Piše: Jagoda Savić
Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu je nakon objave tužilačke odluke o prijavi za PCR testove zaprimilo moj mejl sa linkom objavljenog teksta na portalu „Senzor.ba“ o odluci tužioca Nermina Keranovića o obustavi istrage. Tekst je bio pisan u formi kritike rada Kantonalnog tužilaštva i ni u jednoj rečenici nije sadržavao naslov „Kantonalno tužilaštvo“ niti adresu Radićeva 1, jer nije ni bilo adresirano na ovu ustanovu. Zatim, tekst ni u jednoj rečenici nije sadržavao niti predmet „žalba na donešenu odluku“, kao ni „zahtjev da žalbu razmotri drugostepeni organ“ i ni iz jedne rečenice nije bilo vidljivo da bi trebala ići u ikakav žalbeni postupak.
Glavna tužiteljica Sabina Sarajlija je tekst na Internetu samoinicijativno proglasila za žalbu na odluku tužioca, provela žalbeni postupak bez da je to iko od nje tražio i donijela odluku da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Pri tom je navela da je „Prijava podnešena dana 12.03.2021 godine u stanju globalne pandemije i okolnostima u kojima je građanstvo Kantona bilo izloženo najvećem pandemijskom udaru sa povećanim brojem zaraza i smrtnosti, a što cijeni kao općepoznatom činjenicom koju ne treba posebno dokazivati.“
Rastužim se kad vidim tužioca koji vjeruje i ne provjerava. Takvo intelektualno sljepilo je najopasniji razarajući faktor u našem pravosuđu. Sada ćemo vidjeti kako funkcioniše odnos između vjerovanja i provjeravanja na primjerima iz spornog sudskog spisa, odnosno šta se dešavalo u glavi Sabine Sarajlije. Prije nego što počnemo analizu, napominjem da je dvadesetogodišnji konflikt između mene i kantonalnog tužilaštva u Sarajevu u svakom predmetu bio zasnovan na suprotstavljenim stručnim mišljenjima. Tužioci su tvrdili da u našim prijavama nije bilo krivičnog djela , a mi smo tvrdili da su krivična djela protiv zdravlja ljudi nanošenjem teških tjelesnih ozljeda najčešće neurološkog porijekla i smrti prikrivana lažnim iskazima doktora, koji su davanjem lažnih izjava činili krivična djela. Za svaku prijavu smo tražili da se zatraži i mišljenje nekog stranog stručnjaka ili izradu laboratorijskih analiza u inostranstvu koji bi pobili lažne iskaze naših „medicinskih eksperata“ i dokazali krivično djelo. Međutim, tužioci nikada nisu sprovodili dokazni postupak konsultujući strane medicinske stručnjake niti su slali uzorke na analizu u inostranstvo. U zadnjih dvadeset godina je rađena samo jedna hemijska analiza koja je obrađena polovično, jer nije sadržavala toksikološke parametre. Tužioci su se držali tvrdnji naših korumpiranih doktora kao pijan plota i ta njihova ćoravost je sakrivala materijalne činjenice.
Glavna tužiteljica Sabina Sarajlija je napisala da je napravila uvid u sudski spis. Zato ćemo vidjeti da li kod Sabine Sarajlije funkcioniše kognitivna obrada informacija kojim bi bila u stanju da razumije tužilački spis u smislu počinjenih prevara. Pojam kognitivna obrada informacija je misaona aktivnost koja se fokusira na prijem informacija iz vana putem nekog od naših čulnih organa. Zatim, proučava put koji unešene informacije pređu preko različitih nivoa obrade, kao što su pažnja, opažanje, učenje, pamćenje, zaboravljanje, rezonovanje, prosuđivanje, donošenje odluka, trajno pamćenje i skladištenje primljenih informacija. Teoriju o kognitivnoj obradi informacija su postavili Atkinson i Šifrin.
1.) Da li je Sabina nakon svoje kognitivne obrade informacije razumjela šta je broj 14?
