Greške se ponavljaju: Dino Konaković i slučaj Fadil Novalić
Poznata izreka „Nije majka klela sina što je kockao, nego što je išao da se vadi“ često nas podsjeća da ljudi često uđu u dublje probleme kada pokušavaju popraviti grešku nepromišljenim potezima. Dino Konaković je učinio upravo to. Njegova početna greška bila je “prodaja” Fadila Novalića Udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP). No, njegovo dodatno „dokazivanje“ Novalićeve krivice samo ga vodi u još veći problem.
Šta Konaković može dokazati čitanjem optužnice i presude koja se iz aviona vidi kao montirana? Najavio je da će štampati hiljade primjeraka presude i dijeliti ih narodu, izazvavši ogorčenje među Bošnjacima koji se osjećaju potlačeno.
Skupa pravda: Troškovi štampanja optužnice
Presuda protiv Novalića ima 413 stranica. Štampanje tog broja primjeraka nije nimalo jeftino. To najbolje znaju naši pisci koji muku muče da odštampaju knjigu od 150 stranica u tiražu od 300 primjeraka. Nijedan od njih ne može očekivati sredstva iz budžeta za kulturu, dok Konaković planira trošiti ogromne sume novca na nešto što se čini potpuno besmislenim.
Hoće li on zaista iz svog džepa izdvojiti pozamašnu sumu za dokazivanje krivice nekome ko je nevin osuđen? Pitanje koje mnogi postavljaju.
Jelka Miličević: Oslobođena odgovornosti, nagrađena novom pozicijom
Jedan od najjasnijih dokaza nevinosti Fadila Novalića jeste činjenica da je jedina osoba koja je oslobođena u ovom procesu bila federalna ministrica finansija Jelka Miličević. Ironično, ona je po funkciji bila nadređena Fahrudinu Solaku, koji je dobio šest godina zatvora, i zamjenica premijera Novalića, koji je dobio četiri godine. Bez njenog potpisa se nije moglo ništa.
Kako je moguće da je ona oslobođena, a tvrdila je na sudu da “nije znala” za nabavku respiratora? Još nevjerovatnije, ona je nedavno postavljena na novu poziciju – zamjenica direktora Agencije za bankarstvo! Osoba koja je tvrdila da ne zna šta potpisuje sada ponovo dobija odgovornu funkciju koja uključuje potpisivanje važnih dokumenata.
Izdvojeno mišljenje sudije Branka Perića: Ključni dokaz nevinosti?
Dovoljno je pogledati izdvojeno mišljenje čestitog sudije Branka Perića, koji je rizikovao svoj ugled i poziciju kako bi rekao istinu o ovom procesu. Zbog toga je doživio progon režima, ali njegova hrabrost daje dodatnu težinu argumentima da je Fadil Novalić nepravedno osuđen.
Politička korupcija i nepravedni procesi: Ko zapravo snosi odgovornost?
Autor ovog osvrta ne želi braniti Fadila Novalića. Smatrao je, kao i mnogi drugi, da proces nabavke respiratora nije trebao ići preko “ahbabskih” veza. Ipak, zbog ovih navedenih slučajeva i činjenica, uvjeren je da Fadil Novalić nije trebao biti osuđen. Ako je on trebao biti osuđen, onda je svakako trebala biti osuđena i Jelka Miličević.
Dino Konaković većinu svog političkog angažmana provodi na dokazivanju kriminala u stranci gdje je proveo dvije decenije i obračun sa SDA, za što je kažnjen već na lokalnim izborima 2024, ali očito nije naučio lekciju.
Unapređenje Miličevićke nakon oslobađajuće presude je čisti dokaz političke korupcije. Ova situacija ne samo da narušava povjerenje u pravosudni sistem, nego dodatno potvrđuje raširene probleme sa političkom odgovornošću i integritetom u našoj zemlji.
Piše, Muhamed Mahmutović, novinar i književnik