Šta znači uvođenje 4G mreže?

Mobilnost, kapacitet i brzina prenosa predstavljaju osnovne zahtjeve tržišta telekomunikacija u novije vrijeme. Optimizacija mobilne mreže predstavlja permanentni proces koji se provodi u cilju poboljšanja mrežne arhitekture, efikasnijeg korištenja raspoloživih kapaciteta te isporuke kvalitetnog servisa korisnicima. Razvoj tehnologije u današnjim mrežama je rezultirao uspostavljanjem više pristupnih mrežnih tehnologija, gdje je više mreža dostupno korisniku na istom području ili lokaciji. Višestruke pristupne mreže su se pojavile, jer niti jedna tehnologija nije mogla da u potpunosti zadovolji sve potrebe korisnika odnosno služi za sve namjene.

Doba telekomunikacija je postigla velik napredak u tehnološkom razvoju mobilnih mreža što je omogućilo nastanak novih uređaja i novih usluga. Prva generacija i dalje je bila analogni telekomunikacijski standard koji je stigao osamdesetih godina, a vremenom ga je zamijenila prva digitalna tehnologija u 2G mrežama.

Komercijalno su pokrenute kao GSM standard u Finskoj, a važnije prednosti digitalnog sistema bile su djelotvornost, enkripcija i mogućnost prijenosa podataka – što je dovelo do mogućnosti slanja tekstualnih (SMS), multimedijalnih (MMS) i slikovnih poruka.
Mreže su generacijski po pravilu nekompatibilne jedna s drugom, a vrijedi spomenuti da se 2G i dalje koristi, iako su brojni mobilni operateri širom svijeta najavili da će polahko ali sigurno biti napušten. Zanimljivo je da je prvi iPhone bio 2G uređaj, a brzina prijenosa podataka bila je “mizernih” 10-200 kbps.

Treća, danas vjerovatno najpoznatija generacija mobilnih telekomunikacijskih tehnologija 3G zadovoljava osnovne specifikacije koje je postavio International Mobile Telecommunications-2000 ITU-a (International Telecommunications Union).
3G je omogućio kvalitetan internet pristup, mobilni TV i videopozive, a prve 3G mreže su se pojavile 1998. godine.
3G mreža kao i 4G je bazirana na IP (internet protokolu), tako da i 3G mreža koristi iste standarde za slanje i primanje informacija s Interneta. Osnovna razlika između 3G i 4G tehnologije je u tomu što 3G koristi drugi standard za telefonske pozive, dok 4G pozive obavlja u potpunosti putem Internet protokola.

4G\LTE – četvrta generacija

– LTE (Long Term Evolution) – je ime za poslednju, najnoviju komercijalnu telekomunikacionu tehnologiju koja se smatra četvrtom generacijom u nizu. 4G mreže imaju veći kapacitet i veću mogućnost prijenosa podataka, što znači da mogu poduprijeti više korisnika koji uzajamno koriste mrežu. Veća prohodnost podataka znači da dolazi do većih brzina transfera podataka, a uz to  4G mreže također brže reagiraju na naše naredbe (takva mreža reagirati će u roku od maksimalno 50 milisekundi nakon zadane naredbe).

Sve ovo korisnicima 4G mreža omogućuje download podataka iznad 10Mbps, a limiti 4G mreže za svakodnevne korisnike u budućnosti će biti dignuti iznad 50Mbps. Većina glavnih proizvođača nudi modele koji podržavaju 4G i to u visokoj, ali i u srednjoj klasi. Apple, Samsung, HTC, LG, Huawei i Nokia će svi odreda imati više modela koji su kompatibilni sa 4G mrežom.

4G mreže sposobne su primati i slati podatke značajno brže od prijašnjih mobilnih generacija, za to im je potrebno manje energije, a sve zadaće obavljaju se na inteligentniji način koji ne zahtjeva intervenciju čovjeka.

Nema poruka za prikaz