Veoma često Nasrudin-hodža prelazio bi iz Perzije u Grčku na leđima magarca. Svaki put na magarca bi nabacio ogroman svežanj pun različite robe i s time prelazio iz zemlje u zemlju.
Graničari su znali da Nasrudin nešto krijumčari pa bi ga svaki put zaustavljali i temeljito pretresali. No, koliko god se trudili nikako ne mogahu otkriti šta to Nasrudin prenosi.
„Šta prenosiš, Nasrudine?“, pitali bi graničari. „Krijumčarim nešto“, uvijek bi odgovarao Nasrudin-hodža.
Mnogo godina nakon toga Nasrudin se preseli u Egipat. Tamo jedne prilike susrete jednoga od onih graničara:
„Nasrudin-efendija“, reče graničar, „evo, prošlo je mnogo godina otkako si krijumčario onu robu. Sada živiš u luksuzu, uživaš u jednoj drugoj zemlji, daleko od Perzije i Grčke. De mi reci, šta si sve vrijeme krijumčario s onim magarcima?“
„Pa magarce“, odgovori hodža.
Thanks for sharing. I read many of your blog posts, cool, your blog is very good. https://www.binance.com/pt-PT/join?ref=OMM3XK51