Piše: Jagoda Savić
Nedoličnu vezu između tužioca i sudskog vještaka najbolje možemo upoznati na primjeru djeteta koje je tri dana nakon vakcinacije palo u komu. Ovaj primer se desio ranije, ali sam ga odabrala jer mu je svaka stavka u potpunosti dokaziva.
1.) Istražna radnja: ljudski faktor
Na pitanje roditelja doktoru da objasni šta se desilo uvijek se dobije isti odgovor: „Ništa. Nakon vakcinacije dijete nikad ne umre od vakcine niti stekne trajno i teško neurološko oštećenje “. Tako kaže neuropedijatrijska struka u BiH. U medicinskom pravu, kako samo ime kaže, postoje dvije razgraničene cjeline, medicina i pravo. Tužilac nije dužan da poznaje medicinu i koristi se mišljenjem vještaka kad donosi svoje odluke. Međutim, tužilac treba da procijeni da li je vještak koji mu daje mišljenje korumpiran ili nije.
Npr. ta ista neuropedijatrijska struka je propustila da ocijeni i predoči tužiocu da li se kod stradalog djeteta desio tzv. loš odgovor organizma na vakcinaciju, što se dešava, nego nije smjela ništa o tome da kaže da se roditelji ne bi dosjetili da i ta mogućnost postoji. Zatim, struka je prećutala da transport na neodgovarajućoj temperaturi može promijeniti organoleptička svojstva vakcine. Osim toga, struka je prećutala da je i neadekvatno rukovanje vakcinom moglo uticati na nastalu štetu po zdravlje. Tako npr. u uputi pproizvođača je pisalo da se vakcina prije upotrebe treba dobro protresti, vjerovatno zato da se molekule konzervansa ne bi grupisale. Isto tako je bilo navedeno da kad se višedozno pakovanje otvori da se sav sadržaj trebao iskoristiti odmah nakon otvaranja, a ako šta ostane, da se taj ostatak baci, što znači da se ostatak tekućine nije smio čuvati do ujutro. Ne treba zaboraviti ni da se pokazalo da ta vakcina nije imala odgovarajuće standardne zatvarače bočica, čepove sa srebrnim krugom. Igla je u sadržaj iste tekućine vakcine ušla barem nekoliko puta, a test na prisutnost moguće unešene nečistoće nakon skidanja čepa sa bočice uopšte nije provjeravana. Obzirom da je uputa za upotrebu bila prevedena nakon početka vakcinacije, ne znamo da li je ljudski faktor, ovom i ostalim pobrojanim greškama Federalnog zavoda za javno zdravstvo , uticao na oštećenje zdravlja a ne vakcina. Zato se kao kišobran za sve ove opcije koristio argument da je vakcina imala ispravne papire prije izlaska iz fabrike..
Da li bi neuropedijatar za ovakvo falš mišljenje koje nije obuhvatilo sve relevatne faktore mogao biti strpan iza rešetaka? Član 348 Krivičnog zakona FBiH, davanje lažnog iskaza, za vještaka kaže:
- Ako je lažan iskaz dat u krivičnom postupku u Federaciji, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
- Ako su zbog krivičnog djela iz stava 3. ovog člana nastupile naročito teške posljedice za okrivljenika, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.
Međutim, postoji jedna velika prepreka zbog koje ovakav neuropedijatar nikad neće biti uhapšen. Razlog je sasvim jednostavan, ovog neuropedijatra je tužilac zaštitio da ne ode u zatvor nakon što se izjasnio pred tužilaštvom i nakon što nas je slagao pred šest televizijskih kamera, tako što nije skupio dokaze koji bi pokazali da je doktorov iskaz lažan. Tužilac je prihvatiomišljenje neuropedijatra na lijepe oči, odnosno bez ikakvih laboratorijskih dokaza u vidu kompjuterskog isprinta izvršenih laboratorijskih analiza.
