Sabahudin Ejubi:
U toku trećeg križarskog rata Salahudin je doživio poraz pod Akkom u jednoj od težih bitaka. Stoga prestaje da jede i pije, a Kadija Fadil mu upućuje pismo jako zanimljivog sadržaja:
“Sultanu, zar Uzvišeni Allah, Koji zna srca ljudi nije pripremio, odabrao niti učinio podesnim nijedno od njih za uspostavu Svoje vjere i uzdizanje Svoje riječi kao tvoje srce? U ovoj zemlji ima onih koji su Vjerovjesnikovi rođaci, nasljednici kraljevstva i bogataši. Ali je Allah učinio da oni ostanu sjedeći, a tebe uspravio; njih je zadesila lijenost a ti postao aktivan; zavoljeli su dunjaluk,a ti si ga omrznuo; njihove SABLJE je u korice vratio a tvoje isukao:
Da su imali namjeru da pođu, sigurno bi za to pripremili ono što je potrebno, ali Allahu nije bilo po volji da idu pa ih zadržao, i bi im rečeno:”Sjedite sa onima koji sjede! (Et-Tevba,46)
Da i postoji još jedna stvar bitnija od ove: kada se nevjernička riječ ujedinila iz svih krajeva svijeta, prejezidila more, niko od njih nije zakasnio, niti je kome razdaljina predstavljala problem. Izišli su iz svoje prljave postojbine, ne imajući imetka da troše niti vladara da ih predvodi, nasrćuci sa svih krajeva. Ti si Sultan bio kao što u stihovima stoji:
Nisam vladar koji poražava rivale
Već je to islam širk porazio.
Mnogi muslimani su ti pomagali riječima, mnogi su se borili jezikom, mnogi su pošli s tobom zbog interesa, a mnogi su krenuli zbog plaće. Za jedan pedalj plaćao si im aršin. Pozivao si ih Allahu, a kao da si ih pozivao u borbu radi tebe. Tražio si da izvrše obavezu, a kao da si im nametao nafilu. Nudio si im Džennet, a kao da si ga za sebe htio zadržati. U tvome prisustvu su iznosili različita mišljenja, savjeti su bili raznoliki. Neki su govorili “Zbog čega ne bi odustao od napada? Drugi su govorili: “Zbog čega ne bi pristali na primirje?”Tvoj sluga ovim zeli sačuvati osmjeh na tvome licu, sačuvati širinu tvojih prsa. Tegobe odlaze, ostaje sjećanje na njih. Nesreće prolaze, a nagrada ostaje.”