Prije nekoliko sedmica iz Banja Luke je stigla uznemirujuća vijest. Srđan Sušnica, lokalni politički analitičar i otvoreni kritičar Milorada Dodika i njegovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata, odlazi iz grada nakon što je njegova porodica dobila seriju poruka u kojima im se prijeti smrću. Nekoliko dana kasnije, Draško Stanivuković, opozicioni zastupnik u skupštini RS, također je najavio svoj privremeni odlazak iz RS nakon što su nepoznati napadači napali njegovo vozilo.
Ovim slučajevima prethodio je onaj Davora Dragičevića, oca ubijenog Davida Dragičevića, čija je tajanstvena i još nerazjašnjena smrt izazvala valove protesta u Banjoj Luci.
Otac Dragičević je preko noći napustio Banju Luku jer se bojao da bi mogao postati žrtva. Ni on nije prvi politički disident koji je pobjegao iz Banje Luke. Prije tri godine neovisni novinar slobodan Vasković morao je također na neko vrijeme nestati iz grada a godinu kasnije došao je na red i kolumnist Dragan Bursać, dobitnik Evropske novinarske nagrade za 2018. godinu, piše portal Balkan Insight.
Sve to nisu izolirani incidenti, niti su oni slučajne mete. Svima je zajedničko to što su otvoreni kritičari Milorada Dodika i njegovog režima. Dodik je trenutno predstavnik Srba u tročlanom predsjedništvu BiH u Sarajevu. Ali on ostaje neupitni gospodar i šef Republike Srpske. SNSD kao stranka, uključujući predsjednicu entiteta, Željku Cvijanović, ne čini ništa bez Dodikovog izričitog usmjeravanja i odobravanja.
Slično kao što je to slučaj u Rusiji s Vladimirom Putinom, gdje su likvidirani njegovi najveći kritičari opozicijski vođa Boris Nemtsov i novinarka Ana Politkovskaya ne bi bili likvidirani da nije postojala direktna naredba iz Kremlja, tako ni u Banjoj Luci nema sumnje ko dirigira prijetnjama i zastrašivanjima.
Treba biti jasan oko stanja demokracije u BiH u cjelini – to je u najboljem slučaju neliberalni ili hibridni režim i daleko od funkcionalne demokratije. Ono što se događa u RS-u je još gore. Tu je Dodik stvorio autoritarni režim unutar neliberalne države. Možda je samo pitanje vremena prije nego njegov režim, poput Putinovog, počne ubijati svoje protivnike. Upravo tako, postoje vjerodostojni razlozi za vjerovanje da su Davida Dragičevića ubili pripadnici MUP-a RS.
U međuvremenu, u decembru prošle godine, policija RS otvoreno je
pokazala spremnost da upotrijebi silu,čak i protiv djece i da razbije
mirne, legitimne proteste. Također treba podsjetiti da je režim otvoreno
povezan s najmanje dvije različite organizirane kriminalne /
ekstremističke grupe, “srpska čast” i ruski “noćni vukovi”.
Također
su počeli nabavljati alarmantne količine oružja i opreme za kontrolu
prosvjeda, dok istovremeno formiraju paralelne paravojne sigurnosne
strukture unutar entiteta. To nisu postupci vlade koja je demokratski
legitimna i spremna tolerirati kritiku. To su obilježja autoritarnog
režima – koji je prijetnja miru i sigurnosti Bosne kao države, zbog
secesionističkih tendencija i svih bosanskih građana u RS-u zbog sve
veće sklonosti nasilju.
S obzirom na to da nakon posljednjih općih izbora u Bosni Dodik i njegove kohorte nisu pretrpjeli nikakve institucionalne ili izborne posljedice unatoč otvorenom zastrašivanju i prijetnjama biračima, mogli bismo zaključiti da će se taj režim završiti na način na koji svi nedemokratski režimi završavaju – kroz masovnu mobilizaciju jedne ili druge strane.
Dodik to zna kao i bilo ko drugi. Zato je uložio u alate koji su mu potrebni da spriječi tu neizbježnost što je duže moguće. Njegov dan će sigurno doći, jer on nije važnija politička figura ni od Slobodana Miloševića, ni od Nikole Gruevskog u Makedoniji, kao ni od Viktora Janukoviča u Ukrajini. Taj dan će sigurno stići prije no što to mnogi očekuju.
Problem je što Dodik neće otići mirno. I ne može se ni izračunati koliko će još štete učiniti prije no što ga se svrgne. I ne može se reći koliko će štete on učiniti prije nego što ga napuste. To ostavlja svakoga u Bosni, uključujući i međunarodnu zajednicu, da u međuvremenu uradi važan posao.
Prije svega, osnovna demokratska prava svih građana u Bosni moraju biti zaštićena. Ako se ne mogu zajamčiti u RS-u, relevantne državne institucije u Sarajevu moraju raditi na utvrđivanju sigurnosti ciljanih ili na drugi način ugroženih pojedinaca i zajednica. Međunarodna zajednica, osobito SAD, Kanada, Japan, EU i ključne europske vlade (npr. Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedska, Italija) moraju se vjerodostojno obvezati na ove napore.
Moguće je da će trebati ponovno reakcija Ureda visokog predstavnika da koristi svoje tzv. “Bonske ovlasti” kako bi uklonio određene osobe iz javne službe. Od njih se također može tražiti da odobre azil pojedincima čija se sigurnost više ne može jamčiti u Bosni. I moraju, početi s pritiskom na Dodikov režim i ključne pojedince u njemu, s ciljanim sankcijama, zabranama putovanja i zamrzavanjem imovine. SAD su već poduzele prve korake u tom pogledu. Sada Evropljani moraju odigrati svoju ulogu.
To se mora dogoditi odmah. Ne može čekati. Bosna je previše nestabilna, njezine demokratske institucije već su u krizi, a njezini najotvoreniji i hrabri demokratski zagovornici previše ranjivi da bi čekali sve dok ne dobiju priliku pobjeći iz Banje Luke ili RS. Smrt Davida Dragičevića bio je zlokobni znak. To mora biti zadatak svih onih koji su posvećeni demokratiji i vladavini prava u BiH, prenosi Slobodna Bosna.