Šta znače stari grafiti na mostarskim džamijama?

Tekst i foto pripremio: Azem Feriz, Medžlis Islamske zajednice Mostar

Ono što danas nazivamo grafitima svoj naziv duguje talijanskoj riječi graffio, što bi se moglo prevesti kao ogrebotina. Danas se ovaj pojam najčešće definira kao oblik vizualne komunikacije sa javnošću natpisima ili slikama istaknutim na javnim površinama. Uglavnom je riječ o djelima nepoznatih pojedinaca ili grupa. Najčešće su to neke stilizirane poruke ili potpisi ispisani kredom ili sprejem. Specifični su za velike urbane sredine. Grafiti se javljaju veoma rano, pronađeni su na ruševinama građevina iz perioda starog Rima, na nekim majanskim građevinama, na prostorima drevne Arabije itd. U Evropi se ponegdje mogu pronaći grafiti u crkvama čija starost datira u 16. stoljeće, a možda i dalje.

Poznato je neslaganje oko toga jesu li grafiti umjetnost ili vandalizam, kako god bilo, nema sumnje da oni koji su stari stoljećima predstavljaju pravu dragocjenost.

U Bosni i Hercegovini, preciznije u gradu Mostaru, nalazi se značajan broj grafita koji sežu daleko u prošlost. Gotovo svi su ispisani po vanjskim zidovima džamija. Uzrok zbog kojeg se ovi natpisi nalaze upravo na mostarskim džamijama možda se krije u pogodnosti materijala od kojeg su ove stare džamije sagrađene, a gotovo sve mostarske džamije iz perioda osmanske uprave zidane su kamenom poznatim pod imenom tenelija. Ovaj kamen je dušu dao da se u njemu gravira. Naravno, mostarskoj omladini nije dugo trebalo da to i prepozna.

Gotovo čitava donja polovina zapadnog zida džamije Ibrahim-age Šarića u mahali Luka ispisana je različitim natpisima i porukama, nešto manji broj teksta, ali ipak značajan, nalazi se na postolju munare Hadži Memijine džamije u mahali Cernica, zatim na munari Koski Mehmed-pašine i Ćejvan Ćehajine džamije se također nalazi određeni broj natpisa te na zidovima Karađoz-begove medrese. Nije isključeno da se natpisi nalaze i na još nekim džamijama i medresama. Treba imati na umu da ovdje govorimo samo o onim natpisima koji su ugravirani u zid nekim predmetom od čvrstog materijala, vjerovatno ekserom, a ne o onima koji su ispisani kredom, farbom ili olovkom, mada je i taj oblik ispisivanja prisutan.

Nažalost, zbog činjenice da je ogroman broj starih mostarskih džamija, što u periodu dvaju Jugoslavija, što u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992–1995., porušen, mi danas možemo samo nagađati kakve su moguće poruke sa njihovih zidova nestale. Da stvar bude teža, gotovo sve porušene džamije bile su veoma stare i nalazile su se u starim mahalama koje su vrvile od života.

Svi mostarski grafiti ispisani su arapskim pismom. Ponekad je riječ o običnom rukopisu, a ponekad je u pitanju vrhunska kaligrafija. Teško je iz ove perspektive razumjeti šta je nagnalo autora da napiše tekst na zidu džamije. Je li možda u pitanju skraćivanje vremena dok čeka početak namaza, je li vježbanje rukopisa ili je u pitanju nešto treće? Neki od sačuvanih natpisa nam govore u prilog upravo nečeg trećeg. Ovdje ćemo kao ilustraciju spomenuti samo jedan takav primjer. Na jednom dijelu zida na Šarića džamiji autor je nekoliko puta napisao poznatu osmansku frazu سلطانم, u značenju moj sultane, odmah pored je ispisana i hidžretska godina 1224., što odgovara 1809/10. po gregorijanskom kalendaru. Je li to možda izraz histerije nemoćnog čovjeka uzrokovane potpunim bezvlašćem koje je zadesilo Mostar kao posljedica pravog malog rata? Riječ je o sukobu između pristalica dvojice prvaka, Dadića i Voljevice, koji je tih godina bjesnio Mostarom, a to je i vrijeme velike gladi koja je harala ovim prostorima. Možda je u pitanju neizvjesnost koja je zadesila čitavu Osmansku Državu zbog ubistva u narodu omiljenog sultana Selima III od strane Mustafe IV, a onda i svrgavanje i ubistvo Mustafe IV od strane pristalica Mahmuda II te ustoličenje ovog posljednjeg, sve ovo se odigralo u samo dvije prethodne godine. Pojam sultan se, svakako, može različito tumačiti. Naravno, gotovo je nemoguće odgonetnuti o čemu je riječ i zato nam ostaje da samo nagađamo, ali to nije tema ovog rada.

Osim ovog natpisa, postoje i neki koje je teško dešifrirati pa je vrlo vjerovatno riječ o porukama koje su bile razumljive možda samo u tom vremenu ili samo autoru i onome kome je tekst namijenjen.

U svakom slučaju, stari mostarski grafiti predstavljaju rijetku dragocjenost koja dosad nije naučno obrađivana, a čije ozbiljnije istraživanje, nadamo se, treba da uslijedi.

Kao prilog tekstu donosimo i nekoliko fotografija mostarskih grafita ispisanih na zidovima Šarića i Hadži Memijine džamije.