjere“.  Ja sam mu odgovorila da ne može sumnjati u moje nečasne namjere unaprijed, jer ako sam se obratila ministarstvu da čujem i drugu stranu, to znači da sam pokušala da zadovoljim osnovni princip objektivnosti u prikazivanju činjenica. Taj isti je onda rekao „Kad objavljujete, činite štetu i toj majci i ukupnom sistemu“ u kojoj je pojam štete imao potpuno nedefinisan etički sadržaj. Naime, neosporan je javni  interes  da se sazna gdje je završila beba majke S.R., odnosno da li je socijalna služba zloupotrijebila svoja ovlaštenja ili nije. Obzirom na to da izlazak neke porodične priče u javnost uvijek može nekoga da povrijedi, veoma je potrebno zaštiti identitet te majke i njenu privatnost. Dakle, ako sam se obratila i sa molbom da mi u pisanom odgovoru ministarstva koriste inicijale umjesto imena majke, mislim da nisam mogla da budem korektnija ni prema majci ni prema procedurama u ministarstvu. 

          Uposlenik ministarstva je još rekao „U Vašem glasu prepoznajem unaprijed pripremljen pristup“, Kada sam spomenula majčino psihičko stanje, odmah me je prekinuo rečenicom „Vi niste ljekar“.  Taj uposlenik je još rekao „Postoji standardna procedura , ne vidim prostor za pitanja. Ništa  Vam ne daje za pravo da se obraćate na takav način“. Druga uposlenica iz ministarstva je dodala „Možda je zbog Vaše rečenice „djelovalo mi je“  iz Vašeg mejla procijenjeno da nema zakonskog osnova za postupanje“.

          Nakon ovog poslatog mejla sam  07.06. 2024  tražila izjavu ministrice Milice koju do današnjeg dana nisam dobila. Dva puta sam kontaktirala jedan od telefona press službe, na koji mi se oba puta javio neki Pavle i obećao mi da će mi ministrica odgovoriti na ovaj upit. Do današnjeg dana, više od dva mjeseca, nisam dobila nikakav odgovor. Nedavno sam se obratila i kabinetu direktora Univerzitetskog kliničkog centra u Nišu i dobila kontakt sa nekom gospođom Majom, šeficom odjela za nemedicinske usluge ali ni iz UKC-a nisam dobila nikakav odgovor.

          Vrlo je bitno naglasiti da ni u jednom kontaktu nisam  tražila adresu gdje se beba sada nalazi.  Iz odbijanja ministrice Milice da mi da izjavu za tekst, iz odbijanja Odjeljenja za porodično pravnu zaštitu da mi da informaciju da li je beba sa majkom S.R. ili u hraniteljskoj porodici, i iz uskraćivanja odgovora Univerzitetskog kliničkog centra ja imam puno pravo da sumnjam u zloupotrebu službenog položaja socijalnog radnika UKC-a i nadležnog Centra za socijalni rad. Da su ministrica Milica i njena ekipa bili malo elastičniji u kontaktu, mogli su značajno umanjiti moju sumnju u kriminal Organa starateljstva  u Nišu i saučesništvo Miličinog ministarstva u prikrivanju kriminala. Ovako, ministrica Milica i njeno ministarstvo nisu dokazali da je postupanje socijalne službe prema toj novorođenoj bebi bilo u skladu sa zakonom.

          Isto tako, ostalo je neispitano da li je odnos socijalne službe prema majci S.R. kod nje izazvao neko stanje šoka, jaku traumu ili neko drugo oštećenje mentalnog zdravlja, koje bi se trebalo okvalifikovati kao reaktivno stanje. Takvo novonastalo psihičko stanje  bi se kasnije moglo zloupotrijebiti na način da se predstavi kao uzrok oduzimanja bebe iako je ono zapravo posljedica postupanja socijalne službe.

Odgovaranje na upite:

           Jedno državno ministarstvo ne smije  ignorisati upit i uskratiti traženi odgovor u događanjima od javnog značaja jer treba da postoji civilizacijsko uvažavanje potražioca informacije. Ministrica koja ne promoviše transparentnost, sama urušava i lični kredibilitet i kredibilitet ministarstva na čijem je čelu. Ministrica Milica svoju novu funkciju sagledava i samo-vrednuje na način da u njenom bipolarnom rasuđivanju postoje samo tuđa zla namjera i njeno ispravno postupanje. Iz tog razloga ona ne prepoznaje osnovane prigovore pa nema mogućnost da uvidi neku svoju grešku.

