U Bosni i Hercegovini, kao brdovitoj i planinskoj zemlji te relativno slabo naseljenoj, sa rijetkim putevima i komunikacijskim vezama, veoma teško se razvijala trgovina, koja je uvijek bila glavni činilac u razvoju zanatstva. U antičkom periodu zanatstvo se razvijalo pomoću primitivnih predmeta, i to uglavnom za vlastite potreba, tako da nikada nije imalo puno izražaja.
U početku se gledalo samo na učinkovitost predmeta koji su izrađivani, dok se tek kasnije pazi na estetsku stranu predmeta, tako da se pojavljuju i prvi domaći motivi i ornamenti. U srednjem vijeku bosansko zanatstvo se razvija pod velikim utjecajem rimske, grčke i starokršćanske kulture, a od XV stoljeća, i dolaska Osmanlija, i arapske.
Umjetno zanatstvo se može podijeliti u tri grupe: domaće ili kućno, narodno kojim su se bavili seljaci i obrtno kojim su se bavile zanatlije po gradovima. Vez na platnu i tkanje platna i ćilima najčešće su bili domaći. Vez je postao tradicija u gotovo svim krajevima Bosne i Hercegovine.
Svaka majka je u ranoj mladosti upućivala svoju kćerku na ovaj zanat, kako bi naučila da tka, plete i veze. Najobilnije vezove nalazimo u Bosanskoj krajini. Povodeći se svojim idejama, vezlija daje nebrojeno obilje ornamenata i motiva. Narodni umjetni zanati su rašireni po svim krajevima BiH. Glavna im je odlika u obilju oblika, geometrijskih i ostalih biljnih ornamenata.
Ćilimarstvo je bilo naročito razvijeno u Bosanskoj krajini, naročito u Bosanskom Petrovcu, a zatim u Jelaču kod Foče, Prozoru i Gacku. Da bi se unaprijedila radinost ovog zanata u Sarajevu se 1888. godine otvara Ćilimarska škola, koja je kasnije pretvorena u industrijsku zonu sa filijalama u Travniku i Kreševu. Narodni drvorez se najviše radio u zapadnoj Bosni, kod Kupresa i Livna.
Obično se ukrašavalo kućno posuđe, bešike, preslice, ploske, gusle, svirala i drugi predmeti. Lončarstvo je posebo bilo razvijeno u Kreševu i Kiseljaku. Glazure posuđa su uvijek bile zelene ili žute boje, a očitovale su se jednostavnošću. Duborezbarstvo je jedan od najstarijih zanata čije podatke imamo, a najviše se izrađivalo posuđe, namještaj, muzički instrumenti i dr. potrebni predmeti.
Zanat je bio zastupljen u gotovo svim krajevima BiH. Još za vrijeme srednjovjekovne Bosne graditelji su duborezom šarali i ukrašavali kuće bosanske vlastele: vrata, prozore, strop, a naročito srednji dio koji zovu “ortaluk”, police i ostala udubljenja, te kućni namještaj koji je bio nepokretan. Sarajevo je bilo čuveno po svojim kujundžijama i zlatarima. Livno je bilo poznato po vezu na drvetu sa olovnom i srebrenom žicom, tzv. inkrustracijom.