Nicole Vögele poznata je švicarska novinarka i autorica nagrađivanih dokumentarnih filmova, čija je upečatljiva 18-minutna reportaža emitirana na švicarskoj javnoj televiziji SRF izazvala veliki interes javnosti u Hrvatskoj, ali i šire. Sa autoricom ove reportaže razgovarao je novinar portala index.hr, čiji tekst uz njihovo odobrenje preuzimamo. Dodajmo i to da se o ovom dokumentarcu i iznesenim činjenicama, od bh. zvaničnika još niko nije javno izjasnio.
Vögele je sa saradnicima uspjela snimiti hrvatsku policiju kako ilegalno tjera grupu migranata preko granice u BiH, donoseći konačno neupitan materijalni dokaz za ono što se na temelju brojnih svjedočenja zna već mjesecima – hrvatska policija krši zakone i međunarodne konvencije svojom politikom prema migrantima. U reportaži Nicole Vögele se ističe da to nije samo hrvatski, nego evropski problem.
U potresnoj reportaži možemo vidjeti i četvoricu migranata koje je Vögele susrela kod Velike Kladuše, a koji kažu da ih je “slovenska policija predala hrvatskoj policiji”, koja ih je pak deportirala nazad u BiH.
“Bili su brutalni, pogledajte krv”, kaže jedan od njih i pokazuje krvave mrlje na svojoj odjeći. Kaže da su ih hrvatski policajci tukli pendrecima, šakama i nogama te pokazuje svježe masnice i poderotine na koži. “Sve me boli”, kaže jedan migrant i pokazuje razbijeni mobitel koji je uništila hrvatska policija. I drugi pokazuju svoje razbijene mobitele. Hrvatska policija ih je istukla, ukrala im novac, razbila mobitele, onemogućila da zatraže azil te ih bez odgovarajućeg postupka deportirala u BiH, ističe se u reportaži SRF-a.
MUP je u saopćenju za medije reagirao na reportažu SRF-a, nadmašivši se u svojem poslovičnom cinizmu. Ističu da snimke ilegalnog potjerivanja migranata u BiH nisu nikakav dokaz, te da one prikazuju nešto što se naziva “obeshrabrivanje”. Nadalje MUP tvrdi da ne krše nikakve zakone iako je reportaža Nicole Vögele izvan svake sumnje dokazala da ih itekako krše.
Sve to je bio razlog da se Index kolegici Vögele obrati s molbom za intervju, na koji je ona rado pristala.
Što vas je potaknulo da se bavite ovom temom?
Čitala sam u medijima o tome što se događa na hrvatskoj granici prema BiH, svjesna da je ujedno riječ i o vanjskoj granici Evropske unije. Hrvatska još nije članica šengenske zone, ali bez obzira na to mora poštovati važeća šengenska pravila. Ključno je razumjeti da je to što se događa na hrvatskoj granici evropska tema, da to ima veze s cijelom Evropom, uključujući i Švicarsku. Također imam poznanike koji rade u nevladinih organizacijama u BiH i pomažu migrantima, te sam od njih čula razne priče. Te dvije stvari su se spojile i odlučila sam da ne mogu samo ostati sjediti u Švicarskoj. Ne sviđa mi se to što se događa na hrvatskoj granici, no istovremeno je jako arogantno sjediti u Švicarskoj, usred Evrope, i zgražati se nad time što se događa u Hrvatskoj. Za mene je ključno bilo obraditi ovu temu unutar šireg evropskog konteksta, a ne samo kao hrvatski problem.
Tri sedmice na terenu
Kako je izgledalo istraživanje i priprema reportaže koja je emitirana u emisiji SRF-a Rundschau? Koliko ste boravili na terenu?
Tri sedmice, što je za današnje prilike u novinarstvu dosta dugo. To sam vrijeme provela na bosanskohercegovačkoj strani granice, morala sam upoznati lokalne ljude i to cijelo područje i šumu kod Velike Kladuše, kako bih uopće mogla snimiti što sam htjela. Odmah sam shvatila da će biti dosta teško snimati materijal, jer mi je bh. policija rekla da je snimanje zabranjeno i da ne smijem pričati s migrantima. Bilo je teško i naći sagovornike među ljudima u bosanskoj policiji i institucijama. Ipak, uspjela sam od ljudi saznati gdje su ta mjesta na granici na kojima hrvatska policija ima običaj vraćati ljude nazad u BiH.
Važno je naglasiti da smo te lokacije nadgledali skoro tri sedmice i da na njima nikada nismo naletjeli na bosansku policiju. To je ključno. Za nas je to bilo dobro jer nam je olakšalo snimanje, ali je to i dokaz da je ono što čini hrvatska policija protuzakonito. Naime, čak i ako se složimo s hrvatskom policijom i njenim očitovanjem u svemu što su napisali, ostaje činjenica da je protiv važećih evropskih zakona i konvencija da pošalješ grupu ljudi preko granice u susjednu zemlju, a da ih s druge strane ne dočeka policija te zemlje. Ljude možeš deportirati samo ako će ih dočekati predstavnici organa druge zemlje.