2.) Istražna radnja: toksični efekti
Nakon ovog kočenja istrage saznali smo da u Parizu postoji laboratorija “Philippe Auguste” koja radi bio-markere, što je jedan sasvim nov način ispitivanja prisutnih teških metala u organizmu i njihovog toksičnog efekta koristeći uzorak urina.Ovaj bio-marker pokazuje stepen izlučivanja žive iz organizma i zove se urinarni porfirini. Kod stradalog dječaka dobijeni rezultat CP/UP je bio 21.4 dok se laboratorijske granične vrijednosti kreću u rasponu od 5- 9. Zato je opis rezultata bio „značajan toksični efekat žive na fiziologiju organizma“. Inače, nivo žive u krvi i urinu se na drugi način radi primjenom tzv. hladno vaporizirajuće atomske fluorescentne spektrofotometrije (CVAFS).
Ovakav laboratorijski nalaz je bio dovoljan pokretač ponovnog otvaranja istrage po članu 121 Zakona o krivičnom postupku FBiH koji predviđa toksikološka ispitivanja. Postupajući tužilac je za neku dnevnu novinu pojasnio: “Savićeva traži ponovno pokretanje istrage zbog navodnog postojanja žive kod neke djece čiji je urin poslat na vještačenje i analizu u Pariz. Ona je nama dostavila četiri, pet nalaza gdje je, navodno, u organizmu utvrđeno postojanje povećane koncentracije žive. Međutim, u laboratorijskim nalazima se ne spominje da je uzrok bolesti vakcina DTPr, nego se samo u nalazu konstatuje da neko ima živu, neko olovo…“
Ostaje otvoreno pitanje kako jednom ovakvom tužiocu objasniti notornu činjenicu da svaka laboratorija vrši samo analizu uzorka koji je poslat i samo pokazuje da li se nađene količine ispitivane supstance kreću u okviru referentnih vrijednosti ili ih ima više ili manje od očekivanog. O rezultatu laboratorijskog nalaza „značajan toksični efekat žive na fiziologiju organizma“ se trebao izjasniti toksikolog ali tužilac nije naredio izjašnjenje. Pošto toksikologa u FBiH tada nije bilo, predložili smo jednog uglednog profesora iz Beograda, ali ga tužilac nije želio uzeti.
Možda da tužioca ipak ostavimo u njegovom uvjerenju da vakcine nikad ne mogu proizvesti toksičan efekat jer ponekad suočavanje oprečnih činjenica izazove samo konfuziju ali ne i prosvjetljenje.
Tužiočevo zadržavanje ispitivanja toksičnog efekta će trajati sve dok neko oštećen ne postane dovoljno navalentan da tužioca prisili da poduzme neku istražnu radnju. Mi smo se obratili tadašnjem visokom predstavniku Valentinu Incku sa molbom da pomogne se zaplijenjene bočice pošalju u laboratoriju na analizu i tri puta molbom tadašnjem šefu odjela za organizovani kriminal Tužilaštva BiH Drew Engelu , ali nam nijedan od njih nije htio pomoći.
U to vrijeme smo posebno bili razočarani profesorom M. Š. (ime poznato redakciji) sa Farmaceutskog fakulteta, pa smo mu uputili pismo u kom je, između ostalog, pisalo:
“…Ovom prilikom od Vas ne očekujemo nikakvu pomoć. Samo želimo izraziti naše žaljenje zbog Vašeg nedopustivog i neoprostivog ćutanja o potrebi toksikološke analize bočica radi utvrđivanja istine jer smo postupajućeg tužioca godinama morali ubjeđivati da se takva analiza treba raditi, a da ste se Vi oglasili razvoj događaja bi bio sasvim drugačiji. Iz tog razloga Vam ovaj dopis dostavljamo isključivo zato da se suočite sa Vašom savjesti.Naše udruženje takođe nema namjeru da protiv Vas poduzima nikakve sankcije. Razlog tome je što vjerujemo u moć roditeljske suze.“
3.) Istražna radnja: laboratorijska analiza bočice
Tačnije rečeno, tužioce treba bagerom tjerat’ da izdaju nalog o zaplijeni bočica i da ih pošalju u laboratoriju jer sami to nikad ne bi uradili. A i kad ih pošalju, one ne stignu na odredište. Pa čak i kad stignu na odredište, obrade se polovično, a nalaz se prihvati kao da je urađena cijela analiza.