Ja sam i u mom prvom podnesku od 08.11.2021 i u objavljenom tekstu istakla da je prijavljenoj Kliničkoj laboratoriji KCUS-a pridodato još 13 laboratorija iz FBiH koje su radile PCR testove. To znači da broj 1 predstavlja prvu prijavljenu laboratoriju, a broj 13 predstavlja ukupni broj ostalih laboratorija prijavljenih za ovu prevaru, odnosno da broj 14 predstavlja potpuni obuhvat prijavljenih laboratorija. Sabini se misao zalijepila za prvu laboratoriju, pa nije ni pogledala podnesak uložen u tužilački spis, niti je brojeve 1 i 13 dovela u međusobni odnos. Zato je u glavi Sabine Sarajlije falširala kognitivna obrada informacija pa je dobila rezultat „1 + 13 = 1“ umjesto da dobije ispravnu spoznajnu predodžbu „ 1 + 13 = 14“.
2.) Da li je Sabina nakon svoje kognitivne obrade informacije razumjela šta je broj 28?
U podnesku broj 5 se postavilo pitanje optimalnog broja ciklusa kod uzrade PCR testa kako bi se dobio objektivan i validan rezultat. Neobjektivan rezultat je i osnov za nelegalnu zaradu i osnov za prikazivanje da je u našoj zemlji bilo puno veći broj zaraženih od stvarnog broja. Ovakvo lažno prikazivanje se može smatrati prevarom, samo je pitanje da li je neko vršio izradu PCR testa ne znajući koji broj ciklusa treba da koristi ili je svjesno upotrebljavao povećan broj ciklusa. Dr. Rijad Konjhodžić u tekstu „Riječ struke o pouzdanosti PCR testova“ kaže „Preporuka broja ciklusa varira od proizvođača kita i protokola, kao i od vlastitog iskustva laboratorije, ali generalno 35-40 ciklusa je neki standard u ovom slučaju. ( str. 3) .
Dr. Konjhodžića demantuju dr. Jafaar i saradnici koji tvrde da „Ako neko primijeni prag od 35 ciklusa kod PCR testa i dobije pozitivne rezultate, mogućnost da je ta osoba trenutno inficirana je manja od 3%, a vjerovatnoća da je rezultat lažno pozitivan je 97%“. Ovo istraživanje je rađeno na vrlo reprezentativnom uzorku od 3790 PCR testova uzetih od 1941 pacijenata sa teškim akutnim respiratornim sindromom korona virusa i objavljeno je 28.09.2020 na web stranici Oxford Academic, Clinical Infectuos Diseases. To bi značilo da broj 28 predstavlja potrebnih 28 ciklusa za dobijanje istinitog rezultata PCR testa a broj 35 predstavlja broj ciklusa za dobijanje značajno povećanog lažnog rezultata.
Faktički, u glavi Sabine Sarajlije je falširala kognitivna obrada informacija pa je dobila rezultat „28 i 35 su isto“ umjesto da dobije ispravnu spoznajnu predodžbu „ 28 i 35 nisu isto“.
3.) Da li je Sabina nakon svoje kognitivne obrade informacije razumjela šta je „fragment sekvence“?
Osim broja ciklusa pomoću kojih se radio PCR test, pod prevarom se podrazumijevalo i da prve četiri izolovane genetičke sekvence iz BiH, ne predstavljaju neki novi, do sada neotkriveni soj već da se nalaze u nekom od američkih patenata koji su odobreni u zadnju 21 godinu. U tom slučaju je prevara o različitim genetičkim sekvencama najčešće nastajala kompjuterskom simulacijom fragmenata sekvenci, a davala je osnov za proglašavanje novih sojeva korona virusa.
