Većina političkih predstavnika je otkazala aktivnosti u izbornoj kampanji, ali bi se moglo reći da neki licemjerno licitiraju emocijama žrtava i koriste je upravo za svoju kampanju.
Neke izjave, koje smo čuli od Nermina Nikšića, Dine Konakovića i Rame Isaka, ukazuju upravo na to.
Kad političari manipulišu emocijama ljudi pogođenih katastrofama poput poplava, a istovremeno snose odgovornost zbog zanemarivanja ekosistema, takvo ponašanje može se opisati kao licemjerno i neetično. Umjesto da preuzmu odgovornost za svoje propuste, oni skreću pažnju sa sistemskih problema i usmjeravaju je na emotivne i pojedinačne priče kako bi prikupili simpatije ili opravdali vlastite greške. Ovakav pristup može biti posebno štetan jer sprečava konstruktivnu debatu o preventivnim mjerama i održivim politikama koje bi mogle spriječiti buduće katastrofe.
Umjesto da koriste emocije kao oruđe, odgovorni lideri trebali bi se fokusirati na dugoročna rješenja i javno preuzeti odgovornost za ekološke propuste, gradeći povjerenje sa zajednicom kroz transparentne i održive akcije.
Šta im rade PR timovi i savjetnici dok im šefovi čine ovakve greške u javnom obraćanju nakon krizne situacije i jesu li dorasli zadatku, ne treba više pitati, očito je da nisu i da su neke časove ljudskosti i politike preskočili i jedni i drugi.