Piše: Jagoda Savić
Kantonalno tužilaštvo u Tuzli nikada nije otvorilo krivičnu istragu na okolnosti smrti malog Ariana koja je umro tri dana nakon prijema HIB vakcine. Ovaj događaj je izazvao puno medijske prašine jer je majka javno optužila vakcinu za smrt njenog djeteta. Kada sam od tužilaštva Tuzlanskog kantona zatražila broj spisa, glasnogovornik je pismeno odgovorio da se protiv tog slučaja nikada nije vodila istraga ???
Sedam dana prije primanja HIB vakcine, Arian je imao zelenu stolicu, ali je pedijatar koji ga je pregledao prije vakcinacije utvrdio da je Arian zdrav i da nema potrebe za odgodom vakcinacije.
25.03. 2012. godine, ujutro nakon vakcinacije, Arian je imao visoku temperaturu, dva puta je povraćao, osjećao se uznemireno i odbio je da jede. Roditelji su ga odveli u Dom zdravlja i odatle je poslat na Infektivnu kliniku.
Dr Petković je utvrdio temperaturu od 38,8 C i napetu veliku fontanelu. Ljekar je predložio hospitalizaciju i lumbalnu punkciju, ali otac je to odbio. Arian je pušten iz bolnice u 12:10.
Iste večeri u 20:32 Arian je ponovo primljen na Infektivnu kliniku. Majka je oko 20 sati primijetila osip pa mu je ipak urađena lumbalna punkcija, likvor je bio bistar, a doktor je napisao dijagnozu meningokokna sepsa u korist epidemijskog meningitisa. Arian je dobio lijek Ceftriaxone i još neke lijekove.
26.03.2012. U 13:20 Arian je prebačen na intenzivnu njegu, jer su mu usne bile plave, a vrat ukočen. I na ovom odjeljenju mu je ponovo primijenjen Ceftriaxone.
27.3.2012 u 11:26 Arian je ponovo prebačen, sada na odjel za infekcije CNS-a, gdje je utvrđeno da nije reagovao na grube podražaje, da mu je glava deformisana a ruke hladne. Isto tako, nokti i tri prsta na lijevoj ruci su mu bili ljubičaste boje, a imao je i manje petehijalne promjene na koži lica, glave i uha.
Drugog dana u 12.50 sati Arian je imao krizu disanja ( apnea), pa mu je započeta kardiorespiratorna reanimacija. Čim su uspostavljene respiratorne i srčane funkcije, srce je ponovo otkazalo, pa je nastavljena reanimacija. Adrenalin je takođe primijenjen, ali bezuspješno.
29.03.2012 u 13:00 Arian je umro. Dijagnoza je bila srčana i respiratorna insuficijencija, fulminantna (akutna) meningokokna sepsa, epidemijski meningitis i akutna bubrežna i jetrena insuficijencija.
.
Arian je primilo HIB vakcinu 22. 03. 2012. godine, a prvi akutni simptom dogodio se tri dana nakon primanja vakcine. Period inkubacije HIB bakterije koja je unešena u njegov organizam je dva do tri dana. Arianov medicinski kartoni de facto sadrži dvije različite vrste bakterija koje su pronađene u istoj bolnici i u istoj laboratoriji. (??) Pomalo je čudno da su u otpusnom pismu bili detaljno opisani biohemijski laboratorijski rezultati a uopšte nisu bili navedeni bakteriološki laboratorijski rezultati, iako je Arian umrlo od bakterije (??). Pravilo je da se slučaju ozbiljnih zdravstvenih komplikacija, a posebno u slučaju smrti, navode vrsta pronađenih bakterija, količina i soj.
Dijagnoza epidemijskog meningitisa je zapisana u svim Arianovim bolničkim kartonima. Nalaz likvora je spomenut u pismu prvog otpusta iz bolnice od 25.03. 2012 godine. Na drugom nalazu likvora je pisalo da je uzorak uzet 26.03. 2012, a da je nalaz napravljen 28.03. 2012. I prvi i drugi rezultati likvora bili su sterilni.