Ministrica Milica kaže:„Razumijem da postoji jedan dio javnosti koji je isključivo kritički nastrojen prema svemu što čini ne samo naše ministarstvo, već Vlada Srbije u cjelini, ali moja pažnja neće biti usmjerena na polemiku sa njima, već isključivo ka borbi za što bolji položaj roditelja i djece u Srbiji.“

            Nakon doniranja rashladnih uređaja Klinici za ginekologiju i akušerstvo Univerzitetskog kliničkog centra u Beogradu, uslijedila je hajka jednog dijela medijske scene Srbije, koja je poprimila razmjere ličnog obračuna sa mnom, praćena elementima govora mržnje i javnog linča. Poslednji u nizu je pokušaj netačne interpretacije mojih izjava na temu akušerskog nasilja. Riječi koje sam iznijela na ovu temu u potpunosti su istrgnute iz konteksta i sa namjerom plasirane u javnost na potpuno pogrešan način.“

Inače, po Internetu kruži dopis novinarke Centra za istraživačko novinarstvo Ivane Milosavljević upućen Fakultetu političkih nauka u Beogradu i dopis dekana prof.dr. Dragana Simića. Dekan je odgovorio da se ministrica Milica upisala na FPN školske 2009/10 godine, da studije nije završila i da je status studenta izgubila 05.12.2020 godine.

Odnos prema predsjedniku:

          Dok je bila u opoziciji, ministrica Milica je imala karizmu  i ta njena lična karizma je nestala kad je zasjela u ministarsku fotelju. Ostavila nam je doživljaj kao kad  pojedemo čokoladnu bombonu pa u ruci zadržimo samo njen prazni šareni omot. Prelaskom iz opozicije u vlast Milica je izgubila simpatije velikog broja građana koji imaju kritičku optiku i rejting joj je dosta opao jer je svoje stavove o pitanjima od suštinske važnosti za Srbiju zarotirala za 180 stepeni.

          Dok je bila opozicija, ministrica Milica se oštro suprotstavljala predsjedniku države Aleksandru Vučiću govoreći: „Bezbjednosna situacija u zemlji je alarmantna. Srbija mora da učvrsti svoju poziciju vojne neutralnosti, da sva njena akta definišu vojnu neutralnost kao stratešku poziciju naše zemlje. Osuđujemo najavu predsednika Srbije da će zatražiti od Vlade da preispita odluku o neučestvovanju Srbije u NATO vojnim vježbama. Postoji Zaključak Savjeta za nacionalnu bezbjednost iz februara 2022 godine, kojim je stavljen moratorijum na učešće Vojske Srbije u svim vojnim vježbama, dok traje rat u Ukrajini. Ministrica Milica smatra da se tom najavom predsjednika Srbija  već faktički svrstava na stranu NATO-a i daje legitimitet njegovoj politici u Ukrajini.

          Ministrica Milica je  u svojim napadima na predsjednika države  bila oštra i u drugim prilikama. Tako npr. je rekla: A Brnabić nas u slobodno vrijeme  preko jutarnjih programa redovno obavještava kako se “predsjednik bori sam protiv svih u svijetu”. Sada se njen opozicijski narativ potpuno promijenio i Milica kaže: Zahvaljujem predsjedniku Republike koji je razumio koliko je briga o potomstvu važna. U dogovoru sa njim, realizovaćemo inicijativu za podizanje iznosa za finansijsku podršku porodici.

           I njena oštrina prema tadašnjoj predsjednici vlade je potpuno otupjela. Ranije je govorila: Ili Brnabić opet nije obaviještena šta su njeni šefovi iz Brisela odlučili ili pokušava da narodu proda priču u koju ni sebe ne može da ubijedi. Milica je optužila Anu Brnabić da je potpuno obesmislila i pogazila članove 122, 123 i 124 Ustava Republike Srbije koji definišu položaj, nadležnosti i odgovornosti vlade. „Zato je njena fotografija ispod Kurtijeve krpe na kojoj je nacrtana oteta srpska zemlja, zapravo slika naše neprilike: nepostojeća premijerka i lažna država. A i jedno i drugo – čeda Brisela“. Otkako je preuzela funkciju, ministrica Milica je prestala da se oglašava o temi Ana Brnabić.

           Ministrica Milica se predstavlja kao jedna od najčešćih meta napada probriselske opozicije, opozicije i njenih medija u Srbiji. Što se tiče Kosova,  kao i ljudi iz najbližeg okruženja Aljbina Kurtija. Milica je nedavno ušla na Kosovo i tom prilikom rekla: „Godinama mi blokiraju ulazak na KiM pod izgovorom da im “narušavam ustavni poredak”. Za mene je važno da branim ustavni poredak moje države. Mislili su da će me i večeras zaustaviti ali kao što sam rekla – ko zna cilj, taj zna i put, makar bio kroz šumu. Pozdrav iz sela Rečica.“ Takođe je rekla da je Kurtijev glasnogovornik Ragmi Mustafi izjavio da je ulazak Đurđević Stamenkovski u vladu znak za uzbunu za Albance!

