Piše: mr Admir Gluhić HCM spec.
Jednoga dana, čini mi se u skoroj budućnosti, ovaj narod, i ova zemlja biti će prisiljeni i primorani da upute izvinjenje onim susjedima koji su presuđeni za agresiju, UZP i činjenje zločina u ovoj zemlji, nad njenim stanovništvom, mahom Bošnjacima.
Bosanci i Hercegovci, primarno Bošnjaci morati će uputiti izvinjenje i zatražiti oprost, za prouzročene traume, raspad nekadašnje SFRJ, agresiju tadašnje JNA na Hrvatsku, potom agresiju JNA na Bosnu i Hercegovinu, presuđeni UZP i sudom dokazanu agresiju.
U tom smjeru vodi nas naša politika i političari kao protagonisti iste, veliki broj naših medija i historičara, naši međunarodni “prijatelji” i sasvim sigurno velika većina navedenih puše u jedro na kojem piše oružani sukob umjesto agresija, konflikt umjesto rat, zločin umjesto genocid, dokazan i presuđen. I nemali broj je onih koji su bili žrtve, a nerijetko se poklone i priklone svome dželatu, pruže ruku pomirenja, prozovu se “prijateljima” i braćom, i to ne onom sa bradama i kratkim nogavicama, kako onomad reče neki političar na nekom predizbornom skupu.
Pravda i postupanje bazirano na činjenicama može obezbijediti neki vid stabilne, sigurne i dugoročne budućnosti
Servilno je pričati kako je rat prošlost i kako se treba okrenuti budućnosti. Istina je kako je rat prošlost, ali rat je ostavio duboke tragove, i samo istina, pravda i postupanje bazirano na činjenicama može obezbijediti neki vid stabilne, sigurne i dugoročne budućnosti. To nikako ne može i neće obezbijediti floskula kako je u vremenu rata i agresije bilo zločina na sve tri strane i kako su svi činili sve. To se mora jasno razgraničiti, jasno definisati i jasno determinirati i adresirati. Kada to uradimo, onda rat doista može biti prošlost.
Važno je isticati da onaj ko je borac za pravdu i istinu nije borac protiv budućnosti, on je borac za budućnost bez mrlja i nerazješnjenih i nerasčišćenih računa iz prošlosti, a priznati ćete nije to baš isto. Nije isto kao što nije isto da Armija RBIH nije napadala nego je oslobađala svoju zemlju i domovinu, spašavala daljnjeg egzodusa i sudbine koja je i njoj i njenom narodu bila davno projecirana. Vojnik Armije BiH nikada nogom nije kročio na teritorij druge države u borbenim dejstvima, a to druge oružane formacije iz susjednih držav, što zvanične što nezvanične ne mogu reći za svoje pripadnike. Tako tvrde i presude MSP u Den Hagu. To su fakti, historijski i potvrđeni. I da treba priznati, zločina je bilo, ali omjer i okolnosti pod kojima su činjeni su uveliko različiti. O tome se može posvjedočiti i na stranici https://www.warcrimesdatabase.net/ , namijenjenoj onima koji se vole baviti činjenicama a ne pretpostavkama i koji svoje stavove kreiraju na osnovu dokazanih činjenica a ne paušalnih izjava i subjektivnih viđenja događaja.
Otkuda Bošnjaci i Štokholmski sindrom, zašto priča o ratu i zašto identitet i dignitet
E sada, vratimo se primarnoj temi i naslovu ovog teksta. Otkuda Bošnjaci i Štokholmski sindrom, zašto priča o ratu i zašto identitet i dignitet. Pa da objasnimo primarno ključne pojmove. I da dodamo još jedno ime – Lepa Brena. I nju ćemo objasniti kroz definisanje i pojašnjavanje značenja pojmova navedenih u naslovu teksta.
ŠTOKHOLMSKI SINDROM je naučni fenomen kojeg obilježava stvaranje emocionalne veze, osjećaja povjerenja i identifikacije s agresorom koji može biti otmičar, pljačkaš, zlostavljač ili bilo koja druga dominantna osoba koja ima moć upravljanja drugom osobom. Pojednostavljeno, to vam je situacija kada onaj ko je potlačen i u podređenom položaju suosjeća i traži opravdanja za pričinjeno mu zlo ili štetu, stavljajući jednakost između nasilnika i sebe.
IDENTITET (latinski: identitas) je individualnost ili posebnost svake persone po kojoj je čovjek unikatan i drugačiji. Pitanje u vezi ličnog identiteta se bavi uslovima pod kojima je neka osoba u jednom vremenu ista osoba, što je poznato kao lični kontinuitet. Kada govorimo o identitetu grupe, skupine, naroda, tada govorimo o karakteristikama koje su zajedničke velikom dijelu te grupe i koje su određena norma ponašanja i norma kvalitete koja se mora poštovati i na koju je grupa ponosna i time posebna.
DIGNITET (dignity, engl.) je pojam latinskog porijekla, nastao od latinske riječi dignitas, koja znači – ugled, dostojanstvo, određeno visoko zvanje. Samosvijest i samopoštovanje su ključna obilježja osoba koje imaju dignitet, vlastitu spoznaju vrijednosti i kvalitete.
Tekst koji je objavio jedan od najčitanijih portala u Bosni i Hercegovini, o posjeti Lepe Brene glavnom gradu Bosne i Hercegovine, ne bi bio ništa poseban ni ekskluzivan. Dobro, možda i bi, Lepa Brena jedna je od najvećih zvijezda “narodne muzike” nekadašnje SFRJ a poslije jedna od najpopularnijih “estradnih umjetnica” na Balkanu, to su isto tako činjenice, dopadalo se to nekome ili ne. I kažu, a provjeravao nisam, da je “Brena” veliki nastup u Sarajevu imala prije 39 godina, na ZOI, uz ZOI ili u sklopu ZOI nisam više toliko ni siguran, i lično mi nije ni bitno. Ono što je bitno, njen veliki nastup u našem glavnom gradu planiran je dogodine, na četrdesetu obljetnicu ZOI i njenog tadašnjeg gala nastupa, i o tome je pisao Klix.ba u slijedećem članku https://www.klix.ba/magazin/showbiz/lepa-brena-stigla-u-sarajevo-obavlja-pripreme-za-nadolazeci-spektakl-u-zetri/231215096 koji je objavljen jučer.
A evo i videa kao i linka o tome kako je Lepa Brena provodila vrijeme u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu https://www.youtube.com/watch?v=VAkjE3jpXZs kao i https://hrvatskidnevnik.com/sto-je-brena-1993-radila-u-brckom-sto-je-prava-istina-o-njenoj-maskirnoj-uniformi-video/ .
A svako neka kreira svoj stav. Ako ima identitet i dignitet za to.