~
“11.01.1994 godine, dan sniježan, prohladan, onako baš zimski, raspust ratne podrumske škole…
Djevojčica od 14 godina, kako joj objasniti da ne smije izaći na sankanje, grudvanje, bacanje po snijegu…
Kako da ona shvati da je RAT i da granate i razne eksplozivne naprave pljušte po opkoljenom gradu…
Sarajevo, Bjelave, mahala Kartal sa ŠPICE kao na dlanu…
Djeca na ulici uživaju u zimskim čarolijama. Smijeh, graja i na tren pomisliš da je sve u redu…
13 je sati. “Opasni čiko” sa Špice hladno ispali rafal iz svoje “igračke”.
Zvižduci metaka, lupanje po krovima kuća, onda vriska, cika, plač, panika. Prekid dječije radosti, koja je vladala samo par minuta ranije…
Ja djevojčica od 14 godina s početka ove priče ležim u lokvi krvi, a snijeg oko mene boji se crvenom bojom, bojom krvi koju je prolio “opasni čiko” sa Špice.
Ali ljudi iz moje mahale, Kartal donji i gornji, Mandrina, Bjelavska raja uzimaju djevojčicu iz lokve krvi u naručje i trčeći, bez auta, rat je! Do bolnice predaju me u ruke heroja u bijelom…
Danas zahvaljujući Svemogućem, pa raji iz mahale i dr. Ćustoviću, djevočica od onih 14 godina je ŽENA, MAJKA, KRALJICA!
Ova kao i mnogo zlobnijih priča, sada se tamo negdje slavi kao 9. januar, nekome je to ponos i veličanje.
Ne ponovilo se!”
~
Photo
Robin Graubard
Robin Graubard
I may need your help. I tried many ways but couldn’t solve it, but after reading your article, I think you have a way to help me. I’m looking forward for your reply. Thanks.