UNICEF:

          Najveće srozavanje svog imidža je ministrica Milica uradila uspostavljajući kontakt sa UNICEF-om, čije projekte vakcinacije nijedan funkcioner u zdravstvu i nijedan režimski doktor u Srbiji nisu imali hrabrosti da ospore, iako su izazvali puno zdravstvenih oštećenja kod djece. Isto tako, nijedan doktor nikada nije dovoljno poštovao Hipokratovu zakletvu  da bi zatražio da se izvrše hemijsko-toksikološke i mikrobiološke  laboratorijske analize vakcinacijskih sastojaka u organizmu djece, kako bi ustanovio stvarni uzrok visoke stope invaliditeta kod djece u Srbiji. Njima vakcinacija nikad nije bila kriva a ministrica se zanosi idejama kao što su učestvovanje na Regionalnoj konferenciji o ranom razvoju i roditeljstvu, kao i da će timovi Ministarstva i UNICEF-a zajedno raditi na projektima. Iskreno se nadam da ti projekti neće biti vakcinacijski.

Pozitivni iskoraci:

          Da budemo objektivni, pomenućemo i da je ministrica Milica u dosadašnjem radu imala i vrlo pozitivnih nastupa, posebno kod pomoći djeci sa rijetkim bolestima. Ona je uručila rješenja o jednokratnoj pomoći i vaučere za kupovinu lijekova i medicinskih sredstava i rehabilitaciju u banjama oboljelima od rijetkih bolesti i njihovim porodicama, do sada u Novom Sadu, Beogradu, Arilju, Požarevcu i Nišu. Pri tom je rekla: „Ovi ljudi nas uče kako u životu treba prkositi problemima podignute glave, sa stavom i osmjehom na licu. Takvi ljudi su veliki borci, njima je život mnogo toga oduzeo, ali oni nisu željeli da odustanu. Nastavićemo da pružamo podršku oboljelima i u narednom periodu jer smo mi saveznici u njihovoj borbi. Bitke koje svi ovi ljudi pojedinačno vode su velike i teške. Ministarstvo želi da im, koliko može, pomogne i olakša. Teret oboljelih od rijetkih bolesti ne može da bude samo na njihovim leđima, već ga moramo zajedno nositi“. 

           Pored toga, ministrica Milica značajno podržava selo i kaže: „Selo je šansa za Srbiju. Nema snažne države bez snažnog sela. Selo, domaćin i žena na selu čuvaju porodične, tradicinalne vrijednosti i državu. Želimo da osvajamo svijet našim proizvodima sa sela, onim što smo oduvijek znali najbolje da radimo i što je vrijednost našeg naroda kroz vijekove“.  Ministrica Milica želi da promoviše i podrži ekonomsko osnaživanje porodice, seoska domaćinstva i porodično poduzetništvo.

Zatim, ministrica Milica obilazi i zapostavljena mala mjesta kao što su Vlaški Do, Donja Šatornja, Jarmenovci, Svrljig, Brus, Varvarin, Trstenik, Ćićevac, Petka kod Lazarevca, Bukovac, Surdulica, Topola, Arilje i Grocka. Još treba dodati i podršku ženama korisnicama Fonda za razvoj Srbije, sportu i sportistima, crkvi, rudarima itd.

          Osim toga, ministrica Milica smatra da treba braniti čast, dostojanstvo i nacionalni ponos srpskog naroda, kao i da čuvamo  običaje,tradiciju i identitet. Ministrica Milica kaže: „Kada se Srbi okupljaju, saboruju, dogovaraju i složno čuvaju svoju tradiciju, kulturu i sjećanje na zavičaj, tada su nepobjedivi. Svuda i na svakom mestu govorićemo o onome što su istorijske činjenice, o stradanju srpskog naroda. Imamo pravo da, pamteći prošlost, gradimo svoju budućnost. Ponosni što smo Srbi! Na sve pritiske i pokušaje sprovođenja dezintegracije našeg stanovništva, odgovaramo saborom i nacionalnim jedinstvom“. Ministrica Milica je javno vrednovala i neke srpske junake kao što su        Milunka Savić, ubijeni srpski žeteoci u Starom Grackom,  nastradali  u Surdulici itd.

          Vaga na kojoj stoji ministrica Milica ima dva tasa. Na jednom stoje njeni pozitivni iskoraci a na drugom njene greške. Na nama je da izvagamo da li kod nje preteže tas sa pozitivnim potezima ili tas koji treba još puno ispravljati. A ja samo insistiram da se sazna kod koga je beba majke S.R. i  nikakva Milica me u tome neće spriječiti.