Srpkinja Sabina Mujkić

Piše: Hasan Nuhanović

Posmatram ovo orgijanje nad žrtvama, svim žrtvama iz svih nacionalnih i etničkih grupa. A žrtve su kao iscrpljen konj kojem, kad mu se otkače prenatovarena kola, moraju skinuti i ular jer je pao na koljena.

Pod teretom ovakve indoktrinacije, manipulacije i instrumentalizacije možes jedino pokleknuti bez daha. Kočijasi su to, ti manipulatori, a ja živim sa nadom da ću jos koji put slobodno potrčati bosanskom livadom.

Sabiha Mujkić iz Žepe se pojavi na LED ekranu iza Dodikovih i Vučićevih ledja u Prijedoru – gradu poznatom po najmasovnijim logorima smrti u proteklom ratu, etničkom čišćenju i genocidu na prostoru bivše Jugoslavije.

Na stranu tehnička greška, previd, ali kako ti srpska propagandna mašinerijo promače da Sabina Mujkić sa svojom bebom ne može biti Srpkinja: šamija bijele boje sa cvijetnim motivima, skute šarenih dimija na ženama koje sjede iza nje su samo dva detalja.

Ili je to koreografija koja se moze podvesti pod srpsku, srpsko-krajinsku? Ili je grč na licu Sabihe Mujkic toliko univerzalan da se može identifikovati sa grčem očajnice majke Srpkinje, a beba u njenom krilu kao bilo koja srpska, ljudska beba?

Ili je vez, potka, na pokrivaču kojim je pokrivena beba, očigledno ručno rađena, valjda isti kakav su vezle majke Srpkinje iz hrvatske Krajine za svoje bebe.

Kako to kad je Biljana Plavšić, jedan od glavnih ideologa i kreatora Republike Srpske i promotor ideje etničkog čišćenja (sve dokumentovano na Haškom tribunalu) tvrdila 92, 93, 94 i 95-te, da je gen kod bosanskih muslimana mutirao i degradirao u odnosu na srpski gen.

Ako je tako kako onda vrsni poznavaoci srpske geneaologije i genetike na licu Sabihe Mujkić ne prepoznadoše mutirani, ne-Srpski gen? Kako se onda crte lica Sabihe Mujkić uklapaju u srpski fenotip ako što takvo uopšte postoji?

A jednom sam sa prijateljem o tome pričao. O tome kako su i Karadžic i drugi velikosrpski ideolozi više puta rekli da Bošnjake od Srba ne odvaja nista osim vjere.

Tim gore – rece moj prijatelj Mustafa misleci na zločine koje su srpske vlasti počinile nad Bošnjacima – koji su “skoro” isti kao oni.

Kao što sam u svojoj knjizi Zbijeg (2012), opisujući ambijent u svom rodnom Zvorniku dan prije upada Arkanovaca i JNA u taj grad napisao: “Sa rukama u džepovima sam, na izgled dokono, posmatrao prolaznike na ulici. Pokušavao sam im na licima pročitati strah, ili zabrinutost. Htio sam odgonetnuti šta im je u glavama. Nisam mogao znati ko su, među ljudima na ulici, Srbi a ko Muslimani.

Ponekad je to bilo očigledno. Na primjer: zbog francuske beretke na glavama starijih muškaraca ili šamija koje su neke od starijih Muslimanki nosile. Ali za ostale nije postojao siguran način da razaznam ko je ko. U Vlasenici bih to možda i mogao, jer sam puno ljudi lično poznavao, ali i tamo bih sigurno napravio grešku”.

I danas, 2023. godine napravim grešku misleći da je osoba koju posmatram Srbin a ispostavi se da je Bošnjak, ili obrnuto. Isto iskustvo sam doživio i u Hercegovini kada su u pitanju Hrvati i Bošnjaci.

Pa da postoji fenotipska razlika između Srba i Bošnjaka/Muslimana srpske vlasti ne bi od Bošnjaka maja 1992. tražile da se obilježe bijelom trakom na nadlaktici.

Isto to važi za Naciste koji su od Jevreja tražili da na nadlaktici nose Davidovu zvijezdu.

Zašto ako je genetička razlika između Arijevaca i Jevreja po nacističkoj ideologiji bila tako jasno definisana?

Ali, ona nije bila vidljiva kao što ni 90-tih niti danas niko ne može ustvrditi koje je nacionalnosti, etničke pripadnosti ili “vjere” osoba koju posmatra sa distance.

Sve drugo je nacizam, rasizam i fašizam.