Nisvet je krenuo pješice iz Pariza u Srebrenicu na obilježavanje godišnjice genocida

Cazinjanin Nisvet Dizdarević krenuo je krajem aprila ove godine pješice iz Pariza u Srebrenicu na obilježavanje godišnjice genocida nad Bošnjacima 11. jula u tom bosanskohercegovačkom gradu.

Nakon više od 1.500 pređenih kilometara kroz nekoliko evropskih država u nedjelju je stigao do Bihaća, odakle planira nastaviti put preko Prijedora pa sve do Srebrenice, mjesta masovnog stradanja Bošnjaka.

U razgovoru za Anadoliju, Dizdarević je ispričao da se ideja da krene na put pješice iz Pariza u Srebrenicu rodila prošle godine iako je ranije učestvovao u Maršu mira, ali napominje da je put od Francuske ipak poseban fizički izazov.

Pješači u ime žrtava genocida

“Što se tiče fizički, da kažem da nije teško, slagao bih, ali meni nije teško. Gdje kod sam došao lijepo sam dočekan, bilo je dosta ljudi koji podržavaju ovo. Snagu mi daje dragi Allah i sjećanje na žrtve genocida, to mi daje snagu. Teško je, ali kad ideš u ime žrtava genocida, jer za mene je genocid bio i u Ključu, Prijedoru, sve to mi daje snagu“, kazao je ovaj Cazinjanin.

“Moram obići i mjesta zločina usput. Moram naše heroje obići“, kazao je Dizdarević, napominjući da se planira priključiti i Maršu mira, pješačkom pohodu koji se održava u sklopu obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i njenoj okolini.

Istakao je da je važno stalno podsjećati i učiti mlade generacije o genocidu koji je počinjen u Srebrenici.

“Nama se genocid ponavlja upravo zato što djeca ne znaju šta se dešavalo. Ovdje u Kulen Vakufu u onome ratu prije, ubijeno je blizu dvije hiljade muslimana. Rijetko to djeca znaju, to je sakriveno. Zločinci su nagrađeni, zabranjeno je bilo pričati o tim žrtvama. To mi daje snagu i danas kad vidim ovu djecu to mi daje snagu“, rekao je Dizdarević, dodajući da su se zločini i genocid nad Bošnjacima ponovili devedesetih godina prošlog stoljeća upravo zato što se nije pričalo o ranijim žrtvama.

Poruka mladim generacijama

Poručio je mladim generacijama da trebaju znati svoju historiju i zašto su ljudi dali svoje živote da bi odbranili Bosnu i Hercegovinu od agresora.

“Neka uče historiju da ne zaborave zašto smo ginuli, zašto su ljudi ubijeni. Naučite iz toga nešto jer ako budu znali drugačije će razmišljati o budućnosti. Ovo danas što radim, to je u njihovo ime. Što se tiče mene, moje je prošlo, ja sam svoje dao i ne treba mi ništa, ne tražim ništa, tražim da se djeca uče zašto su ljudi ginuli. Meni je to dovoljna nagrada. Nažalost, mi slabo učimo djecu o našoj historiji“, smatra Dizdarević.

Istakao je da su mu u zemljama kroz koje je prolazio u Evropi veliku pomoć i podršku pružali ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine.

“To mi je davalo snagu. Gdje god sam došao, u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, ljudi su stvarno pomagali. Trebalo mi je da prenoćim, okupam se, a lako je bilo za hranu“, kazao je Dizdarević.

Na kraju napominje da najbolje o stradanju Bošnjaka govore bijeli nišani na svakom pedlju Bosne i Hercegovine.

“Često kažem da doline bijelih nišana sve govore, onima koji hoće da shvate“, rekao je Dizdarević, koji iz Bihaća nastavlja put prema Potočarima kraj Srebrenice gdje je počinjen genocid nad Bošnjacima, najveći zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Pješači oko 1.850 kilometara

Udaljenost između Pariza i Srebrenice kopnenim putem iznosi oko 1.850 kilometara.

Ove godine obilježava se 28. godišnjica genocida nad Bošnjacima “Slobodne zone UN-a” Srebrenica koji je počinjen u danima oko 11. jula 1995. godine. Snage Vojske Republike Srpske u Srebrenici i okolini ovog grada na istoku Bosne i Hercegovine ubile su 8.372 muškarca i dječaka nesrpske nacionalnosti.