Majka je zatražila od klinike ovjerenu kopiju rezultata uzoraka u elektronskom obliku sa računara mikrobiološke laboratorije, koji bi trebao sadržavati podatke kao što su datum uzimanja, datum analize, broj protokola u knjizi evidencije izvršenih analiza i vrsta pronađenih bakterija. Nakon dugog čekanja , umjesto elektronske kopije iz laboratorije, majka je dobila ime bakterije od koje je njen mali dječak umro napisane na memorandumu klinike. Oprava bolnice je navela bakteriju Neisseria meningitidis, koja uzrokuje opasni meningokokni meningitis a ne epidemijski, kako je bilo navedeno u Arianovoj dokumentaciji. Nejasno je iz kojeg uzorka je utvrđeno prisustvo ove opasne bakterije, iz krvi ili iz likvora. Dva nalaza likvora su bila sterilna i mogla su biti lažno negativna pod uticajem antibiotika, ali je u Arianovim papirima pisalo da mu je lumbalna punkcija rađena prije nego što mu je dat lijek Ceftriaxone. Drugo, ako je likvor bio sterilan, ako prihvatimo da jeste, onda je mogućnost izliječenja bila puno veća.
Dakle, prema bolničkim ljekarima, Arian je tri dana prije smrti vakcinisan protiv jedne vrste meningokokne bakterije, a umro je od druge vrste meningokokne bakterije koja nije bila u kalendaru vakcinacije (?!). Obzirom na neslaganje dvije vrste bakterije za isti uzrok smrti, Pedijatrijska klinika u Tuzli je morala čuvati biološki materijal umrlog dječaka i predložiti tužiocu laboratorijsku analizu genotipizaciju koja bi odredila od kog soja meningokokne bakterije je zaista umro. Imati dvije bakterije a jednu smrt izaziva jaku sumnju u kredibilitet Pedijatrijske klinike u Tuzli i njihovu Hipokritovu, htjedoh reći Hipokratovu zakletvu. Jer, kad dijete umre nakon vakcinacije, federalni ministar zdravstva je dužan da izda naredbu o obustavi vakcinacije.
Tuzlanska pedijatrija je vrlo specifična jer joj iza leđa stoje jake političke funkcije i taj zid od gume je nemoguće probiti. Ako analiziramo znanje na toj pedijatriji , uočićemo kontradiktorne izjave i naučno neodržive tvrdnje, neovisne o stručnim zvanjima pedijatara. Tako npr., dr. Mirjana Remetić, mr.sci i specijalista pedijatar, je u svom intervjuu za Ženski.ba rekla da kao pedijatar promoviše isključivo prirodnu ishranu u prvih 6 mjeseci života i nastavak dojenja do uzrasta od 12 mjeseci uz postepeno uvođenje čvrste hrane. Ovakav stav treba podržati. Međutim, ako se u majčinom mlijeku nalaze imunoglobulini IgA, IgE, IgG, IgM i IgD koji kod djece razvijaju opšti imunitet, zašto se onda bebe ne počnu vakcinisati tek nakon prestanka dojenja? I, zašto dr. Remetić ne insistira na razvoju prirodnog imuniteta? Drugo, dr. Remetić je izjavila da se zalaže za povećanje obuhvata vakcinacijom koja je, nažalost, dovedena u pitanje neodgovornim odnosom pojedinaca prema ovom civilizacijskom postignuću, koje je spasilo od smrti milione djece u svijetu. Evo šta kažemo mi neodgovorni. Mi skrećemo pažnju na neuro-toksine u vakcinama, pa tako npr.:
Engerix sadrži 0,25 mg aluminijum hidroksida,
Euvax sadrži 0,5 mg aluminijum hidroksida,
Pentaxim sadrži aluminijum hidroksid nepoznate gramaže,
Infanrix IPV+ HIB sadrži 0,5 mg aluminijum hidroksida,
Infanrix Hexa 0,5 mg aluminijum hidroksida,
Hexaxim Hexa 0,6 mg aluminijum hidroksida,
Evo i svih hemijskih sastojaka ove vakcine.To su filamentozni hemaglutinin, natrijum dibazni fosfat, monobazni kalijum fosfat, trometamol, sukroza, aminokiseline cistin, tirozin, arginin, hidrohlorid, histidin, izoleucin, leucin, luzin hidrohlorid metionin, fenilalanin, triptofan, valin, tragovi neomicina, streptomicina, polimiksina B, glutaraldehida i formaldehida.
Navedeni podaci su preuzeti sa web stranice Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH iz objavljenih u Registru lijekova u Uputama za pacijente.
.
