Na šehidskom mezarju u džematu Solun, Medžlis Islamske zajednice (MIZ) Olovo, danas je upriličen program tradicionalne Šehidske dove.
Na području olovskog medžlisa postoji 21 tradicionalno dovište, a učenje dova počinje krajem maja, od dove na Kurban-kamenu iznad Glavična na kojem je, prema predajama, sultan Mehmed II Fatih zaklao svoj kurban, pa do dova na Jasiku, Carevoj Ćupriji, Martinovićima, Čuništima i na Memagića Stijeni.
Posljednja bude proučena Šehidska dova u haremu džamije u Solunu, gdje je ukopano 150 šehida olovskog ratišta. Prvi je ukopan 20. augusta 1992. godine.
Na ovaj dan članovi šehidskih porodica, ali i ostale džematlije i vjernici, obilaze mezarje i sjećaju se šehida.
Prisutnima se na početku programa obratio imam džemata Solun Mujo-ef. Numanović, koji je tokom perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu, preuzevši imamsku dužnost u Solunu, klanjao dženaze šehidima ukopanim na ovom mezarju.
Efendija Numanović je podsjetio na značaj iskazivanja poštovanja spram svih onih koji su dali doprinos odbrani Bosne i Hercegovine, posebno šehidima.
„Na mjestu gdje se nalazimo važe posebna pravila ponašanja. Potrebna je posebna učtivost i pažnja. Naš dolazak, a potom i dostojanstveno držanje svjedoče poštovanju prema šehidima i njihovoj žrtvi“, rekao je efendija Numanović.
Glavni imam MIZ Olovo Esad-ef. Pepić naglasio je da šehidsko mezarje u Solunu ima svoju specifičnost, jer je osim poštivanja tradicije neodvojivo od konkretnog historijskog trenutka, odbrane Bosne i Hercegovine.
„Cijena življenja i svjedočenja kelimei-šehadeta nije nimalo lahka, ali je časna na oba svijeta. Šehidsko mezarje u Solunu je naš podsjetnik na blisku prošlost, orijentir u očuvanju vrijednosti odbrane, utješnik u smiraju uma i duše“, rekao je efendija Pepić.
Poručio je da se vrijednosti kojima se svjedoči dolaskom na dovišta pokazuju i u svakodnevnim postupcima.
„Ovo je i olovski identitet kroz koji se dokazujemo i pokazujemo da kao muslimani želimo ostati i opstati na ovom području. Na ovim dovištima se okupljamo, molimo da nam se oprosti, da nam se srca smire i da jedni drugima budemo bliži“, poručio je efendija Pepić.