Što točno dokazuju snimke koje je objavila švicarska javna televizija
MUP je objavio priopćenje u kojemu vas optužuje da “insinuirate” kako policija radi nešto nezakonito. Kako reagirate na to da MUP poriče stvarnost koju možemo vidjeti vlastitim očima tj. da MUP poriče da ste dokazali ono što ste očito dokazali?
Zato sam i napomenula da je jako važno što s druge strane granice nije bilo bosanske policije. Svaki će vam stručnjak za evropsko i međunarodno pravo reći da je apsolutno nezakonito dovesti nekoga na granicu i poslati ga samo tako u drugu zemlju, neovisno čini li se to na nasilan ili nenasilan način. Kada policija nekoga izručuje ili tjera preko granice u susjednu državu, policija ili vlasti te susjedne države moraju biti prisutni na drugoj strani. Čak i kada ostavimo po strani sva ostala kršenja prava migranata, čak i ako ćemo stotine izjava migranata da im je onemogućeno da zatraže azil proglasiti lažima, ostaje snimka na kojem se vidi da hrvatska policija u kombiju dovodi ljude do zelene granice i naređuje im da odu u BiH. To može biti po zakonu samo i jedino ako te migrante s druge strane dočekuje bosanska policija i koja ih pristaje preuzeti. Druga stvar koju naša snimka dokazuje je da hrvatska policija ljude izbacuje preko granice u grupama. Po svim važećim evropskim zakonima to se ne smije tako raditi. Kolektivno protjerivanje je protivno Ženevskoj konvenciji i nizu evropskih zakona i pravila. Po zakonu je moguće deportirati samo pojedinačnu osobu, nikako grupu ljudi, a na snimci se vidi da je riječ o grupi ljudi. Također, gdje su za deportiranje potrebni dokumenti? Zamislimo situaciju u kojoj je hrvatska policija zaustavila nekoga u šumi koja se nalazi na zelenoj granici prema BiH i da ta osoba kaže kako uopće ne traži azil nego je bila u hikingu i želi se vratiti u BiH. Čak i u toj situaciji mora postojati neka dokumentacija, hrvatska policija to mora zabilježiti. Da je ono što vidimo na snimci legalno, onda bi najmanje moralo izgledati tako da su s druge strane prisutni predstavnici bosanskih vlasti, da postoje neki dokumenti, papiri koji prate taj cijeli proces i da se ljude šalje jednog po jednog preko granice, a nikako u grupi. I to s odgovarajućim papirima u rukama.
I još jedna stvar. Hrvatska policija stalno govori da oni sami zaustavljaju ljude da ilegalno uđu u Hrvatsku. Na snimci vidimo kombije koji ljude iz pravca Hrvatske dovode do granice s BiH. Video dokazuje da migranti nisu u tom trenutku došli s bosanske strane, pa ih hrvatska policije sprječava da uđu, nego da ih hrvatska policija dovozi tu. To također demantira tvrdnje MUP-a.
Slovenija je gora od Hrvatske
Jako zanimljiv trenutak u vašoj reportaži je izjava jednog migranta kako je njega slovenska policija predala u ruke hrvatske policije, koja ga je onda dovezla do zelene granice s BiH i naredila mu da ide u BiH.
Da, to mi je reklo mnogo ljudi u Velikoj Kladuši. To me vraća na ono što sam ranije govorila – ovo nije samo hrvatski, nego je evropski problem. Prema iskazima brojnih migranata, postalo je uobičajeno da slovenska policija uhvati migrante u Sloveniji, dovede ih do mjesta Rupa na hrvatskoj granici i tamo ih preda hrvatskoj policiji, koja ih onda prevozi do zelene granice prema BiH. To je sve sada postalo kao nekakva normalna pojava.
Dakle, i slovenska policija provodi ilegalne radnje?
Itekako! Oni su čak i članica šengenske zone, tako da je to još nelegalnije od onoga što radi hrvatska policija. Hrvatska je kao nova članica očito primorana odrađivati ne baš lijepi posao za ostatak EU-a. Nevladine organizacije već detaljno izvještavaju da su push backovi migranata uobičajeni u Sloveniji, a to je protuzakonito.
Zid šutnje u Bruxellesu
Ne bih rekao da je itko iznenađen što se sve to događa. Vaša reportaža je važna jer je dokazala ono što smo prethodno znali, ali nikad nije tako uvjerljivo dokazano. Je li ovo čemu svjedočimo zapravo nova (neslužbena) migrantska politika EU-a, te zato izostaju reakcije europskih institucija na sva ta kršenja zakona i ljudskih prava?