Kombinacije vakcina su različite jer polivalentne vakcine imaju različit broj antigena. Ako se Federalno zavod za javno zdravstvo npr. odluči za Euvax b i Hexaxim da pokrije ostalih osam antigena, beba u prvoj godini života po obaveznom kalendaru vakcinacije treba da primi po tri doze ovih vakcina, a to znači
1,5 mg Al3 + 1,8 mg Al3 = 3,3 mg Al3. Meni se čini da je i poznavanje hemije civilizacijsko dostignuće, baš kao i vakcinacija. Treba još imati na umu da Priorix i Merck MMR vakcina sadrže i ćelije abortiranih fetusa MRC-5, odnosno WI-38.
Kakva atmosfera je vladala u Tuzli može se prikazati na primjeru djeda jedne djevojčice, koja je stradala nakon vakcinacije. Dedo mi je u lice rekao :“Gospođo, oni svašta mogu. Nemojte slat’ prijavu o mojoj unuci u taj američki VAERS. I nemojte mi više dolazit’ u kancelariju. Zbog Vašeg petljanja u dijagnozu mogu dobiti otkaz “. Taj djed je bio toliko zastrašen da nije čak želio ni da mi objasni ko su to „oni“, kao da maltene tamo neko mitraljezom brani prijavljivanje vakcinacijskih reakcija…
.
Kantonalno tužilaštvo Zenica nikada nije otvorilo krivičnu istragu na okolnosti smrti malog dječaka iz jednog sela u okolini Žepča.
U 14:30 devetnaestomjesečni Luka je dobio temperaturu koja mu je zahvatila samo uši i potiljak. Majka mu je dala voltarenske čepiće i nakon 10-15 minuta temperatura mu je pala i zaspao je.
U 23:00 Luka je počeo povraćati, od tada je povraćao svakih pola sata i sve više je zatvarao oči.
U 04:00 se pokakio, a kada je majka namjeravala da ga presvuče, otkrila je crne mrlje na njegovom tijelu, koje su se uglavnom nalazile na trbuhu. Crne mrlje su bile veće, a smeđe mrlje su bile manje i različite veličine, kao da su nastale udarcima.
U 04:30 Luku je otac odveo u bolnicu u Žepču, gdje mu je ljekar pokušao dati infuziju, što je trajalo oko sat i pol. Zatim ga je otac odveo u službu hitne pomoći i dežurne sestre su mu odmah rekle da ga odvede u Zenicu na zarazno odjeljenje i da ne prestaje zvoniti dok neko ne otvori vrata.
U 06:30 Luka je stigao u bolnicu i počeo se gušiti. Usne su mu već bile plave.
U 08:30 roditelji su obaviješteni da je Luka umro.
.
Kada je Luka u 04:30 ujutro odveden u bolnicu u Žepču, ljekari su morali znati da su se na njegovom tijelu pojavile smeđe i crne mrlje. Svaki student srednje medicinske škole koji položi ispit za zarazne bolesti zna da se takve mrlje nazivaju petehijalnim mrljama i da ukazuju na meningitis. U istom predmetu studenti na Medicinskom fakultetu još nauče da je meningokokni meningitis izuzetno opasna bolest koja zahtijeva hitno liječenje. U prvoj bolnici je Luka dobijao samo infuziju, a da su mu dali penicilin u kristalima u tačno određenoj količini, možda bi imao priliku da preživi. Luka je izgubio puno vremena na putu do prve bolnice, zatim do hitne pomoći , i na kraju do druge bolnice, dok su minute bile od presudne važnosti za spašavanje njegovog života. Pitanje koje postavljam je da li bi od 04:30 do 08:30, onda, za puna četiri sata, penicilinska terapija mogla djelovati na bakterije koje su se nekontrolirano umnožile i mogla spasiti Lukin život? Preciznije, da li je ljekaru iz prve bolnice trebalo podići optužnicu za nesavjesno liječenje, zbog neprepoznavanja teške zarazne bolesti i korištenja očito neprimjerenog lijeka? Ili, je možda doktor znao koji je pravi lijek, ali nije smio reći da bolnica nije bila snabdjevena penicilinom u kristalima?
.
