Jednog dana, Nasrudin Hodža kupio je novog magarca. Bio je ponosan na svoju kupovinu i krenuo je s magarcem kući. No, putem su sreli grupu ljudi koji su počeli ogovarati Hodžinog magarca.
“Što je ovo za magarca? Tako mršav i slab!” rekao je jedan čovjek.
Drugi je dodao: “Da, ovaj magarac je najgori koji sam ikada vidio. Vjerojatno ne može ni teret nositi.”
Hodža, ljut na njihove kritike, odluči dokazati im suprotno. Sljedećeg dana, kada je ponovno krenuo s magarcem, obukao je magarca u prekrasan jahački oklop i stavio na leđa vreću s kukuruzom, što je bio prilično težak teret.
Dok su prolazili kroz grad, ljudi su se začuđeno okretali i divili Hodžinom magarcu. “Vidi ovog magarca!” rekli su. “Toliko snažan i ponosan! Nikada nisam vidio tako ljepog magarca!”
Hodža je zadovoljno promatrao reakcije ljudi. Ali, dok su hvalili njegovog magarca, nisu primijetili da je magarac jedva izdržavao težinu tereta i jedva se kretao.
Na kraju, Hodža je shvatio važnu lekciju: Nema potrebe udovoljavati tuđim očekivanjima samo da biste zadovoljili druge. Umjesto toga, važno je znati tko ste i što možete nositi, bez obzira na to što drugi misle.