Bosna i Hercegovina izvezla je za 11 mjeseci ove godine osam puta više mrkog uglja u Srbiju, nego što je to bio slučaj prije dvije godine. Čak 90 odsto izvoza električne energije iz Republike Srpske odlazi u Srbiju, kao i kompletna količina sirove nafte koje se “eksperimentalno” vade iz naših bušotina.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH izvoz uglja, struje pa i nafte u Srbiju, koji je eksplodirao prošle godine u naletu energetske krize, ove godine se nastavio još jačim intenzitetom.
Tako je za 11 mjeseci ove godine izvoz uglja već prestigao izvoz za cijelu 2022. godinu i to za 13 miliona maraka, te nastavio da raste.
Od početka ove godine je u Srbiju iz BiH otišlo preko 151.931.000 maraka vrijednosti mrkog uglja, tokom cijele prošle godine u ovu zemlju izvezeno je 138.758.000 maraka vrijednosti ovog energenta.
Poređenja radi, u 2021. godini, BiH je u Srbiju izvezla “samo” 18,6 miliona maraka vrijednosti uglja, a oko istog broja “vrti” se i izvoz od godinu ranije.
Poharani postojeći i ubrzano se otvaraju novi rudnici
Potražnja za ugljem u Srbiji eksplodirala je tokom 2022. godine, kada je predsjednik ove zemlje Aleksandar Vučić, putem medija istakao da su njihove potrebe ogromne, da im nedostaje četiri miliona tona i da će kupiti sve viškove tamo gdje ih nađu.
Nakon toga, izvoz uglja u Srbiju poharao je rudnike u BiH toliko da su građani na ogrev za domaćinstva, bilo da se radi o visokokaloričnom mrkom uglju za centralno grijanje ili o kamenom za obične peći, čekali do i kraja oktobra, a plaćali su ga duplo skuplje, odnosno preko 220 KM, za razliku od prethodnih godina kada je koštao do 125 KM, o čemu je portal CAPITAL pisao u više navrata.
Ugalj se, doduše, izvozi i u druge države, poput Francuske, Mađarske, Hrvatske, Crne Gore i Makedonije, Albanije i Njemačke, ali količine koje se tamo prodaju, zanemarljive su u odnosu na one koje idu u Srbiju.
Zbog “Kolubare” Srbiji jeftinije da uvozi ugalj nego struju
Prošle godine u junu Vlada Srbije odobrila je Elektroprivredi (EPS) da do kraja 2023. godine uveze četiri miliona tona uglja. Toliko su procijenili da je neophodno za nesmetan rad obrenovačkih termoelektrana iz kojih se podmiruje polovina potrošača. Ovo zato što rudnik “Kolubara” sada daje trećinu uglja manje nego ranije, a nema ga više ni u rudniku “Kostolac”. Srpski mediji su posljednjih deset godina upozoravali na nestašice uglja i rast cijena, a na stovarištima se uglavnom nudi onaj iz BiH i Crne Gore.
Sve količine uglja koje se eksploatišu iz Kolubare posljednjih godina troše se za proizvodnju struje u termoelektranama. Kako je za proizvodnju jednog megavata sata struje u prosjeku potrebno 1,6 tona uglja, rekli su tada u EPS, jeftinije je uvoziti ugalj nego struju.
Među poznatijim izvoznicima uglja ističe se kompanija “Drvo-export” iz Teslića u vlasništvu SNSD-ovog odbornika Srđana Klječanina Rufija, koji je ove godine u selu Bistrica kod Prijedora ilegalno otvorio rudnik uglja. Uprkos protestima mještana i jednoglasnoj odluci Skupštine grada Prijedora, Vlada RS naknadno je Rufijevoj firmi naknadno izdala dozvole i pogazila zahtjeve mještana.
Aktivista iz Bistrice kod Prijedora Zoran Ninić sa svojim sugrađanima se od početka godine bori protiv uništavanja sela na Kozari.
“Koliko mi znamo, sav ugalj koji se iskopa u Bistrici ide u Srbiju, Termoelektranu Obrenovac. Nezakonito su kopali ugalj, naknadno dobili neke dozvole, a bespovratno su nam uništili i njive i šume. Selo koje je ponosno nosilo ime Bistrica zbog svoje čistoće i nedirnute prirode, danas je okno rudnika u kojem život postaje gotovo nemoguć. Čak su najavili da će izmjestiti vrelo vode. Naša se priroda ne čuva, sve prodajemo u bescjenje, a naša djeca neće imati ni čistog vazduha ni zdrave okoline. To je naša tragedija”, kaže Ninić.
Mještani Bistrice tužili su Vladu RS zato što je omogućila nezakonito otvaranje rudnika u Bistrici, a na adrese raznih inspekcija, kako lokalnih, tako i republičkih, poslali su na desetine prijava.
Vlada RS dopustila je i istraživanja rezervi lignita na obližnjem lokalitetu Bukova Kosa na kojem se ovih dana vrše pripremna raskopavanja.
Upućeni tvrde da je upravo direktiva iz Beograda i zainteresovanost Aleksandra Vučića za ugalj bila presudna da vlast Srpske zažmiri na sve nepravilnosti oko pokretanja rudnika u Bistrici i po ubrzanoj proceduri, retroaktivno izdaju „papiri“ za eksploataciju uglja. To je kažu i presudilo da lokalna vlast u Prijedoru preko noći promijeni stav i da svoju suglasnost.