Dijagnoza u Lukinom otpusnom pismu je bila “meningokokna sepsa i sumnja na meningokokni meningitis”. Ova vrsta meningitisa je vrlo opasna jer izaziva brzu smrt, pa je Luka morao biti mikrobiološki obrađen da bi se otkrilo koji soj meningokoka ga je napao. Po Zakonu o zaraznim bolestima FBiH, član 14, bolnica je bila dužna da precizno utvrdi uzročnika zaraze. Bez laboratorijskog nalaza koji bi otkrio ovu činjenicu, odgovor će uvijek ostati u prostoru nagađanja. Osim toga, bez dijagnoze zasnovane na laboratorijskim nalazima, čak ni ljekari u Žepču ne mogu biti optuženi ako Luki nisu dali pravi lijek.
Luka je primio tri vakcine protiv meningitisa Haemophilus influenzae b, koji se skraćeno naziva HIB, 20.09.2010, 16.10.2010 i 26.10.2010. Ova vakcina ne pruža zaštitu od infekcija izazvanih drugim vrstama Haemophilus influenzae ili od slučajeva meningitisa drugog porijekla. Tako je i Luka vakcinisan vakcinom protiv jedne vrste meningitisa, a ubila ga je druga vrsta meningitisa.
Zakon o zaraznim bolestima, član 65 predviđa novčanu kaznu u iznosu od 3.000 KM do 10.000 KM za prekršaj ako zdravstvena ustanova ne obavi laboratorijsku izolaciju i identifikaciju uzročnika zaraznih bolesti odnosno epidemije zaraznih bolesti koji zahtijeva gorepomenuti član 14. Da je u Kantonalnom tužilaštvu u Zenici bio bar jedan tužilac koji poznaje medicinsko pravo, mogao je da se zapita barem kolika je incidencija djece oboljele od bakterije Haemophilus influenzae b, odnosno koliko je takve djece? Zatim, da li oboljevanje od ove bakterije uopšte epidemijski karakter i kakva je opravdanost vakcinacije ako bebe štiti od samo jednog soja a od svih drugih sojeva ne? Dalje, zašto ovu bakteriju zovu oportunistički patogen jer živi u domaćinu bez izazivanja bolesti sve dok se ne steknu uslovi za nastanak infekcije? Za ovu bakteriju se veže i tzv. satelitski fenomen jer Haemophilus influenzae b neće rasti izvan hemolitičke zone bakterije Staphylococcus aureus. Bila sam u kući roditelja ovog umrlog Luke. Cijela kuća je bila iznimno čista a devetnaestomjesečni Luka je osim u kući tokom dana povremeno boravio samo u dvorištu, u selu sa čistim vazuhom i bez ikakavih zagađenja pa je put prenosa ove bakterije ostao misterija. Tužilac je mogao postaviti barem par pitanja javnom zdravstu kako bi utvrdio ima li u toj HIB vakcinaciji elemenata krivičnog djela u nekritičnom prihvatanju donatorskog projekta. Možda bi neko od ljekara propjevao, jer ljekari se boje samo za svoje fotelje.
*
Kantonalno tužilaštvo Zenica nikada nije otvorilo krivičnu istragu na okolnosti smrti jedne djevojčice iz jednog udaljenog sela u ZE-DO kantonu. Dobro se sjećam da me majka zvala sa svog mobitela kad je bila ispred zgrade kantonalnog Ministarstva unutrašnjih poslova, rekavši mi da ju je policija pozvala da da izjavu o okolnostima smrti svoje kćerke. Ne znam da li je majčina izjava zadržana u MUP-u , da li se zagubila na putu od MUP-a do Tužilaštva, da li ju je neko u Tužilaštvu ćušnuo u ladicu s namjerom da je nikad ne otvori ili je konsultovan neki doktor koji je dao svoje „mišljenje“ da tu nema šta da se čačka.
Džejnina bolest je započela iznenada 09.03.2017 temperaturom koja nije izmjerena. Džejna je imala je jaku glavobolju i gubitak apetita pa je legla da se malo odmori. Tokom noći je počela povraćati i povraćala je nekoliko puta. Tada je došlo do gubitka svijesti i od tog momenta s njom nije više uspostavljen nikakav kontakt.
Do 07:00 ujutro roditelji su na njenom tijelu primijetili velike, blago crvene mrlje.
U 07:30 roditelji su je odveli u Dom zdravlja u Zenici. Roditelji su ljekaru rekli da pogledaju mrlje i kad su joj podigli pidžamu na stomaku pobjegli su niz hodnik. Otac je trčao za njima, moleći ih : “Molim vas recite mi šta je to.” Ljekari ocu nisu htjeli davati nikakve informacije, već su samo rekli da bi je odmah trebali odvesti u bolnicu na odjeljenje za zarazne bolesti.
