Poručnik španske vojske Arturo Muñoz Castellanos, kao tadašnji pripadnik UNPROFOR-a, preminuo je 13 maja 1993. godine od posljedica teškog ranjavanja od minobacačke granate dok je dostavljao krv u mostarsku bolnicu.
On je bio prva žrtva španskog kontigenta UNPROFOR-a koji je učestvovao u mirovnoj misiji tokom rata u Bosni i Hercegovini. Minobacačka granata pala je pored nesretnog Castellanosa. Njegova misija je bila da dostavi krv i krvnu plazmu u dvije mostarske bolnice, piše El Espanol.
Krv je bila od velikog značaja jer su mnogi ljudi bili teško povrijeđeni. Arturo Muñoz Castellanos želio je pomagati ljudima i boriti se za njihove živote. Svoj život nije tada gledao. Poginuo je u 28. godini.
U Metkoviću je 11. maja 1993. prikupio krv i krvnu plazmu, a onda se zaputio u Mostar. Ljudi su ubijani, zgrade su uništavane.
Stigao je u zapadni dio grada pod kontrolom HVO-a gdje je u prvoj bolnici dostavio polovinu krvi, a potom se zaputio prema teritoriji pod kontrolom Armije Republike BiH, kako bi bolnici na istočnoj obali Neretve također isporučio krv.
Barikada je blokirala njegov put. Tada je primjetio ranjenog čovjeka na zemlji. Nije oklijevao da pomogne čovjeku. U tom trenutku pala je minobacačka granata pored njega nanijevši mu teške povrede. U Mostaru mu je pružena hitna medicinska pomoć da bi potom bio prebačen u Madrid.
Dva dana kasnije, 13. maja 1993. godine preminuo je u bolnici u Madridu.
Danas, 31 godinu kasnije, Vojska Španije sjeća se poručnika Artura Muñoza Castellanosa, čovjeka koji je dao svoj život da spasi druge ljude.