Teške posljedice iskopavanja u Medni
U selu Medna ove godine iznikao je istoimeni rudnik uglja koji je bez milosti uništio prirodne ljepote ovog mjesta. Separacija uglja vrši na magistralnom putu zbog čega predstavlja opasnost i za učesnike u saobraćaju. Mještani se žale da im jalovina iz ovog rudnika zatrpava imanja, a u potoku Medljanka koji se uljeva u Sanu ima 15 puta više teških metala od dozvolenog maksimuma.
Mještani su zaCAPITAL ispričali da je firma “Medna NV” koja je otvorila rudnik, uništila okolinu i navela neke građane da prodaju imanja. Žalbe i tužbe koje su podnesene zbog ovog rudnika protiv nadležnih institucija nalaze se pred Okružnim i Vrhovnim sudom.
Udruženje “Greenways” iz Mrkonjić Grada podnijelo tužbu protiv ekološke dozvole te se sada čeka odluka Okružnog suda. Pravnik u Centru za životnu sredinu Ratko Pilipović kaže da je ovaj centar podnio dvije tužbe protiv nadležnih institucija za izdavanje dozvola i rad rudnika “Medna”.
“Vodna inspekcija je izašla na teren i maltene odokativnom metodom utvrdila da nema nikakvih nepravilnosti. Nakon sedam dana smo angažovali Institut za javno zdravstvo RS koji je izvršio uzrokovanje vode i nakon analize je utvrđeno da je voda prepuna teških metala, a taj potok Grabovac se ulijeva u Medljanku, a Medljanka u Sanu. To su sve vode prvog reda“, rekao je ranije Pilipović.
Takođe, ugalj iz BiH izvoze i “ArcelorMittal” Zenica, “ETF – Rudnik i termoelektrane” Stanari, kao i “Metalleghe Silicon” iz Mrkonjić Grada koji je prije 11 mjeseci obustavio proizvodnju, a ovih dana je otpustio 110 radnika u pogonu u Jajcu.
Ugalj izvoze i rudnici u Banovićima, Đurđevik, ali i onaj u Ugljeviku. Među izvoznicima su i i RiTE Gacko, Breza, kao i kontroverzna kompanija “SNK Metali” poznata po tome što namjerava sprovesti rudarska istraživanja u Jezeru u kojem su navodno otkrili i zlato. Protiv njihovih istraživanja se bune mještani i ne dozvoljavaju njihov nastavak strahujući da se radi o “prljavom rudarstvu” i iskopavanju ruda koje će zauvijek uništiti dolinu Plive.
Ekonomista Admir Čavalić za CAPITAL kaže da su ovo očekivani podaci ako se ima u vidu promišljena i dobro isplanirana energetska taktika susjedne Srbije u jeku energetske krize. To je, međutim, nama napravilo probleme i to u najosjetljivijim kategorijama, kod građana koji su osjetili poskupljenja, nestašice i kašnjenje u nabavci energenata.
“Problematično je što je prekomjeran izvoz imao izuzetan uticaj na neformalna tržišta u Bosni i Hercegovini, prije svega na građane koji plaćaju skuplji ogrev i gorivo. Takođe, to je dovelo viših troškova za pojedine termoelektrane. Kako u Srbiji raste potražnja za ovim energentima, očekujem da se nastavi trend nabavke iz regiona, ne samo BiH, već i drugih zemalja poput Crne Gore i tako dalje”, kaže Čavalić.
Napominje da je veoma bitno to što se ovdje radi o sirovinama, energentima, a ne gotovim proizvodima, što može ukazivati i na to da je naša ekonomija u recesiji.
“Kada govorimo o energentima, treba imati u vidu posljedicu, odnosno da smo “zaklonili” vlastito tržište, građanstva, tako i privrede. Vidim tu dvije stvari. Prvo, zašto mi nemamo rastuću potrebu za energentima pa ih izvozimo? Da li naša ekonomija usporava dok se ostale razvijaju? Drugo, Srbija vjerovatno ima strateški plan i okvir za nabavku uglja. To pokazuju podaci, vidi se da značajno raste uvoz. Pitanje je da li se ovaj energent koristi ili skladišti da bi se pripremili za eventualne krizne situacije”, kaže Čavalić.
Nagrada za najboljeg izvoznika za ERS
“Elektroprivreda Republike Srpske” nedavno je dobila nagradu za najboljeg izvoznika u Srbiju i to od Spoljnotrgovinske komore BiH. Tada je rečeno da je Mješoviti holding ERS prošle godine na slobodno tržište plasirao 1.175.436.718 kilovat-časova električne energije, od čega je u izvoz otišlo čak 582.749.000 kilovat-časova, a u Srbiju 90 odsto toga.
BiH je prošle godine smo Srbiju izvezla daleko više struje nego ranijih godina. Preciznije, u Srbiju je 2022. godine otišlo 418.541.000 KM vrijednosti električne energije, dok je godinu ranije izvezeno 257 miliona maraka. Zanimljivo je da je 2020. godine u Srbiju iz BiH izvezeno struje u vrijednosti od 131 milion maraka. Međutim, izvoz se ove godine “smanjio” i vratio se za sada na 265 miliona maraka, a u posljednje dvije godine vođstvu za glavnu zemlju izvoza smjenjuju Srbija i Hrvatska.