Nakon padanja malog dječaka u komu, zaplijenjeno je nekoliko bočica i ostavljeno u frižider Odjela za forenziku MUP-a KS. Punih jedanaest godina smo čekali da se pošalju u laboratoriju. Na naš zahtjev poslate su u laboratoriju u Austriju, na osnovu konsultacije sa jednim toksikolom izvan BiH. Nakon toga je austrijsko ministarstvo pravde, organ za prepisku između strane laboratorije i našeg tužioca, 21.03.2012 godine obavijestilo kantonalno tužilaštvo u Sarajevu da je stigao nalog za vršenje analize ali da bočice nisu stigle!
Da bismo shvatili ovaj dio teksta treba da se sjetimo da limuntus štiti domaći džem od kvarenja i da po istom principu konzervans štiti vakcine od gljivica i bakterija. U vakcinama prethodnih generacija još od 1935. godine se kao konzervans koristio tiomersal. Agencije za javno zdravstvo, Američka pedijatrijska akademija i proizvođači vakcina su tvrdili da nema dokaza o šteti uzrokovanoj malim dozama timerosala u vakcinama, osim manjih reakcija poput crvenila i otoka na mjestu injekcije. Međutim, u julu 1999. godine su, sakrivajući da su motivisani prijavama za oštećenje zdravlja djece nakon vakcinacije, zahtijevali da timerosal treba smanjiti ili eliminisati u vakcinama kao mjeru predostrožnosti.
Tiomersal nije zastarjela tema. Postoji dosta vakcina novije generacije koje koriste nove vrste konzervansa ili ih čak prave bez njega, ali kad su nam uvaljivali donacije vakcina „šlj“ kategorije, u njima je po pravilu uvijek bio tiomersal. Dugo sam čuvala isječak iz novina u kom je Ranko Škrbić, nekadašnji ministar zdravstva Republike Srpske i profesor na Farmaceutskom fakultetu u Banja Luci, u to vrijeme tvrdio da vakcine bez tiomersala ne postoje. Mogao je ministar da tvrdi šta god hoće, ali pet godina prije njegove izjave, Glaxo Smith Kline je za svoje DTPr vakcine umjesto tiomersala kao konzervans koristio 2-phenoxy-ethanol, a koristili su se i fenol i benzetonij hlorid.
Neuropedijatar je roditelju pokušao poturiti ribu kao krivca za stečeno oštećenje zdravlja jer u njoj ima puno metil žive kako bi konzervans iz vakcine ostao bez krivice. Roditelj je odgovorio: Nisam ja tebi, Smajo, doveo dijete u bolnicu nakon što je jelo ribu nego nakon što se vakcinisalo.
Pošto među čitaocima vjerovatno ima malo hemijskog obrazovanja, dugujem objašnjenje da je konzervans prethodnih generacija vakcina sadržavao tzv. etil živu dugog i nerazumljivog imena sodium ethyl mercurythiosalicylate C2H5Hg+ koja je neškodljiva. Nakon što se dijete vakciniše , etil živa se u roku od sedam dana izbaci iz bebinog organizma. Problem nastaje samo onda kada se etil živa ne izbaci iz organizma već se zadrži unutra. Tada se akumulira i ponekad se pretvara u metil živu, [CH3Hg]+ poprima toksična svojstva i djeluje kao pravi neuro-toksin, trovanjem dječijeg nervnog sistema, posebno mozga. Ono što treba da zapamtimo je da se neškodljiva supstanca pretvara u vrlo škodljivu. Etil živa iz vakcine bi se iz organizma malog djeteta trebala izlučiti u roku od 7 dana a metil živa iz ribe u deset puta dužem roku od 77 dana.
