Transformacija od Lewa do Kareema nije bila promjena samo imena kao što danas rade svjetske zvijezde zbog brenda. Kod mene se desila transformacija srca, svijesti i duše.
Za većinu ljudi prelazak iz jedne vjere u drugu je stvar privatnosti, međutim kada ste popularni kao ja, to postaje spektakl koji sa sobom povlači velike debate. Kada prihvatite neku od novih religija vas niko ne pita zašto, ali kada je u pitanju islam – reći ću vam, već 40 godina još uvijek pravdam svoj izbor.
Prihvatio sam islam dok sam još igrao košarku u koledžu. Već u to vrijeme sam bio reprezentativac SAD-a i morao sam svoj privatni život čuvati u tajnosti. Popularnost me je činila nervoznim i osjećao sam se neugodno. Uvijek sam se pitao zašto sam tako sramežljiv u medijima, ali sam nekoliko godina kasnije shvatio. Osoba koja se pojavljuje pod svjetlima reflektora i pred javnosti nije ista kada ostane sama.
Kao uzoran sportista pratio sam šta se dešava sa mojom zajednicom krajem 60-ih godina. Crnci su imali velikih problema a svjedočio sam i nastanku Crnih Pantera koji su se borili za naša prava. Često sam bio svjedok rasnih sukoba i slušao priče o Malcolmu X za kojeg su mediji tvrdili da nije revolucionar već običan kriminalac. Studiranje, koledž, košarka i druge privilegije mi nisu dozvoljavale da osuđujem sistem, već sam rasizam smatrao mitom i izmišljotinom.
Školovao sam se u ultrakatoličkoj školi sa svećenicima i časnim sestrama i nisam imao izgrađen stav. Lew Alcindor je bio nestvarna osoba. Iskreno, kao crnac imao sam izgrađen stav i sponznaju da se moram boriti i izgraditi autoritet, to sam naučio od mog oca koji je bio policajac.
U to vrijeme znao sam sve o Martinu Luheru Kingu i divio se njegovoj hrabrosti. Shvatio sam da ja studiram, igram košarku i slušam samo zato da bi se neko drugi hvalio mojim uspjesima i kako sam ja paravan za blještavu i lijepu Ameriku a moj narod se suočava sa neviđenom torturom. Osjetio sam da je vrijeme za promjenu.