Ja, Zemine Liđan, iz Sarajeva, sa adresom prebivališta u Ulici Bosanska, broj 16, službeno lice u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) od juna 2006. godine, dakle već više od 18 godina, zaposlena u različitim sektorima MUP-a RS (opšti kriminal, privredni kriminal, KOA, finansijske istrage) na radnom mjestu inspektor kriminalističke policije godinama trpim mobing i diskriminaciju na radnom mjestu, jer odbijam raditi nezakonito na štetu građana, a u korist pojedinaca; protivim se izvršenju naredbi koje nemaju uporište u zakonu, već predstavljaju samovolju i bezvlašće; ne libim se postavljati pitanja poslodavcu zašto i na osnovu čega donsoi odluke; štitim prava iz radnog odnosa, iznosim stav i branim ga po cijenu da se protiv mene vode postupci; jer ometam uhodani pogrešan način rada u kojem samo podobni napreduju, a oni koji ukazuju na propuste u radu bivaju progonjeni planskim disciplinskim postupcima u namjeri da se radniku ubije volja za pozivom da služi građanima, štiti i primijenjuje zakon. 

Zato ja, Zemine Liđan, uprkos činjenici da sam 18 godina službeno lice MUP-a RS, nikada nisam napredovala u čin „Viši inspektor“, iako za to već odavno formalno i sadržajno ispunjavam kriterije, uredno podnosim zahtjeve, dok s druge strane, moj poslodavac na razne načine, bez smislenog obrazloženja, izbjegava da me promoviše u čin „Viši inspektor“, pravdajući se da, primjera radi, da zahtjev, citiram: „nije razmatran jer nije potpisan od načelnika Centra javne bezbijednosti Istočno Sarajevo“, ili da zahtjev, citiram: „nikad nije proslijeđen komisiji za činove MUP RS“.

I tako, dok se mojim zahtjevima gubi trag, kolege koje su otpočele sa radom u MUP-u RS godinama poslije mene, napreduju i dobijaju činove u skladu sa strukom i znanjem, koje ja imam jednako kao i oni, ali uz jednu bitnu razliku između mene i kolega, a to je što sam ja osoba koja ukazuje na očigledne nezakonitosti u radu MUP-a RS pred kojim nezakonitostima kolege ili zatvaraju oči, te ih sprovode bez pogovora pravdajući se  da im je tako naređeno. Moja legitimna borba protiv izvršavanja nezakonitih naredbi ne može i ne smije biti razlog za moje profesionalno stagniranje i mobing na radnom mjestu.

A, da su postupci protiv mene sve samo ne osnovani ukazuje sljedeće:     

– dana 09.06.2022.g. telefonskim putem sam obaviještena od strane komandira Policijske stanice Cazin da sam dužna predati naoružanje koje dužim kao zaposlenik MUP-a RS, bez obrazloženja, uz napomenu da se predaja zahtijeva na osnovu akta MUP-a RS, Policijska uprava Istočno Novo Sarajevo, te da će se oduzimanje naoružanja izvršiti silom ukoliko to ne učinim dobrovoljno. Razduživanje pištolja na ovakav način je nezakonito i bez pravnog uporišta. Naime, ja kao zaposlenik MUP-a RS dužna sam i ovlaštena da predam pištolj samo organu kod kojeg sam isti zadužila, a to je MUP-a RS; Ja kao zaposelnik MUP-a RS imam pravo na uvid u naredbu Direktora MUP-a RS o nalogu za razduživanju, a koja naredba mi nikada nije predočena;

– dana 21.12.2022.g. MUP RS me proglasio disciplinski odgovornom zato što sam sačinila i potpisala službenu zabilješku broj: 16-01/01-786/22 od 01.12.2022.g., gdje sam ukazala na odnos rukovodnih radnika PS Istočno Sarajevo prema meni u pogledu radnog statusa, pa sam takvu zabilješku dostavila Službi ministra MUP-a RS i Direktoru policije RS. kada je sud utvrdio da je rješenje kojim sam proglašena odgovornom nezakonito, u ponovnom postupku je poslodavac odlučio da prekine postupak, jer je nastupila zastara;

