Vrijeme od zadnjih izbora bespovratno teče. Svaki dan smo bogatiji za više informacija ali smo i svaki dan zbunjeniji u odnosu na onaj prethodni. Mnogi učesnici procesa kreiranja novog političkog mozaika u Bosni i Hercegovini imaju pravo na veliko (ne)zadovoljstvo. Jedni se upiru da pokažu kako je novi bosanskohercegovački politički mozaik originalno djelo, potentno da postane remek djelo nove bosanske političke zbilje.
Drugih osam se upiru da taj mozaik o(p)stane samo u dijelu kojim su ovi prvi uglavnom vladali. Iz ovoga proizilazi da se jedni ipak politički razvijaju a drugi su odlučili da prestanu da se razvijaju, jer za Miloga Boga, sad oni trebaju da vladaju „utabanim stazama revolucije“. Ovih drugih osam svojim izjavama i djelima ne dokazuju da su potpuno dorasli situaciji jer pored svega bitnog, prepuštaju se da ih groznica vlasti trese i da ne vide „šumu od drveta“. Ovih osam ne pokazuju kapacitet da spoznaju potencijal novog političkog mozaika kojeg su i sami dijelom kreirali. Ne sam Safete se odnosi na njih osam! Možda se radi o uskogrudnosti, slijepilu, ograničenoj odogovornosti ili možda čak kukavičluku da se napokon sudbina preuzme u svoje ruke.
Ništa novo unatoč pompeznim najavama osam glava za potrebnim promjenama. Lokalnim društvima sa ograničenom odgovornošću predvođenim HNS-om i SNSD-om sad se pridružilo i sarajevsko dioničarsko društvo „Osmanče“. Prihvatajući da se redukuju na družinu sa ograničenom odgovornošću, bacaju sebe i plemenitu ideju u „dnevnopolitičku kaljugu“. Propuštaju da uzdignu sasvim novo i suštinsko drugačije bosanskohercegovačko političko zdanje na Balkanu. Kad smo pomislili da se situacija razvija u pravcu nastanka novog bosanskohercegovačkog dioničarskog društva, opet onaj „balkanoidni“ mentalitet lokalne malograđanštine ispliva i pokaže nam se u punom svjetlu.
Pogledamo se i spoznamo da nismo za više od društva sa ograničenom odgovornošću. Sad kad je vrijeme i kada se otvorio prostor da se napravi društvo inkluzije i jednakih šansi, razdrma učmala etničko-lokalna dogma i struktura naše političke igre, samo ponovo spoznamo da mi izgleda nismo uopšte ni dorasli kreativnom stvaranju sopstvene zbilje. Nažalost, nažalost… Izgleda da bosanski političari ne znaju, nit´ vide dalje od svoje čaršije…sarajevske, banjalučke, mostarske, konjičke… Koji politički patuljak moraš biti da sad ne vidiš priliku da ovo napaćeno društvo, elegantno, sa dvije trećine svoje snage i demokratskim metodama, rasteretiš etno-političkog naboja, podigneš ljestvicu i kvalitet nove priče u ovoj bosanskoj političkoj kaljugi gdje se „igra na male“.
Pa kako ćete nas povesti pod zvijezde kad ste vi tako malehni!? Pa jeste li svjesni da bez dubokih korijena nema ni snažnog bosanskog stabla koje štiti da nas vjetrovi ne oduvaju? Pa zar stablo ne hrani svoje grane i nosi ih da bi se plodovi raznoliki zametnuli. Umjesto ukorijenjenog stabla birate da budete samo jedna od grana! Slagali ste ovo društvo sa svojom pričom o inkluzivnoj Bosni i Hercegovini.
Sada kad je raspodjela glasova potentna da se napravi dioničarsko društvo i da se centralni i većinski paket tih državnih dionica dodijeli građanima koji srcem i dušom ovu državu smatraju svojom maticom, spoznajemo gorku istinu da su neki ipak manje jednaki u tom vašem inkluzivnom društvu. Umjesto da u svojoj državi sada podignete glavu i ispravite kičmu ovom napaćenom narodu, birate podanički mentalitet i opciju da budemo Ostali u svojoj zemlji. Je li moguće da samo toliko zakržljali u svom lokalno-kantonalnom mentalitetu? Na ovakvoj vjetrometini i u ovim trenucima kad rijeke ludila ponovo bujaju, Bošnjo bira da se bavi lokalnom politikom. Osam glava nije ponudilo ništa drugačije. Trenutna djela potvrđuju da osam različitih glava ustvari nije ništa osmislilo osim što su pokazali koliko su samo „vlastoločni“.