U trenutku kada je čuo Daria Kordića kako iz pozicije moralne vertikale priča o Bogu i životu, Splićaninu Davidu Biliću pukao je film. Kino dvorana studentskog centra na zagrebačkoj Savi tog je utorka navečer bila dupkom puna. Publika je netremice slušala ispovijed bivšeg visokog dužnosnika Herceg Bosne o tome kako je u haaškoj ćeliji susreo Boga.
Negdje na pola puta između usporedbe Kordića sa Svetim Pavlom – usporedbe za kojom je posegnuo organizator ove neobične tribine, studentski kapelan don Damir Stojić – i spoznaje da Kordić niti jedanput nije spomenuo žrtve svoje politike, a ponajmanje izrazio kršćansko kajanje za djecu, žene i starce pobijene u Ahmićima, Bilić je krenuo u akciju.
S kolegama iz Radničke fronte i ostalim aktivistima prekinuo je Kordića povicima “ratni zločinac“
– Najgore je od svega što se jasno vidjelo da on nije Boga upoznao kroz pokajanje, nego je uvjeren da je Bog njega nagradio kroz njegovo mučeništvo. Tako sam ja shvatio to njjegovo predavanje – kaže u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju 25-godišnji David Bilić, jedan od organizatora upada lijevih aktivista na Kordićevu tribinu.
Bilić je rodom iz Splita, u mladosti se sa roditeljima preselio u Zagreb, gdje studira na četvrtoj godini diplomskog studija psihologije. Ne krije da Kordiću zamjera što priča o Bogu, a zaboravlja ljude za čije je likvidacije, prema presudi Haaškog suda za ratne zločine, upravo on odgovoran. Otkriva nam i kako je tekla čitava akcija.
– Sve je to bilo prilično ad hoc. Za Kordićevo predavanje saznali smo dva dana prije njegovog održavanja i zato se nismo uspjeli okupiti u većem broju. Nismo tu bili samo mi iz Radničke fronte, bilo je i “slobodnih strijelaca“. Skupili smo se, osmislili okvirne ideje, napravili postere i sprejem na plahtama nacrtali poruke. Jedna od njih i ona “Dario Koljač“, koju smi izvjesili na balkonu jednog od paviljona studentskog doma – priča nam Bilić.
Tijekom predavanja Davidova se skupina podijelila. Dio aktivista išlo je po domu lijepiti plakate, dok su ostali – a među njima je bio i David – iz prikrajka slušali Kordićevo predavanje.
– U jednom trenutku smo čuli tog Kordića kako priča iz pozicije moralne vertikale o Bogu i životu i spontano smo odlučili da uđemo unutra. Neka je njih bilo sto, morali smo Kordiću reći da je ratni zločinac. Netko mora reći da je neprihvatljivo da takav lik drži predavanja u sveučilišnom prostoru i to kao moralna vertikala – uvjerava nas Bilić.
Četvero aktivista utrčalo je unutra i prekinulo Kordićevo izlaganje povicima „ratni zločinac, ratni zločinac“.
Imali su dovoljno vremena i da razviju transparent na kojemu je pisalo „Dario Kordić – ratni zločinac“, no onda je uslijedio protuudar.
– Ubrzo se nekoliko njihovih sjurilo prema nama, mislio sam da će nas krenuti tući, ali su onda intervenirale njihove starješine. Shvatili su valjda da nije oportuno da nas tamo prebiju javno, obzirom da su u dvorani bili prisutni i mediji. Čuli smo kako ih smiruju „momci, momci, čekajte, čekajte, stanite stanite“ i oni su se povukli. Istrgali su nam taj transparent, naslušali smo se pokoje prijetnje i potom napustili dvoranu – opisuje te napete minute Bilić.
Ražalostilo ga je, kaže, što je u dvorani primjetio puno mladih ljudi, studenata i studentica.
– Neki su tome prisustvovali jer je oportuno biti uz Crkvu i HDZ-a, to dobro dođe u životu, ali dio ih stvarno vjeruje u te priče. To me malo rastužilo – priznaje nam Bilić. Iznenađen je i što je u organizaciju Kordićeve tribine bila uključena i Crkva.
– Kada sam zvao ljude da nam se pridruže, bilo je i onih koji nisu vjerovali da je don Stojić to organizirao. Misilili su da je riječ o prvoaprilskoj šali – ističe David.
Posljednjih se nekoliko godina aktivirao u Radničkoj fonti, njihov je vijećnik u jednom mjestom odboru, a bit će i na listi za EU izbore. Ne krije da je protiv kapitalizma, i da se u Radničkoj fronti našao upravo zbog njihovih čvrstih stavova o ovom pitanju.
– Radnička fronta nije samo kritična prema nekim elemntima kapitalizma, nego preispituje čitav njegov sustav. Socijalistička opcija naprosto je jedina politička opcija u kojoj sam se našao – zaključuje Bilić.