U velikom vojnom pohodu na čelu sa, tada rimskim vojskovođom a kasnije i jednim od najvažnijih rimskih careva Oktavijanom Augustom, koji je trajao od 35. – 33. godine p.n.e. veći dio Bosne i Hercegovine a time i gornji tok rijeke Neretve potpao je pod rimsku vlast. Osvojeno područje postalo je sastavni dio rismke provincije Dalmacije. Značajna rimska naselja razvijala su se širom BiH što se može zaključiti na osnovu arheoloških nalaza. Kako su mnogobrojni stranci boraveći na ovim prostorima bili različitog etničkog sastava na spomenicima se mogu primijetiti grčki, italijanski i orijentalni prikazi i imena. Kult perzijskog boga svjetlosti i Sunca, boga Mitre, najzanimljiviji je kada je je riječ o orijentalnoj grupi prikaza iz ovog perioda.
Naime, rimsku državu je sredinom drugog stoljeća pogodila teška kriza koja je dovodi na rub propasti. Prodor barbara je jedan od uzroka krize što je uticalo na slabljenje heleno-rimske kulture. Nekada helensko-rimski uticaj zamijenio je uticaj s Istoka. Javljaju se spomenici koji začuđuju svojim izgledom (pljosnati reljef, figure kao da su izrezane iz jedne daske, detalji su uneseni plitkim urezima, na nadgrobnim spomenicima figure su u jednom redu potpuno simetrične)- na takvim reljefima može se primijetiti kako se izgubila helensko-rimska plastičnost, realizam i konstruktivnost. Javlja se simetrija, stilizacija, slikovitost, igra svjetla i sjene, svečana nepokretljivost. Uticaj Istoka u najvećoj mjeri ispoljavao se u području religije a tome je pomoglo teško stanje države, najezde barbara, političko-ekonomska kriza, ratovi, bolesti, itd. Drugi momenat jeste taj što su religije koje su se počele naglo širiti – mitraizam i kršćanstvo- imale socijalni i etički karakter. Mitraizam, religija u kojoj je glavnu ulogu imalo božanstvo Sunca Mitra naučavala je „iranski dualizam“- vjerovanje u dva načela: dobro i zlo, svjetlo i tamu. U aristokratsko rimsko društvo ova religija unijela je nove socijalne momente kao što je jednakost među stanovništvom te je zbog toga bila vrlo poštovana među siromašnim ljudima, robovima ali i među vojnicima. Na području BiH pronađeno je ukupno šesnaest spomenika boga Mitre. Reljefne ploče pronađene su u Pritoci kod Bihaća, Crkvicama kod Bihaća, Jajcu, Konjicu, Vratnici kod Lisićiča i Dardagani kod Zvornika.
Porijeklo zapadne manifestacije kulta?
Mitraički kult Sunca uživao je veliku naklonost rimskih careva. Rimljani su Sunce smatrali srcem životodavcem makrokosmosa i mikrokosmosa, jer je ljudska duša po njihovom mišljenju bila samo čestica Sunca. Mitraizam kakvim ga poznaje Rimsko carstvo nije imao mnogo toga zajedničkog sa izvornim, perzijskim kultom. Od perzijskog Mitre rimsko božanstvo je preuzelo tek vanjske elemente ali temeljne razlike u teologiji i liturgiji su ih udaljavale jedno od drugog. Perzijski kult Mitre bio je javni kult za razliku od zapadnog koji je bio više zatvoren, mistrerijski. Mitra se štovao u izoliranim mjestima, u okruženju koje je nastojalo više nalikovati na pećinu. Na taj način postizao se osjećaj intimnosti, osobite povezanosti među članovima. Kult je nemirnim vremenima pružao utočište, osjećaj sigurnosti i pripadnosti duhovnoj zajednici.
Zapadni mitraizam je zapravo imitacija kršćanstva koje je zbog toga i bilo protiv kulta čak i više nego protiv drugih oblika religije. Upravo zbog sličnosti kršćanstvo je u mitraizmu vidjelo opasnost, nazivajući ga sotonskom imitacijim kršćanske liturgije.
Bitno je napomenuti da Mitra nije predstavljao Sunce u astronomskom smislu, on je Sol Invictus– nepobjedivo Sunce izvan planetarnih sfera, spiritualno Sunce koje vjernicima nudi prosvjetljenje. Na takvom principu se temelje svi solarni kultovi, tj. obožavanje duhovnog Sunca koji je univerzalni bog, te koje omogućava postizanje mudrosti i intelektualne spoznaje.
Inicijacijska sruktura je ono na čemu se temelji zapadna pojavnost kulta boga Mitre. Onaj ko se odlučio stupiti na inicijacijsku stazu svoje napredovanje morao je zasužiti kroz kušnje propisane za svaku inicijacijsku razinu a koje su bile povezane sa fizičkim naporom kao i sa strahom. Za bolji život on je trebao simbolično umrijeti.
Jedan od bitnih uzroka propasti mitraizma jeste njegova isključivost na prihvatanju samo muškaraca u dohovnu zajednicu gdje su žene i djeca svoj duhovni smiraj i utočište nalazili u drugim religijskim oblicima.
Povijesni (antički sakralni) spomenik- Mitrej u Jajcu proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine te predstavlja jedno od mnogobrojnih znamenja koje vrijedi posjetiti.
Izvor:
- Bojanovski, Ivo, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Centar za balkanološka ispitivanja knjiga 6, Sarajevo, 1988.
- Benac, Aljoz, Sergejevski, Dimitrije, Malalić, Đoko, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1955.
- Domić Kunić, Alka, „Askos iz mitreja u Jajcu“, izvorni znanstveni članak, Zagreb, 2001.
- Imamović, Enver, Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine, Veselin Masleša, Sarajevo, 1977.
- Miletić, Željko, „Mithras Sol“, izvorni znanstveni članak, Zadar, 2006.
- Paretti, Luigi, Historija čovječanstva-Kulturni i naučni razvoj- Svezak drugi: Stari svijet, Naprijed, Zagreb, 1967.