Bez istražne radnje upoređivanja naše 4 sekvence i veće grupe američkih patentiranih sekvenci iz perioda od 2000 do 2018 godine se prevara ne može definisati. U glavi Sabine Sarajlije je falširala kognitivna obrada informacija pa je dobila rezultat „prevara fragmentima sekvenci ne postoji“, umjesto da dobije ispravnu spoznajnu predodžbu „prevara fragmentima sekvenci nije ispitana“ i naredi upoređivanje naših i američkih patentiranih sekvenci.
Inače, na osnovu tih prijavljenih genetičkih sekvenci su se donosile zlostavljajuće mjere prema djeci i građanima FBiH, a nametanjem obaveze da se rade PCR testovi je nekome omogućen obrt kapitala od 93 miliona KM. To su sekvence: EPI_ ISL_ 467300 Sarajevo sequence, EPI_ ISL_ 462753 Livno sequence, EPI_ ISL_ 463893 Tuzla sequence i EPI_ ISL_ 462990 Banja Luka sequence.
Sabina je čak citirala i Krivični zakon FBiH, član 294 stav 1 : Ko s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist dovede koga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine što učini ili ne učini, ali Sabina to lažno prikazivanje činjenica nije ispitala, i tako nije stvorila mogućnost da prepozna bit krivičnog djela iz sopstvenog citata.
4.) Da li je Sabina nakon svoje kognitivne obrade informacije razumjela šta je „raspored aminokiselina“?
U obrazloženju Sabine Sarajlije stoji: tužilaštvo je u svemu vjeru poklonilo nalazu i mišljenju stručne ustanove Institutu za genetičko inžinjerstvo i biotehnologiju UNSA od 23.03.2022 , izvršila analizu navoda iste u skladu sa naučnom metodologijom i dokazivim činjenicama.
U ovom dijelu prijave za prevaru dokazna snaga se odnosila na poređenje naših genetičkih sekvenci sa američkim patentiranim sekvencama. Faktički, u glavi Sabine Sarajlije je falširala kognitivna obrada informacija pa je dobila rezultat „analiza rasporeda aminokiselina u lancu se dokazuje stručnim mišljenjem“ umjesto da dobije ispravnu spoznajnu predodžbu „analiza rasporeda aminokiselina u lancu se dokazuje laboratorijskim putem“.
U prilog slaboj dokaznoj snazi stručnog mišljenja koje nije zasnovano na analizi rasporeda aminokiselina u lancu, a koje je odlučilo ima li elemenata krivičnog djela u podnešenoj prijavi , govore u prilog i dvije tvrdnje za čije tumačenje nije ni potrebna struka već samo sposobnost logičkog rasuđivanja. Naime, naša dva genetičara su prvo izjavljivali da kod PCR testova postoji mali procenat pogrešnih rezultata, a istovremeno su govorili nešto sasvim suprotno:
a.) da test ne znači nužno i prisustvo infekcije jer PCR test nije u stanju da razlikuje aktivne od razorenih virusa. ( ???)
b.) da test ne može razlučiti da li su to samo fragmenti zaostali nakon raspada virusa ili je virus u stanju da se replicira i nastavlja inficirati ćelije. ( ???)
5.) Da li je Sabina nakon svoje kognitivne obrade informacije razumjela šta je „1+4“?
Sabina Sarajlija je u svojoj drugostepenoj odluci napisala: Stručno mišljenje je na zahtjev tužilaštva dao certificirani ekspert kliničko-laboratorijske genetike sa certifikatom Evropskog odbora za medicinsku genetiku. Poenta u ovom mišljenju je da nama u ovom krivičnom predmetu nedostaje etika a ne nauka, pa bi dotični stručnjak trebao biti i certificirani ekspert i Evropskog odbora za medicinsku etiku a ne samo za genetiku, kako bismo dobili istinit iskaz. Naime, titule i funkcije nisu dokaz validnog iskaza jer njegova istinitost počiva ne samo na znanju stručnjaka već i na njegovim etičkim i vrednosnim orijentacijama.
