Na današnji dan poginuo je Izet Nanić, heroj kojeg su i neprijatelji poštovali

U čast komandanta Nanića i boraca legendarne 505. bužimske viteške brigade od 4. do 15. avgusta svake godine se održava manifestacija „Slobodarski dani viteškog grada Bužima“ čije obilježavanje se priprema ovih dana. U čast legendarnog komadanta i bužimskog heroja kojeg slavi cijela Bosna i Hercegovina, prisjetićemo se njegovih odlika i ratnog puta.

Biografija

Izet Nanić je rođen 04. oktobra, 1965. godine u Bužimu, gdje je završio osnovnu školu, nakon čega je nastavio školovanje u vojnoj školi u Zagrebu, koju je završio 1984. godine. Po završetku srednje škole, upisuje vojnu akademiju u Beogradu – smjer ratno vazduhoplostvo i protuvazdušna odbrana, gdje provodi dvije godine od 1984. – 1986. godine, zatim jednu godinu u Sarajevu, da bi vojnu akademiju završio u Zagrebu, 1987. godine. Svoje službovanje u JNA otpočeo je kao poručnik avijacijske ratne jedinice protuvazdušne odbrane u Kragujevcu, da bi nakon četiri godine napustio JNA i početkom 1992. godine se vratio u rodni Bužim, gdje uzima aktivno učešće u organiziranju odbrane i osnivanju prvih vojnih jedinica. Formiranjem štaba TO Bužim, postavljen je na mjesto načelnika štaba, a 01. avgusta 1992. godine, postavljen je na dužnost komadanta štaba TO Bužim. Idejni je vođa i tvorac 105. Bužimske udarne krajiške brigade, koja je formirana 15. avgusta 1992. godine, kasnije 105. bužimska muslimanska brigada, zatim 505. viteška motorizovana brigada.

Nevjerovatna ličnost

Zijad Nanić je bio pomoćnik za bezbjednost komadanta Izeta Nanića. O manifestaciji „Slobodarski dani viteškog grada Bužima“ kaže da se ideja rodila iz želje da se, prije svega očuva sjećanje na rahmetli Nanić i legendarnu 505. bužimsku brigadu.

„Vrlo dobro poznajem rahmetli Izeta Nanića, jer smo rođaci i kuće su nam jedna do druge u naselju Nanići. Odrastali smo zajedno, a ja sam stariji od njega dvije godine. Po upisu u srednje škole smo se neko vrijeme razišli, ali smo se ipak povremeno ljeti vidjeli kada bi on dolazio kući da vidi oca i majku. Bio je jedna nevjerovatna ličnost. To je čovjek koji je, prije svega, bio sportista i izvanredan student na vojnoj akademiji. Iako je završio protuvazdušnu odbranu raketne sisteme a ne pješadiju, Bog ga je nadaraio tom nekom proniciljivošću u načinu ratovanja u smislu da je koristio prednosti u odnosu na znatno nadmoćnijeg neprijatelja, materijalno-tehnički opremljenijeg.“, ističe Zijad Nanić

Drugi o Izetu

Kako bi imali bolji uvid u to ko je bio Izet Nanić, uvijek je najbolje vidjeti šta o njemu govore oni s druge strane borbene linije.

Gojko Kličović je srpski političar i bivši predsjednik Vlade Republike Srpske. O rahmetli Naniću ima samo riječi hvale, posebno ističući njegov moral i hrabrost. U emisiji „Goli život“ od 05.07.2014. godine, koju realizuje srbijanska televizija Happy, Kličković je iznio nekoliko vrlo zanimljivih činjenica vezanih za rahmetli Izeta Nanić, kazavši da je Nanić bio vojnik profesionalac koji je svoj zadatak svatao onako kako treba, a da je 505. bužimska brigada bila najeltinija jedinica koju je BiH imala.

„Lično sam ga poznavao jer smo u teritorijalnoj odbrani bili izmješani, imali smo TO formiran po opštinskom principu, a Bužim je tada bio mjesna zajednica koja je pripadala Bosanskoj Krupi, i znao sam ga lično. On je na tim vježbama, kada smo imali crvene i plave, pokazivao kakav je vojnik. Bio je strah i trepet zbog svoje jedinice koju je pripremio i obučio. To je bila najbolje opremljena i obučena jedinica spremna za izvršavanje zadataka i nije bilo pogovora on kad izda naredbu. Nema ni jednog dokaza da je on počinio zločine nad Srbima. Na te individualne zločine ili zločine koje su počinile te samostalne jedinice, ne znam koliko je on mogao uticati i kad je saznao za njih. On je smetao onim aktivnim koji su željeli malo drugačije da vode rat i bio je protiv šverca i bilo čega što se kosi sa moralom vojnika.“, rekao je Kličović, iznjevši o Naniću samo riječi hvale

Rade Rakonjac nekadašnji saradnik Željka Ražnatovića Arkana i bliski prijatelj Luke Bojovića i Milorada Ulemeka Legije, u istoj emisiji od 22.08.2013. godine, prisjetio se hrabrosti rahmetli Izeta Nanića i njegovih saboraca koji su, rekao je tada Rade, bili „ludo hrabri“.

