Proces usvajanja ljiljana kao državnog simbola Bosne i Hercegovine

Politička situacija u Bosni i Hercegovinu nastala početkom 90-tih godina iskazivala je i promjenu državnih simbola. Obzirom da je BiH postala nezavisna i suverena država, nastojalo se istaći obnovu bosanskohercegovačke državnosti koja je izgubljena 1463. godine kada je ona okupirana pod naletom moćne osmanske imperije. Shodno tome temelji za nove simbole su pronađeni iz perioda Kraljevine Bosne. Također, nova obilježja su trebala BiH staviti na kurs multietničkog jedinstva, gdje bi se zadovoljnim osjetili svi stanovnici BiH bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.

Već na zajedničkoj sjednici vijeća održanoj 27. februara 1991. godine Skupština SR BiH na prijedlog 86 poslanika donijela je Odluku da se pristupi promjeni Ustava SR BiH, te da se donese ustavni zakon o nazivu i državnim simbolima Republike BiH. Osnovana je i radna grupa a na poziv za učešće u kreiranju državnih simbola odazvali su se: iz Zemaljskog muzeja arheolog Hasan – Mirza Ćeman i historičar Tihomir Glavaš; iz Instituta za istoriju dr. Boris Nivelić; a za potrebe vizuelnog oblikovanja idealnog rješenja angažiran je samostalni dizajner Zvonimir Bebek. U timu je bio i dr. Enver Imamović, univerzitetski profesor.

Komisija je predložila da osnovna boja nove zastave bude svijetlo plava, koja simbolizira mir, blagostanje i zajedništvo – po uzoru na zastavu UN-a. Predloženo je da bude pravougaonog oblika, proporcija 5:3. Na sredini nove zastave stajao bi bosanski grb koji je kreiran na osnovu sačuvanih ostataka kraljevskih pečata i novaca. Ipak, najvažniji predmet za identifikaciju grba je poslužio plašt kralja Tvrtka I Kotromanića pronađen u Milama kod Visokog. Tada je određeno da novi državni simbol postane ljiljan, iz doba Kraljevine Bosne, pošto ne predstavlja niti jednu posebnu etničku skupinu u BiH. Novi simboli su poslani kulturnim društvima: Preporodu, Napretku, Prosvjeti i La Benevolenciji kako bi se dobile eventualne sugestije. U konačnici sva društva su pristala na rješenje, osim srpske Prosvjete koja je zahtjevala da sastavni dio nove zastave moraju činiti i srpska obilježja.

Početkom agresije obustavljen je rad na donošenju novih simbola iz razloga što se komisija raspala. Rad su samoinicijativno nastavili Enver Imamović i Zvonimir Bebek, koji su u narednih 40 dana izvršili “korekciju” novih simbola. Promijenjena je boja ruba štita grba iz srebrene u zlatnu, dok je osnovna boja zastave iz svijetlo plave prešla u bijelu. Rad je okončan početkom maja, nakon čega je Predsjedništvo R BiH na sjedinici od 4. maja 1992. godine (Uredba br. 02 – 011 – 343/92.) prihvatilo ponuđeno rješenje za grb i zastavu bez ikakvih primjedbi, čime su ti simboli postali zvanična državna obilježja. Ovi simboli su istaknuti 21. maja 1992. godine ispred zgrade UN-a u New Yorku, a Predsjedništvo je na sjednici od 1. avguta 1992. godine, pored državnih, prihvatilo i prijedlog armijskih obilježja.

Stvarni problemi su nastali tek nakon donošenja odluke o novim simbolima. Obzirom da je Sarajevo bilo pod ospadu, nije se moglo jednostavno doći do adekvatnog materijala od kojeg bi bile izrađene prve dvije zastave. U takvim uvjetima stupilo se u kontakt sa Salemom Maloćevićem, vlasnikom grafičkog ateljea “Linea”, koji je izradio prva obilježja nezavisne R BiH. Ubzro se zastava zavihorila i na zgradi Predsjedništva, gdje je stajala samo petnaestak dana. Naime, prilikom žestokog granatiranja navedenog objekta, stradala je i zastava na njemu, te je bila sva izrešetana i izbušena, a time i neupotrebljiva. Međutim, i kao takva je sačuvana te se danas nalazi u Historijskom muzeju BiH.

Zastava i grb sa ljiljanima uskoro su se našli i na pasošima, novčanicama, registarskim tablicama, ličnim kartama, vozačkim dozvolama, a ljiljan je svoje mjesto našao i na amblemima svih sportskih reprezentacija R BiH. Zastavom se mahalom u svim prilikama – svečanog i državnog karaktera, kao i u onim privatnog i lokalnog. Nažalost, kako je vrijeme odmicalo nove simbole su prihvatili isključivo Bošnjaci, uz manji broj Srba i Hrvata. Osim toga, za vrijeme agresije pojavili su se i brojni drugi simboli koji su predstavljali zaraćene strane. Hrvati su koristili stiliziranu šahovnicu, dok su Srbi svoje simbole potražili u heraldičkoj tradiciji srednjovjekovne srpske države.

Bosnae.info