Odlaskom akademika Durakovića otišla je i socijaldemokratija iz Bosne i Hercegovine.
Akademik prof.dr. Nijaz Duraković, borac za Bosnu i Hercegovinu kada mnogi drugi to nisu bili!
Danas je jedanaest godina od smrti Nijaza Durakovića, rođenog 1. januara 1949. godine u Stocu.
U svome Stocu stekao je osnovno i srednje obrazovanje, a zatim se zaputio na studij sociologije koji uspješno završava 1971. godine.
Po okončanju diplomskog studija upisuje magistarski koji privodi kraju 1975. godine. Njegovoj bogatoj biografiji dodati ćemo i doktorat iz 1979. godine na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, gdje je u tom vremenu bio i asistent.
Duraković je vanredni profesor postao 1984. godine, a od 1986. godine bio je redovni profesor na predmetima „Uporedni politički sistemi“ i „Međunarodni odnosi“. Objavio je 16 knjiga i preko 200 studija i istraživačkih radova.
Savezu komunista Jugoslavije pristupio je 1967. godine, a u periodu od 1988. do 1991. godine bio je član predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije.
Bio je i predsjednik Saveza komunista Bosne i Hercegovine (BiH) – Stranke demokratskih promjena od 1987. do 1992. godine. Na ratnom kongresu, 27. decembra 1992. godine, Duraković je formirao novu stranku za koju je napisao program, davši joj ime Socijaldemokratska partija (SDP).
Od 1992. do 1996. godine bio je član ratnog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Tokom 1994. godine je bio predsjednik Državne komisije za ispitivanje zakonitosti u radu Republičkog MUP-a.
Predsjednik SDP-a bio je do 1997. godine kada tu funkciju preuzima Zlatko Lagumdžija. Od tada do 2002. godine je bio član Glavnog odbora i Predsjedništva Stranke.
Na Općim izborima 1998. godine, kao kandidat SDP-a bio je izabran na mjesto zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije (FBiH).
Na Općim izborima 2000. godine nije se kandidovao, ali je dvije godine kasnije bio nosilac združene liste Stranke za BiH za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH.
Tada je još zvanično bio član SDP-a, a izabran je sa 15.176 glasova, a odmah nakon izbora, u oktobru 2002. godine, Duraković na kongresu SDP-a daje ostavku na rukovodstvo i članstvo u ovoj stranci.
Do 2006. godine bio je poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. U 2006. godini pristupio je Socijaldemokratskoj uniji (SDU)
Na općim izborima te 2006. godine bio je nosilac liste koalicije Patriotski blok BOSS – SDU za Predstavnički dom Parlamenta FBiH. Izabran je direktno sa 3.678 glasova. U decembru 2007. godine izabran je za člana Predsjedništva SDU-a.
Za njega se može reći kako je bio možda jedan od rijetkih moralnih i principijelnih političara.
Čovjek iz naroda prije nego političar, čovjek koji nije bio sujetan, prizeman, sa svim svojim manama i vrlinama, ljudi su ga cijenili ponajviše zbog njegove direktnosti i usmjerenosti, ostao je do smrti vjeran svojoj ideji, pa i po cjenu da napusti svoje čedo – SDP, jer njegovo čedo više nije bilo onakvo kakvim ga je on želio napraviti.
Njegovao je i prakticirao ono što se zove demokratijom, ali sa velikim udjelom socijalnog modela, zagovarao otvoreno društvo koje počiva na pravdi bez negiranja nacionalne svijesti, plijenio je svojim preuzimanjem odgovornosti ali nije se ustručavao čuti i prihvatiti mišljenje i stavove drugih.
Njegovim odlaskom i SDP je prestala biti stranka bazirana na socijaldemokratskim principima sa fokusom na čovjeku, postala je klasična liberalna stranka kojoj niti baza niti fokus nisu čovjek nego kadrovi stranke, ispostaviti će se da je takva politika SDP otuđila od ljudi a istovremeno od SDP-a napravila od državotvorne jednu političku opciju koja opstaje samo i isključivo na entuzijazmu i podršci ljudi koji vjeruju u ideju građanskog sistema i države, nikako na dobroj strategiji stranke ili angažmanu kadrova za opšte dobro, na način na koji je to činio Nijaz.
Dženaza akademika Durakovića
Onog dana kada je rahmetli Nijaz Duraković podnio neopozivu ostavku na sve funkcije unutar SDP-a Bosne i i Hercegovine, umrla je u svom kapacitetu i punom smislu socijaldemokratija u našoj domovini.
Onog dana kada je rahmetli Alija Izetbegović preselio na bolji svijet umrlo je na neki način jedinstvo bošnjačkog demokratskog zajedništva i puhanja u isto jedro.
Bez ikakve namjere da poredim ova dva insana, ovdje govorim o idejama koje su zastupali, promovisali i čiji su u punom smislu bili reprezenti. Tadašnjoj SDA kao najvećoj stranci kod Bošnjaka, bila je neophodna SDP kao kvalitetan korektivni faktor.
Danas, nažalost sunovratom ove dvije političke opcije, imamo pregršt “novih” proizašlih okrnjivanjem navedenih, i koje nemaju niti ideju niti ideologiju, jednostavno imaju težnju da budu vlast – po svaku cijenu, u svakom obliku i sa svakim ko im za to pruži priliku. I ne bi bile toliki problem ni te političke opcije, da u toj borbi za vlast ne uzmu saveznike u opcijama koje otvoreno rade protiv ove zemlje proizašlim iz otvorenog rada eksternih a nerijetko i internih činbenika.
Jedanaest je godina kako rahmetli Nijaza nema na ovom svijetu, mnoge njegove “partijske” kolege neće ga se sjetiti spomenuti sem usput i populistički, jer i tamo pušu neki drugi vjetrovi.
Neka ti je rahmet druže Nijaze.
Ljudi njegovog kalibra danas nedostaju našoj političkoj sceni!