Tužilac je nalogom od 12.12. 2011 godine zatražio od austrijske laboratorije, koju sam predložila ja prihvativši mišljenje jednog vještaka iz inostranstva, da izvrši analizu omjera etil i metil žive u tekućini vakcine. Njihov međusobni odnos bi pokazao uzroke toksiciteta. Laboratorija je obavijestila tužioca da je hemijska analiza bočica urađena ali da bi za dodatne analize koje je tužilac naredio trebalo platiti još dodatnih 3000 eura. Laboratorija je faktički odgovorila na tužiočevu naredbu, tačka 5, u kojoj je tužilac tražio da se utvrdi omjer etil i metil žive u bočici. Tužilac K. (ime također poznato redakciji) je ovako urađenu polovičnu analizu, hemijsku bez toksikološke, prihvatio kao validan dokaz da vakcina nije bila uzrok oštećenja zdravlja tog djeteta. Tačnije rečeno, tužilac je informaciju o količini žive kojoj je nedostajala informacija o toksičnosti, proglasio kompletiranom analizom i tu se zaustavio.
4.) Istražna radnja: mišljenje toksikologa
Sudski vještak toksikolog bi bio jedini relevantan da kaže svoje mišljenje o uzrocima oštećenja zdravlja djeteta nakon vakcinacije . Umjesto njega, o bolesti su se izjašnjavali infektolog, pedijatar , hematolog i patolog ( a dijete, Bog dao, živo). Nakon nekih naših insistiranja, tužilac je zatražio mišljenje od biohemičara, iako na istom fakultetu ima toksikolog. Pa i kad mu je biohemičar dao toksikološko objašnjenje, uloživši impresivan istraživački trud, tužiac se oglušio o njegovo stručno mišljenje. Naime, šef katedre za biohemiju Farmaceutskog fakulteta prof. A. Č. (ime poznato redakciji), je u svom mišljenju istakla da jedan urađeni nalaz žive (biomarker) nije dovoljno validan dokaz o prisustvu žive. Iz tog razloga se prof. A.Č. potrudila da detaljno ispita testove za dokazivanje žive u organizmu i predložila još osam drugih pretraga kako bi se utvrdilo faktičko stanje, ali ovu sugestiju stručnog lica tužilac K. nije prihvatio.
5.) Istražna radnja: gramaža toksične materije
Prof. Č. je, dajući mišljenje tužiocu, takođe uočila da može doći do prekoračenja srednje dnevne doze žive zbog nepravilnog razmaka između vakcina. Nažalost, ni ovu opasnost po zdravlje djece od tužilac nikad nije ispitao i time je izbjegao da odgovornost za pogrešan kalendar vakcinacije pripiše Federalnom zavodu za javno zdravstvo. Američka agencija za zaštitu okoliša je 1997. godine zauzela stav da se u organizam ne bi smjelo dnevno unositi više od 0.1 µg žive po kilogramu težine djeteta.
Vakcina protiv difterije, velikog kašlja, tetanusa i poliomijelitisa se novorođenčadima daje u tri doze počevši od 2. mjeseca, zatim od 4. mjeseca, 6. mjeseca, a zatim slijedi revakcinacija. Svaka doza sadrži 50 mikrograma žive, što znači da su stradalom dijetetu prije stradanja u organizam unijeli 150 mikrograma žive i da je organizam reagovao na revakcinu, kada se u organizam ubrizgavanjem u mišićno tkivo bebe unijela doza od 200 mikrograma. Na ova četiri antigena se sada pridodaje i antigen haemophilus influenzae b.
6.) Istražna radnja: obim i težina štete
Obim i težina nastale štete vrlo varijabilni pojmovi. Kad se izlije rijeka zbog obilne kiše, napiše se izvještaj: Bila je poplava, uništeno je 167 kuća i 93 automobila. Kad dođe loša serija vakcina, ili kad se njome loše rukuje, ne piše se nikakav izvještaj pa nikad ne znamo koliko je djece stradalo.