– dana 27.12.2023. godine, moj direktno nadređeni komandir Međo Slobodan me obavijestio da sam dužna dana 28.12.2023. godine, u 07:00 sati, iz Sarajeva otputovati i pristupiti u prostorije Zavoda za medicinu i sport Republike Srpske u Banja Luci, radi obavljanja vanrednog ljekarskog pregleda, bez ikakvog obrazloženja i uporišta za obavljnje vanrednog ljekarskog pregleda, dakle bez da mi je uručena depeša (poziv), iz koje bi se moglo vidjeti ko je izdavalac iste, broj i datum protokola, pravni osnov pozivanja i obrazloženje pozivanja;

– dana 12.03.2024.g. MUP RS je donio rješenje kojim me proglašava odgovornom što nisam postupila po naredbi direktno nadređenog Međo Slobodana za koju na naredbu odgovorno tvrdim da je nezakointa, jer je izdata suprotno odredbama Zakona o krivičnom postupku RS koje regulišu način ispitivanja osumnjičenih lica.

– dana 16.11.2024. godine, neposredno nadređeni Aleksandar Milanović je od mene tražio da telefonskim putem (usmeno) pozovem osumnjičenog da pristupi u prostorije policijske stanice kako bi dao izjavu, iako je takva naredba u suprotnosti sa odredbom Člana 227 ZKP RS koja nalaže isključivo pismeno pozivanje osumnjičenog lica uz navođenje razloga za pozivanje. Iako sam ukazala na nezakonitost, naredbu sam poučena ranijim lošim iskustvom, bila prinuđena izvršiti, ali sam zbog protivljenja pozvana da dam izjavu, tako da je protiv mene pokrenut još jedan u nizu postupaka pred MUP-om RS. Dakle, umjeto da se pokrene postupak protiv osobe koja je izdala nezakonitu naredbu, što za posljedicu može imati procesno oslobađanje počinioca KD-a, postupak se vodi protiv mene kao prijavitelja nezakonitosti.

Pored navedenog, MUP RS provodi poseban tretman u odnosu na podneske koje ulaže na protokol, pa se primjera radi, moje službene zabilješke protokolišu tek nakon što se pročita sadržaj istih, pa ako su „prihvatljive“ onda se protokolišu, a u suprotnom se odbace bez evidentiranja da su uopšte predate, dakle bez navođenja datuma i numerisanja.

Dana 09.12.2022. godine pokrenula sam parnični postupak protiv poslodavca MUP RS pred nadležnim Općinskim sudom u Sarajevu zbog diskriminacije uslijed naprijed opisanog nečinovanja, tj. nejednakog postupanja prema meni kao zaposleniku u odnosu na kolege istih, ili sličnih kvalifikacija. Poražavajuće je da je ovaj postupak pred sudom još uvijek u fazi vođenja rasprave, dakle dvije godine nakon podnošenja tužbe, iako je ovaj postupak zakonom regulisan kao „hitan“. Smatram da je sud odugovlačenjem vođenja postupka dao vjetar u leđa MUP-u RS za nastavak vođenja postupaka protiv mene, što potvrđuje okolnost da su brojni postupci upravo započeti kao odmazda poslodavca nakon što sam podnijela tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa.  Pri tome, apsurdno je da me postupajući sudija u ovom postupku pita šta je razlog zašto nisam činovana, da li spol, religija, nacija ili nešto treće (!?).

S obzirom na navedeno, smatram da bi javnost trebala biti upoznata sa mojom situacijom, jer sam uvjerena da nisam jedini borac za zakonit rad institucija, ali sam sigurno jedna od rijetkih koji problem iznosim u javnost bez straha od posljedica. Zato vjerujem i nadam se da ću ovime potaknuti kolege da se drznu boriti za svoja prava i prava svih građana.