Nove tvrdnje: Oni koji svakodnevno crtaju metu na čelo Branimira Kojića sada se ponašaju kao jadnici, žrtve i ugroženi povratnici

Uredništvo portala Despotovina objavilo je tekst pod nazivom “Uhvatite nas žive” u kojem daju podršku Branimiru Kojiću, osobi koja se trenutno nalazi pri samom vrhu zvanične liste negatora genocida. Njihovu objavu prenosimo u cjelosti, bez izmjena:

“Svi ovi dani me nekako podsjećaju na poziv koji je uslijedio nakon paljenja srpskih sela i ubijanja srpskih ratnika iz 1992-95. u Srebrenici i Bratuncu. Nastavak, i prihvatanje elemenata histerije, medijski haike i poziv na linč Branimira Kojića od strane pojedinaca i udruženja zaduženih za očuvanje srebreničkog mita. Branimir Kojić je predsjednik udruženja “Organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila”. Rođen je u Srebrenici iz koje je kao maloljetni dječak, zajedno sa majkom i bratom, protjeran 1992. godine. godine, a oca mu je ubio militantni Naser Orić.

Posljednji izvještaj Memorijalnog centra Potočari obilježen je kao jedan od najvećih negatora genocida u Srebrenici. Branimir Kojić mora poslužiti kao primjer svima ostalima koji se usude javno govoriti o događajima iz jula 1995. godine. U stvari, o tome se ne smije govoriti.

Trenutno na sceni vrhunska medijska izvedba zamjene diplomskog rada. Oni koji svakodnevno crtaju metu na čelo Branimira Kojića i njegove porodice, sada se ponašaju kao jadnici, žrtve i ugroženi povratnici. Emir Suljagić, Ćamil Duraković, Edin Ikanović pozivaju vlasti Bosne i Hercegovine da ih zaštite od Kojića, od predsjednika Dodika, Despotovine i drugih medija. Na društvenim mrežama pozivi na naš linč.

I dalje postavljamo javna pitanja direktoru Memorijalnog centra Potočari Emiru Suljagiću:

• – Zašto ste oca pokopali u Potočarima kao žrtvu zločina iz jula 1995. godine. kada je umro u decembru 1992. godine kao vojnik u napadu na srpska sela Bjelovac i Pobrđe?
• – Gdje su sahranjeni tzv. borci. Armija BiH iz Srebrenice koja je stradala u borbama i napadima na srpska sela 1992-95. godine. godina? A koliko ih je umrlo od 1992-95.
• – Koliko je boraca tzv. Armije Bosne i Hercegovine poginulo u proboju u Tuzlu u julu 1995. godine. godinama i jesu li sahranjeni kao nevine žrtve u Potočarima?
• – Jesu li Srbi bili u julu 1995. uhvaćeni, poredali i strijeljali 8372 nedužnih Bošnjaka ili je to laž?

Pitamo i potpredsjednika Republike Srpske Ćamila Durakovića kada će javno osuditi učešće svog djeda Ćamila, kao pripadnika ustaških formacija u zločinima nad srpskim stanovništvom Srebrenice u Drugom svjetskom ratu? Podsjećamo da je njegov djed bio jedan od učesnika velikog masakra srpskog stanovništva u selima Zalazje i Vitlovci na sv. Trojice 1943. godine kada su ustaše ubile preko 250 civila, od čega 80 djece.

Kao neko ko je svoj život posvetio borbi protiv kriminala, Ćamil Duraković bi trebao prvo krenuti od svog zločinačkog naslijeđa, a onda nastaviti dalje.

Zašto su svi koji postavljaju ova logična pitanja anatemirani i zašto mu je na čelu nacrtana meta? Ko se boji utvrđivanja istine?

Zahtijevamo od vlasti Republike Srpske da obezbijede zaštitu Branimirovoj porodici i njemu lično.

Što se tiče Despotovine i njenih urednika, ništa nije potrebno. Hvala ti! Već dugo smo na meti”, stoji u objavi uz navedenih nekoliko izjava Ćamila Durakovića i Adela Šabanovića koji ukazuju na to da je Branimir Kojić taj koji stavlja novu metu na Bošnjake.