Ne bruka ona ni nas ni familiju neg’ samu sebe, ne mereš se ti stidit za drugog, ako imate isto prezime

Sabahile pri kahvi u nas na čardačiću veli mi Fata:

-Moj Uzeire što sam ti se nasekirala, zove me iza akšama ona tvoja rodica Sabaheta iz Visokog i veli: “Moja Fatma hanuma što nas ona naša rodica Buba bruka, lijepi slike po Fejzbuku, haman gologuza. Recider Uzeiru, obruka i nas i sebe i familiju nam svu.”

-Ne bruka ona ni nas ni familiju neg samu sebe. Ne mereš se ti stidit za drugog, ako imate isto prezime niste svi isti, vazdan je i u najboljim familijama bilo izroda.

Sjetih se kad smo ono bili u Holandiji, veli meni Omer od Amsterdama: “Uzeire, ovde su ti se Bosanci pokazali kao najbolji od svih stranaca, a Holandija ti je puna stranaca. Djeca dobro uče, sve fakultete završavaju i dobivaju fine poslove. Ko god gdje radi od naših najbolji je u svom poslu. Najmanje Bosanaca je na socijali, biva na trošku države.”

Aferim, reko, i bi mi plaho drago što smo mi Bosanci taki.

“Al ima ih što neće da rade, nisu završili školu, kradu i brukaju nas sviju.” Veli Omer i ko da se zastidi svojih riječi, a još više onih o kojima je govorio.

-Bome ne brukaju vas neg sami sebe i svoje roditelje., Rekoh tad njemu baš ko Fati sabahile pri kahvi u nas na ćardaćiću.

Nešto kontam: Što bi dobro bilo da nejma ni familije ni prezimena, ni države ni ovoliko vjera, onda bi svak za se bio jal insan, jal hajvan i ne bi se stidio za druge samo zato što imaju isto prezime, il istu vjeru, il su iz iste države. Al nemere. Kako bi ovi vladali da nas ne mogu nikako razdjelit i zavadit. Ko zna dokle bi ja tako dumo da me Fata ne prekide:

-Bome je mene stid zbog one naše Bube, bruka nam familiju, a familija je na prvom mjestu, bezbeli.

-Deder ti izmrvi hljeba pa turi malo na pendžer vrabcima. Hem su se smrzli, hem će pokrepat od gladi. Sevap je.

Uzeir Hadžibeg