Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, krajem devedesetih godina prošlog vijeka, Bošnjaci koji su se vraćali na svoja imanja u okolini Sanskog Mosta su se naseljavali u svoje štale, jer su u njihovim kućama živjeli Srbi.
Zvuči li vam ovo kao neka izmišljotina? Provjerite slobodno, takvih slučajeva je bilo mnogo, sve dok jednog dana nije jedan od njih uzeo pravdu u svoje ruke.
On je došao da vidi u kakvom je stanju restoran, vlasništvo njegovog rahmetli brata, kojeg su ubili u genocidnom pohodu i zatekao u restoranu veselje uz srpske cajke, što ga je jako iznenadilo, jer je očekivao da će zateći devastiran objekat.
Ušao je unutra i pitao konobara, ko je otvorio restoran, a ovaj mu pokazuje u ćošku jednog četnika i dvojicu početnika.
Eno gazde, upire prstom u četnika!
Ovaj se zahvali, ode kući i halali s porodicom, dobro se naoruža i vrati nazad. Prišao je stolu za kojim je sjedio taj što se proglasio gazdom tuđe imovine i pitao ga, zašto se lažno predstavlja kao gazda?
– Pa ja jesam gazda , reče ovaj vrlo samouvjereno.
– Možda i jesi bio do sad, ali sad si završio svoje gazdovanje, reče ovaj i ispali mu metak po sred čela. Početnici su pokušali pomoći gazdi pa su fasovali i oni…
Taj slučaj je natjerao sve Srbe u okolini da napuste kuće protjeranih Bošnjaka, jer su se bojali da im neki od njih na takav način ne zakuca na vrata.
Napadi na povratnike u manjem BH (č)etnitetu su danas postali svakodnevica i statistika koju niko ne prati. Došli smo do brojke pedeset i sedam ubijenih povratnika, a napada na njih niko ne zna koliko je.
Većina je u njihovim kućama ili na putu prema džamiji, a ovi što su se udružili u UZP i počinili genocid i dalje tvrde da su to uradili zbog ubijenog “srpskog svata”, koji je prevozio naoružanje u pripremi agresije.
Napadi će biti sve učestali i vjerovatno će uskoro početi ulaziti pijani u džamije da biju naivne Bošnje, koji misle da ih štiti zakon i da ne trebaju po tom pitanju sami ništa da urade.
Dok god se ne pojavi nekoliko likova s početka priče i ne izrafala pijanu rulju koja ga čeka na putu prema džamiji, napada će biti, jer od policije koja je osuđena za genocid, žrtva genocida ne može očekivati zaštitu, a ovi koji čekaju žrtve genocida u zasjedi kako bi ih dokrajčili, razumiju samo jezik sile!
Eto, tako je to!