U 08:00 Džejna je u bolnicu stigla u pratnji oca i bake. Tokom hospitalizacije je provjereno da joj je temperatura bila 35 stepeni Celzijusa, da je nemirna, da je otvarala oči za snažne podražaje, ali da nije odgovarala na postavljena pitanja i da su joj uglovi usana bili pomalo cijanotični.
Džejnina koža je bila blijeda, s erupcijom petehijalnih mrlja do 1,5 mm, a većina ih je bila na trbuhu i nogama. Njen vrat je bio zakočen, bila je u izrazitom nemiru i zauzimala je nepravilan položaj tijela. Po prijemu u bolnicu rekli su njenom ocu da će je odmah poslati na zarazno odjeljenje koje će joj odmah uzeti uzorak iz kičmene moždine i uključiti terapiju.
Džejna je u bolnici dobila bakteriološki tretman, ali nije precizirano kada i u koje vrijeme. Rezultat laboratorijske analize je pokazao gnojni likvor sa 860 stanica, a izolovana bakterija je bila Neisseria meningitidis E 4.5. Ceftriaxone i Crystacillin su korišteni kao ciljane terapije protiv ove bakterije. Džejni su dijagnosticirani gnojni meningoencefalitis i sepsa, uzrokovani bakterijom Neisseria.
U 17:30 dana 10.03. 2017 Džejna je umrla. I za nju se može reći da je i ona vakcinisana protiv jednoj soja meningitisa a da je umrla od drugog soja, koji nije uključen u kalendar vakcinacije kao obavezan.
.
Posjetili smo Džejninu porodicu jer smo čuli da su svo troje u kući, otac, majka i mlađa sestra, primili vakcinu. Preko naziva vakcine koju primimo se uvijek može doznati informacija o vrsti smrtonosne bakterije jer se zna koja vakcina se koristi za koju vrstu zaraze. Roditelji su nam potvrdili da su dobili preventivne vakcine i pokazali su nam mjesto uboda. Međutim, primljene vakcine uopšte nisu bile evidentirane u njihovim zdravstvenim knjižicama. FTV je objavila da su svi đaci vakcinisani i da se nastava u toj školi odvija normalno. Međutim, Džejnine komšije su rekle :“Ma, kakva vakcina! To FTV laže. Samo je učiteljica primila vakcinu i niko više.“ Možda je sve i bilo u redu, ali ovakvi promašaji, kao izostanak upisa podatka, ili davanje lažnog podatka izazivaju sumnje u zdravstveni sektor.
Džejna je u bolnici provela 33 sata i 30 minuta. Da bi se znalo da li su ljekari ispoljili elemente nesavjesnog liječenja moralo bi se znati tačno vrijeme davanja njenih uzoraka na analizu, period potreban da se laboratorijska analiza izvrši i tačno vrijeme uključivanja ciljane terapije. Bez ova dva podataka rad ljekara ne može se kvalifikovati jer nema dovoljno osnova za donošenje valjanog zaključka.Možda u Džejninoj smrti uopšte nema elemenata krivičnog djela, ali ja samo hoću da kažem da je nelogično da se u tom selu do kog autobus ide samo nekoliko puta dnevno, predivnom zelenilu, pojavi takva bakterija koja u godini dana u cijeloj državi zarazi samo jednu osobu. Moju sumnju su izazvale laži Federalnog zavoda za javno zdravstvo o poduzetim mjerama vakcinacije za koje sam na terenu utvrdila da nisu izvršene i izostanak upisa naziva vakcine u zdravstvene knjižice Džejninih roditelja i sestre. Laži uvijek izazivaju sumnju, samo je pitanje da li se radi o razumnoj sumnji u krivično djelo ili u moralni profil epidemiološke službe.
.
A što se tiče upiranja prsta u ovakve ljekare, mislim da je u ovom kontekstu posebno bitno da se napravi razlika između uzbunjivača javnosti koji bez ikakvog medicinskog osnova unose haos u zdravstveni sektor i onih koji razotkrivaju korupciju u zdravstvu za koje postoje ozbiljne indicije i ozbiljni dokazi. Ne mogu se djeca tek tako pokopati, a da se ne zna od čega su umrla. Nekome su ta djeca bila najveća radost u životu i nemamo ni moralno ni zakonsko pravo gaziti cipelama po toj radosti.