Ko zna kakve sve priče stanuju u glavama djece!?
Sigurno su šarene i pomalo nestvarne.
Sjećam se da sam maštala o bijelim paperjastim oblacima i kako sjedim na njima…posmatram svijet odozgo.
Maštala sam o dvorcima i svim tim divnim krinolinama. Pod uticajem bajki koje sam čitala, očigledno.
Maštala sam o ljubavi koja će me za sva vremena zagrliti i voditi kroz život.
Onda je došao period kad sam priželjkivala da imam moć i da mijenjam svijet, patila zbog onih koji pate.
Pa nam se desila patnja devedesetih i onda smo maštali o običnim stvarima i željeli mir.
Puno toga je još prošlo kroz ovu glavu.
Slagale se kockice kaleidoskopa u glavi. Složili se i prioriteti. Naučila sam da sam premala da mijenjam svijet, ali dovoljno velika da promijenim sebe.
Sada u svom mikro svijetu imam oblake sa kojih posmatram svijet, imam krinoline baš koje želim, imam ljubav, empatiju, suosjećanje i ponekad se otisnem u neki napredni svijet…tek toliko da ne izgubim maštu koja mi je oduvijek rađala leptire u stomaku 
Lejla Pašić Avdagić/Fejsbuk