Stručnjaci koji sve to prate godinama su mi rekli da ovo što sada rade Slovenci nije ništa novo, prije njih je to 2016. radila Mađarska, u mjesecima dok nije postavila ogradu na granici i tako je zatvorila. Riječ je o raširenoj praksi čiji je cilj spriječiti ljude da uđu u Evropsku uniju. Bruxellesu je u interesu da zatvori oči na sve to. Znakovito je i da nismo uspjeli doći do reakcija iz evropskih institucija na naše snimke iz Hrvatske i BiH, iako smo pokušali. Dočekao nas je zid šutnje. No drago mi je da su njemački mediji prenijeli našu priču, naročito javna televizija ARD.
No što možemo učiniti sada? Svi znamo što se događa, imamo dokaze kako se krše zakoni i ljudska prava i … ništa.
Mi kao novinari možemo učiniti to da ovu temu održavamo živom i relevantnom u javnosti. Nije stvar u tome da se natjera samo Hrvatsku da se pridržava propisa, jer tema migranata je mnogo veća od Hrvatske. Čujem da slična praksa kreće i iz BiH prema Crnoj Gori. Sve to je evropska tema.
Migranti i izbjeglice kao evropska tema
Mnogi u Hrvatskoj su na vašu reportažu reagirali na ovaj način: “Neka ti Švicarci uzmu sebi te migrante kad ih toliko vole!” Kako odgovarate na taj stav?
Da, vidjela sam to i ja. Moj stav nije da svi ti ljudi trebaju dobiti azil niti da niko od njih ne bi trebao biti deportiran. Moj stav je da u Evropi imamo određene zakone i ostvareni nivo ljudskih prava, na koji smo inače jako ponosni. Desetljećima smo se borili da sve to ostvarimo. Jedan od temelja našeg ugodnog života u srednjoj Evropi su baš ta prava. Borim se za princip da očuvamo i poštujemo naše zakone i ostvareni nivo ljudskih prava. Nije fer da se Hrvatska sama mora nositi s tom situacijom. Dapače, pozdravila bih kada bi Hrvatska bila glasnija u vezi toga da postoji kretanje migranata prema Evropi kroz Hrvatsku s kojim se Hrvatska ne može sama nositi. Sve evropske zemlje tu trebaju biti mnogo više uključene.
Pogledajmo cijelu priču sa strane BiH. Koji je interes bosanske policije da dozvoli hrvatskoj policiji da vraća migrante nazad u BiH?
Doista sam se trudila intervjuirati nekoga iz bosanske policije, ali nitko nije htio govoriti sa mnom ‘on the record’. Ljudi koje sam srela na terenu, u blizini hrvatsko-bosanske granice, rekli su mi kako već neko vrijeme situacija nije takva da migranti tu dođu da bi prešli u Hrvatsku, nego da se to okrenulo – migranti dolaze kod Velike Kladuše iz Hrvatske u BiH! To se događa svakodnevno, svjedoci koji tamo žive mi kažu da hrvatska policija svakodnevno dovodi između 50 i 100 ljudi i vraća ih u BiH. Bosanci s kojima sam razgovarala su mi rekli da su oni zvali bosansku policiju i prijavljivali im da hrvatska policija deportira migrante u BiH, ali da nije bilo službene reakcije. Nekima su bosanski policajci ljutito rekli: “Što hoćete od nas, da i mi dođemo tamo i da tučemo migrante?”
Istina, bolje je da ne tuku ljude, nego da ih tuku.
Bosanska policija nema resurse da zaustavi hrvatsku policiju da vraća migrante nazad u BiH. Također, hrvatska policija bira dijelove zelene granice koji su jako zabačeni, do kojih je bosanskoj policiji jako teško doći čak i da žele zaustaviti ulazak migranata u BiH. Takva praksa je grozna i jer među migrantima ima i obitelji s mladom djecom, koja onda moraju pješačiti i tridesetak kilometara do izbjegličkog centra u Velikoj Kladuši. Zamislite malo dijete koje mora pješačiti osam sati nakon što ga na granici istovari hrvatska policija.
Sustavno razbijanje mobitela
Ima tu još jedna stvar koja mi upada u oči. Skoro svaki migrant koji dođe u kontakt s hrvatskom policijom završi s razbijenim mobitelom, a kako bi im se otežala komunikacija i orijentacija u šumama i planinama. Koliko nam treba tih razbijenih mobitela da zaključimo kako se tu događa nešto sumnjivo tj. da hrvatska policija razbija tim ljudima mobitele, što je također protuzakonito?
Tome sam svjedočila stotine puta tijekom tri sedmice u kojima sam boravila u okolici Velike Kladuše. Nisam susrela migranta koji je protjeran iz Hrvatske, a da nije spomenuo ili pokazao razbijeni mobitel. Službeno objašnjenje policije je da su svi ti mobiteli razbijeni jer su se migranti međusobno potukli. Ne znam ko u to može povjerovati.
senzor.ba/index.hr