Čim sam ga prvi put sreo – odmah sam se uvjerio u ono što su mi o njemu pričali.
Bilo je to u Mekki 2013. dok sam bio na Hadžu.
Dr. Hakija Kanurić je te godine bio zadužen za hadžije sa ex-Yu prostora u programu “Kraljevi gosti”.
Tih, blag, nenametljiv… Jedan skroz netipičan krajišnik, rekao bih. Svojim lijepim ahlakom je tih dana brzo pridobio simpatije hadzija iz naše grupe, inače najveće do tada u ovom programu.
A kad je na mene palo da ga zamolim za kratko obratćanje nekim savjetom – njegov odgovor nas je sviju iznenadio. Tu je u grupi – veli mi – naš poznati alim hfz.dr. Safvet Halilović. Ne priliči da se ja obraćam pored njega.
A onda je na Arefatu došao momenat da nam se kao zvanični šerijatski vodič obrati predavanjem. Njegov gest kojem sam tada svjedočio u prvom safu, jedna je od najljepših lekcija pokazivanja poštovanja prema učenom kojoj sam ikada prisustvovao.
Prišao je hafizu Safvetu Haliloviću koji je sjedio do mene. Obratio mu se takvim pohvalama, epitetima i riječima uvažavanja – koje ni prije a ni poslije toga nikada nisam čuo da ih neko upućuje nekom alimu. Rekao mu da je kako on ne želi vaziti u njegivom prisustvu te da je on – hafiz Safvet Halilović – najpreči da nas počasti predavanjem. Tako je i bilo.
Nakon njegovog povratka u BiH – nastojao sam se iskoristiti svakom prilikom kad bi boravio u Krajni da sjednem sa njim. I svaki put sam bio iznova oplemenjen njegovim prefinjenim moralom i plemenitošću.
P.S. U znak gnušanja na medijsku beskrupuloznost i besmislene reakcije nadležnih organa na zločin u Bosanskoj Krupi.
Preneseno sa Facebook profila Adisa Tucakovića