Zbog zahtjeva da sudski vještak ili ekspert bude i stručan i etičan, proizilazi i stav da je njegovo mišljenje trebalo obuhvatiti i poređenje naše četiri genetičke sekvence da bi se provedeni dokazni postupak smatrao validnim. Ovaj stav eksplicitno znači da za zaključivanje o ovom predmetu nije bilo dovoljno samo mišljenje stručnjaka , koje je predstavljeno brojem 1, već i poređenje četiri genetičke sekvence predstavljenih brojem 4.
Faktički, u glavi Sabine Sarajlije je falširala kognitivna obrada informacija pa je dobila rezultat „ 1 je dovoljno“ umjesto da dobije ispravnu spoznajnu predodžbu „1+4 je dovoljno“.
6.) Da li je Sabina nakon svoje kognitivne obrade informacije razumjela šta je to „SARS-CoV-2“?
Glavna tužiteljica KS je napisala „kad je stanovništvo bilo izloženo najvećem pandemijskom udaru sa povećanim brojem zaraza i smrtnosti, a što cijeni kao općepoznatom činjenicom koju ne treba posebno dokazivati.“ Kako da ja Sabini objasnim da je upravo suprotno, da to „općepoznato“ nije činjenica već da ju je trebalo temeljno istražiti? To bi značilo da tu „ općepoznatu činjenicu“ treba dokazati laboratorijskom izolacijom genoma korona virusa. Sabina ni u tužilačkom spisu ni u svojim
rukama nema genom SARS-CoV-2 jer ga niko u svijetu do sada nije izolovao. Jedini genom koji je dostupan je genom koji je harao svijetom prije nekoliko godina , a to je SARS-CoV-1. Faktički, u glavi Sabine Sarajlije je falširala kognitivna obrada informacija pa je dobila rezultat „SARS-CoV-2 je SARS-CoV-1“ umjesto da dobije ispravnu spoznajnu predodžbu „SARS-CoV-2 nije SARS-CoV-1“ jer prisustvo virusa SARS-CoV-2 nije laboratorijski dokazano.
Sabina je u svojoj odluci napisala :
a.)Kako u pritužbi nisu istaknute nove okolnosti koje ranije nisu bile navedene, niti su ponuđeni novi dokazi koji bi mogli izazvati sumnju u pravilnost donešene tužilačke odluke, to je pritužba odbijena kao neosnovana, a odluka postupajućeg tužioca prihvaćena kao pravilna i zakonita.
b.)Navodi su nepotkrijepljeni, iznešeni paušalno i nisu ničim utemeljeni, pa iz njih ne proizilazi da se pritužbom argumentovano osporava tužilačka odluka. Tužilaštvo je opet zaključilo da navodi prijave u svojoj ukupnosti predstavljaju ničim potkrijepljenu teoriju zavjere, te kao takvi ne predstavljaju krivično djelo.
c.)I Sabina Sarajlija je ponovila ocjenu tužioca Nermina Keranovića da se tužilaštvo nije upustilo u moralne aspekte podnošenja prijave u odnosu na ove okolnosti obzirom da to nije u nadležnosti istog.
d.)I Sabina Sarajlija je ponovila ocjenu tužioca Nermina Keranovića da se tužilaštvo nije upustilo u moralne aspekte podnošenja prijave u odnosu na ove okolnosti obzirom da to nije u nadležnosti istog.
Nisam u prilici da bez dubinske eksploracije i primjene seta psiholoških testova utvrdim da li se kod Sabine Sarajlije radi o mentalnoj blokadi koju treba podvrgnuti vještačenju, o zbrci u mislima koju joj proizvodi Ekrem efendija stojeći prekoputa zgrade tužilaštva ili o verbalnom žongliranju kojim štiti moćnike spuštajući se na nivo mašine za pranje njihovog prljavog veša. Jer, ako je zaista postavljena na funkciju glavne tužiteljice da bi bila perilica za veš, onda je na nju primjenjiva stara narodna poslovica „Ničija nije gorjela do zore“, pa neće ni Sabinina!