Profesor sa Vojnomedicinske akademije u Beogradu, prof. dr Miloš Duka, obnavlja školu u svom rodnom selu Zasada kod Bileće.
Profesor je, kako kaže, rano otišao od rodne kuće i ostao je željan, jer je odmah nakon završene osnovne škole otišao u Mostar, a onda u Beograd na studije, pa ga je, kako sa sjetom dodaje, i majka ostala željna.
Najprije je do svog sela doveo asfaltni put, koji su mještani kasnije nazvali Miloševim putem, u potpunosti je obnovio roditeljski dom, koji je u “bijeli svijet” ponio u mislima, ali je tu negdje uvijek bila i njegova škola pišu Nezavisne.
“Asfalt sam doveo još dok je u selu bila živa moja mama Rosa, a u renoviranje škole ulažem da svoje detinjstvo otrgnem zubu vremena, sećajući se i moga čestitog učitelja Peka Vujovića, koji je još među nama”, kaže Duka.
Budući da je prije nekoliko mjeseci otišao u penziju sa mjesta načelnika Odjeljenja za oralnu hirurgiju klinike za stomatologiju VMA Beograd, sav novac koji je tada dobio kao otpremninu i izostatke uložio je u izvođenje građevinskih radova na staroj školi.
Škola je počela sa radom kao područno odjeljenje škole “Petar II Petrović Njegoš” odmah poslije Drugog svjetskog rata, 1946. godine, i radila je sve do 1989, pa, iako je i kasnije bila u funkciji u smislu održavanja različitih zborova, organizovanja izbora i slično, nagrizao ju je zub vremena i sve više je prijetila da se uruši, tako da su i mještani sami pokrenuli akciju da je zaštite od daljeg propadanja.
Profesor Duka ne želi da govori o tome koliko je uložio novaca i šta sve još planira da uradi, ali zahvalni mještani rado govore o njegovim dobročinstvima.
Milorad Vujović je jedan od Zasađana koji se, nakon završenog radnog vijeka u Bileći, gdje je svojevremeno bio i načelnik opštine, kao i Trebinju, gdje je kao mašinski inženjer obavljao poslove u “Hidroelektranama na Trebišnjici”, u kojima je bio i generalni direktor, takođe vraća korijenima i najviše je u Zasadi.
Budući da je i sam zainteresovan da sačuva školu u kojoj je i on pohađao nastavu, sretan je, kaže, što se ona obnavlja i zahvalan profesoru Duki na onome što radi.
“Mi smo mještani bili započeli rekonstrukciju i izlili ploču da objekat ne propada, ali je profesor onda dovršio radove, u smislu da je digao novi krov, dovršio udaranje novih otvora i sproveo novu strujnu instalaciju u objektu”, kaže Vujović.
Duka na kraju dodaje da je ovu obnovu smatrao nekim svojim svojevrsnim zavjetom, jer, kako dodaje, na spomen-ploči palim borcima NOB-a, postavljenoj ispred škole, stoji i ime njegovog pokojnog ujaka Mirka Milićevića.