Danas je nakon ikindija-namaza u Ravnoj (Maglaj) klanjana dženaza-namaz Samir-ef. Muminoviću, imamu džemata Moševac, Medžlis Islamske zajednice Maglaj.
Pred više stotina prisutnih džematlija, kolega, rodbine i prijatelja rahmetli Samira, dženazu je predvodio muftija zenički hafiz dr. Mevludin-ef. Dizdarević.
Prenoseći selame reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića, muftija Dizdarević je kazao da rahmetli Samira svrstava u jednog od najboljih među nama.
– Bio je dobar, plemenit i mislim da ga upravo to svojstvo plemenitosti najbolje opisuje. Volio sam s njim razgovarati, jer je volio knjigu, volio je učenost i zaista kad god smo razgovarali, razgovarali smo o dobru. Nudio je i preporučivao literaturu, tražio je da mu se preporučuje dobra knjiga – kazao je muftija Dizdarević.
Druga stvar koja ga određuje, istakao je muftija Dizdarević, jeste da je volio svoj poziv, volio je misiju imama i kad god bih ušao u njegov džemat, a bio sam prije dvije sedmice na džumi, vidjelo se da taj džemat ima svog vođu, imama, a imam je to personificirao.
– I treće, bio je prelijepog ahlaka, ahlaka koji ga je određivao. To su tri vrijednosti koje je Samir-ef. kao takav nosio. Molim sve nas da se ugledamo na ovakve kao što je bio Samir-ef. Muminović. Došli ste da pokažete poštovanje jednom od najboljih od nas. Poštovanje Samir-ef. doživljavam kao poštovanje svima nama – kazao je muftija Dizdarević.
Prisutnim se obratio i glavni imam MIZ Maglaj mr. Nevres-ef. Hodžić koji je kazao da iako jesmo tužni, prihvatamo Njegovu volju svjesni da On, Uzvišeni zna tajne i mudrost svega.
– Naša brojnost govori o poštovanju koje osjećamo prema našem bratu, prijatelju i kolegi Samir-ef. Zadužio nas je svojim optimizmom, vedrim duhom, pristupom i lijepom riječju, znanjem, otmjenošću, strpljenjem, empatijom i spremnošću da sasluša i pomogne. Svako od vas bi mogao dodati neku njegovu lijepu osobinu koju ja nisam naveo. Zbog toga je bio tako drag kolega i prijatelj – istakao je glavni imam Hodžić.
On je kazao da je bilo zanimljivo razgovarati sa rahmetli Samirom, ali je puno korisnije bilo pustiti ga da priča.
– Njegova široka erudicija i urođeni talenat pripovijedanja, njegov govor su činili ugodnim, lijepim i korisnim. Ljubav koju je imao prema knjigama i čitanju, a on je tu svoju ljubav svima obznanjivao i na druge prenosio, učinila ga je tako posebnim i prepoznatljivim. Plod te ljubavi je Divanhana džamije u Moševcu koju je ukrasio stotinama knjiga za svega nekoliko godina. To je njegov vakuf koji je ostavio svima nama, a prije svega svojim džematlijama u plodnoj Moševačkoj dolini, kako je tepao svom džematu i vakuf koji je ostavio svojoj talebi, kako je oslovljavao svoje mektepske polaznike. Bio je dobar imam, volio je svoj imamski poziv i bio je svjestan njegove važnosti. Zaista će nam nedostajati – kazao je glavni imam Hodžić.
A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj! (Kur’an)
(Preporod.info)