Jedan se, međutim, izdvaja kao najvažniji, a tiče se aktivacije Akcionog plana za članstvo u NATO-u (MAP).
Uoči sastanka koji je najavljivan kao ključni,17.aprila u zgradi Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović je prvi put nagovijestio da ovo pitanje možda i nije ultimativan uslov.
U najkraćem Izetbegović tvrdi da će se Milorad Dodik, ako dobije ono što traži, nastaviti ponašati dominantno, diktirati i dominira kroz cijeli mandat. A, ako ne dobije da će napravit će tešku krizu i zastoj u radu institucija BiH.
– Tad će izaći još agresivnije sa tvrdnjama da je BiH propali pokušaj međunarodne zajednice, da očigledno ne možemo živjeti zajedno, da se moramo podijeliti, itd. Bojim se da mu ovaj drugi scenario više odgovara, i da je njegov prevashodni cilj stvaranje krize i zastoja – rekao je Izetbegović Feni 16.aprila, zamoljen za komentar Dodikovih zahtjeva u odnosu na NATO put BiH i sastav budućeg Vijeća ministara.
Na dan sastanka upravo je na pitanju MAP-a došlo do nesporazuma.
– Zapelo je na aktivaciji MAP-a, to je momenat kada je Dodik završio današnju sesiju. Mi insistiramo na tome. Ne vidimo da je moguće imenovati mandatara koji će dovoditi u pitanje opredjeljenje BiH kada je u pitanju NATO, rekao je tada Izetbegović.
Na pitanje portal Klix, u intervjuu 24.aprila, hoće li SDA pristati na formiranje Vijeća ministara BiH bez MAP-a, Izetbegović odgovara:
– Pazite, to kako ćemo mi nešto uraditi i šta to znači ja vam danas neću reći, detalje vam neću govoriti, ali vam kažem bit će i Vijeće ministara i aktivacija Godišnjeg nacionalnog plana.
Govoreći o procesu formiranja vlasti na sinoćnjoj tribini Asocijacije žena SDA, Izetbegović poručuje da je uloga lidera SNSD-a Milorada Dodika prilično relaksirana jer u bilo kojoj situaciji on će biti na dobitku.
– Stvari postavlja tako da kaže da ili će mu se dati više nego mu pripada ili će biti kriza u BiH, a njemu odgovara oboje, kaže lider SDA.
Znači li Izetbegovićeva “bojazan“ od drugog scenarija, za koji tvrdi da Dodiku više odgovara, zapravo pripremanje javnosti za popuštanje pred pritiscima SNSD-a tek treba vidjeti. Ne treba zaboraviti i da su članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Šefik Džaferović još ranije u više navrata kazali kako je uslov za imenovanje Zorana Tegeltije NATO put.
– Iluzorno je očekivati da mi kao članovi Predsjedništva BiH, koje iza svojih leđa ima odluku koja nikada nije opozvana ili promijenjena, a tiče se NATO puta BiH i MAP-a, damo mandat osobi koja će unaprijed reći da neće to da realizuje. Nema ni logike da tako nastupimo, rekao je Komšić.
– Ne možete dati mandat nekome ko unaprijed kaže da neće poštovati zakone, odluke i usvojene politike, rekao je Džaferović.
S druge strane Milorad Dodik je rezolutan, od aktivacije MAP-a nema ništa.
Javnost sada opravdano špeklira sa dva moguća scenarija.
Prvi je da će ministarstvo odbrane, odnosno novi ministar predati Godišnji nacionalni plan (ANP) koji je uslov za aktivaciju MAP-a. No, postavlja se pitanje da li je takvo nešto uopće moguće. Jer ako jeste i ako se zna da je to Ministarstvo u raspodjeli pozicija pripalo bošnjačkoj strani onda nema ni jedne prepreke, niti potrebe za daljim odugovlačenjem formiranja Vijeća ministara BiH. Ipak, izglednije je da stvari nisu baš tako jednostavne te da će na koncu morati postojati odluka kompletnog Vijeća ministara. Na tu odluku posebnu će pažnju usmjeriti u sjedištu NATO-a, jer će to biti svojevrsni test za BiH i put u kojem ide u budućnosti.
Popuštanje pred Dodikovim zahtjevima, bez sumnje bi bilo i signal NATO-u da se probosanske snage nisu spremne izboriti sa ključnim izazovima na putu prema ovom Savezu, ali i direktnu kapitulaciju pred rastućim ruskim uticajem. Osim, ako taktika “popuštanje” ne budu prethidno dogovorena sa čelnicima NATO-a.
Poznato je i to da se u Briselu neblagonaklono gleda i na sve tiješnje veze bošnjačkog rukovodstva sa Turskom, što ne krije ni sam Izetbegović, i odabir ove države kao jednog od ključnih geostrateških partnera. Također, izbor Kine za strateškog partnera u energetskom sektoru bio je još jedan “prst u oko” Zapadu.
Sve navedeno je isključivo rezultat i politike Izetbegovića u proteklih osam godina mandata u Predsjedništvu BiH, kao što je činjenica da su u osam godina njegovog mandara Milorad Dodik i Dragan Čović postali nikad jači i nikad pogubniji po interese države Bosne i Hercegovine.
Nema sumnje da je Izetbegović svjestan situacije u kojoj se nalazi BiH, kao što je svjestan i da je najodgovorniji za stanje zbog kojeg priziva pomoć svih probosanskih stranaka ne libeći se i optužiti svakoga ko odbija saradnju s njim.
I to je politički legitimno, ali Izetbegović sada na smije dozvoliti da ga strah od tandema Dodik-Čović natjera na neracionalne i nerazumne poteze niti na popuštanje koje bi najviše štete donijelo Bosni i Hercegovini i njenim građanima.
face.ba