„Izet Nanić je bio aktivni oficir u JNA i on se borio u Vukovaru… Kad je krenuo rat u Bosni, on se pozdravio sa svojim kolegama i rekao im da se ide boriti se za svoj narod. Ta 505. bužimska to je nevjerovatno nešto. O tim ljudima, koliko god bili neprijatelji, ja sam govorio riječi hvale, jer su hrabri, ako može da se kaže ludo hrabri. Nekad su se vodile akcije na nekih stotinjak metara, gdje ne možemo mi njih da pomerimo. Sedamnaest akcija na Plazikuru, jedno brdo ispred Velike Kladuše, sedamnaest napada i nismo mogli da ih pomerimo. Za ne povjerovati! On je pravi vojnik, disciplinovani vojnik profesionalac.“, kazao je Rakonjac tada

Milorad Ulemek Legija je bio član Srpske dobrovoljačke garde poznatije kao „Arkanovi Tigrovi“ koja je bila pod direktnom komandom Službe državne bezbjednosti Srbije. Otkako se našao u zatvoru, Legija neprestano objavljuje knjige o svojim ratnim iskustvima.

U knjizi „Babo – bitka koju nismo smjeli da izgubimo“ Legija do detalja opisuje ratne dane iz Bosne i Hercegovine, prisjeća se obuke Babini vojnika i momenata kada je čuo da je Izet Nanić poginuo. Bilo je to u vrijeme kada je usljed napredovanja hrvatske vojne akcije „Oluja” i Petog korpusa prema Velikoj Kladuši razbijen obruč srpske i autonomaške vojske, Legija je skupio svoje gardiste i krenuo nazad odakle je i stigao. Izvlačeći se šumskim putevima od Vrnograča preko Žirovca do Dvora na Uni, susreo je tri srpska vojnika koji su požurili da mu saopće vijest o kojoj se tog dana pričalo, nadajući se da će se Legija obradovati. Međutim, one je poštovao Nanića, što je vidljivo iz sljedećeg pasusa njegove knjige.

“Ako se nadao da ću se radovati, onda se prevario. Nanić jeste bio neprijatelj, ali je bio dostojan protivnik i za poštovanje. Bez obzira na sve, on se borio sve ove godine u neravnopravnim uslovima za svoju kuću, za svoju ideju i dao svoj život za to, a to jeste za poštovanje.”

Smrt heroja

Poginuo je 05. avgusta a oko njegove smrti razvile su se neke kontroverze i teorije zavjere, za koje Zijad Nanić kaže da su neutemeljene.

„Rahmetli Izeta Nanića niko nije raskopčao i pregledao osim mene. Tako da su sve priče gdje je ranjen i kud je ranjen osim moje netačne, jer sam ga ja jedini pregledao i tačno vidio kud je prošao taj metak što ga je ubio i nije uopće s leđa, niti je u pitanju organizirani atentat, već se jednostavno radi o sudbini. On je uvijek želio biti što bliže borcima i rizik je bio ogroman. Nastojao sam da utičem na to jer sam znao koliki je njegov značaj za brigadu, ali nisam u tome uspio.“, kaže Nanić

Historijski govor

Na kraju ovog teksta u koji je nemoguće staviti sve osobine rahmetli Izeta Nanića, njegovu biografiju, vojni i borbeni put, te podvige koje je napravio, najbolje završiti sa njegovim vlastitim riječima koje je izrekao na jednom od vojnih skupova.

„Želim samo da poslije ove svečanosti odete sa jednim, jedinim razmišljanje. Bez podjele! Tražim od vas da sutra, kad se rasformira ova brigada, kad elektirčar bude električar a ne obavještajac. Kad vi svi borci budete na svojim radnim mjestima, da isto ovako se družite, poštujete i uvažavate. Samo tako ćemo mi biti skupa svi zajedno. Jer i poslje rata je rat!“

(akos.ba)