Tužioci očekuju da podnosilac tužbe prikuplja dokaze za koje postoji zabrana pristupa informaciji i koji se mogu nabaviti samo uz tužilački nalog. Ovo se odnosi na dokaze iz medicinske dokumentacije koje štiti Zakon o zdravstvenoj zaštiti ili stanja na bankovnim računima, a koje štiti Zakon o bankama. Umjesto da izdaju tužilački nalog i utvrde činjenice, tužioci utvrde da nema dovoljno dokaza da je počinjeno krivično djelo.
U toj spornoj DTPr vakcinaciji sam podneskom od 12.07.2004 tražila da se ustanove obim i težina posledica. Jedini način da se ispita moguća šteta je bila zaplijena knjiga protokola Pedijatrijske klinike Koševo, i ,ako su se vodile zasebno , i sa Opšte pedijatrije, Dječije intenzivne njege, Dječije infektivne klinike, CUM-a i Službe hitne pomoći jer su to jedini objektivni materijali dokazi. Ako ovi podaci nisu bili centralizovani već držani odvojeno, iste informacije su trebale biti prikupljene na Opštoj pedijatriji, odjeljenju dječije intenzivne njege, odjeljenju za dječije zarazne bolesti, odjeljenju bolničke hitne pomoći i službi Hitne pomoći grada.
Postupajući tužilac S. K. nikada nije izdao naredbu da se izuzmu knjige protokola čime je spriječio dokazivanje o broju djece čiji su roditelji u to vrijeme tražili medicinsku intervenciju nakon vakcinacije. Tužiteljica B.A., koja je odgovorila roditelju stradalog djeteta, je navela „da nije bilo nus pojava prilikom davanja vakcine, zbog čega su iznijeti stavovi Jagode Savić ocijenjeni kao neosnovani i stručno neutemeljeni.“ (str. 2) i ponovo „ i nije postojala postvakcionalna reakcija kod velikog broja djece“ (str.6). Tužiteljica B.A. je ovo mišljenje dala bez činjeničnog uporišta jer nije imala podatak koliko roditelja je zatražilo ljekarsku pomoć nakon vakcinacije i za svoju tvrdnju nije imala nikakav materijalni dokaz jer se tužilac Kreštalica nije potrudio da ga pribavi. Umjesto da insistira da se po upisnim knjigama prikupe dokazi o broju djece koji su nedostajali, tužiteljica B.A. je ovo neprikupljanje dokaza o broju vakcinacijskih reakcija lažno proglasila za medicinsku istinu.
7.) Istražna radnja: sprečavanje dokazivanja
U istragi o ovim bočicama DTPr vakcine je cijela istraga vođena nakaradno i bez jasne ideje o načinu dokazivanja krivice. Kako se može okvalifikovati rad postupajućeg tužioca? Najprije bismo se trebali prisjetiti člana 349., sprečavanje dokazivanja, koje kaže:
- Ko s ciljem da spriječi ili znatno oteža dokazivanje u sudskom, prekršajnom, upravnom ili disciplinskom postupku u Federaciji sakrije, ošteti, uništi ili učini neupotrebljivim tuđi predmet ili ispravu koja služi dokazivanju, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
8.) Istražna radnja: rezime dokaza
Šta je sve tužilac K. učinio neupotrebljivim? Analiza stepena čistoće vakcine je ostao neupotrebljiv dokaz jer nije rađen prije dekompozicije tekućine. Odnos etil i metil žive u bočici vakcine, količinu žive u dječijem organizmu, broj stradale djece, netraženjem mišljenja toksikologa, slanjem na mišljenje biohemičaru umjesto toksikologa, koji je radio na istom fakultetu, greške Federalnog zavoda za javno zdravstvo u vezi sa prijevodom upute za rukovanje vakcinom, što je izazvalo grupisanje molekula žive bez tresenja bočice, eventualno korištenje tekućine koja se trebala baciti sutradan, eventualno sekundarno zagađenje tekućine vakcine čestim ulaskom igle, čuvanje na neodgovarajućoj temperaturi, pogrešan kalendar vakcinacije, kumulativni efekat žive i prekoračenje srednje dnevne doze žive su ostali sakriveni dokazi, a za sve njih odgovornost za grešku snosi Federalni zavod za javno zdravstvo.